translator goes berserk

nedjelja, 02.12.2007.

Re-make djelo

Ljudi svašta pišu i svašta objavljuju. Pogledajte mene, na primjer. Ali neću ja sad ko Hladno pivo pisati o tome kako nikad neću pisati i svima pokazati kako to nikad nitko neće čitati. Ovo pišem potaknuta iskustvom čitanja i prevođenja jednog teksta čija se nebuloznost poklopila s mojim vikendom i kulminirala glavoboljom i psovanjem svega po spisku te konstatacijom da je teorija i praksa svega čime se ja bavim u konačnici jedna vrlo cirkularna pojavnost koja se mahom slijeva u nešto šuplje poput jednorožjeg roga.

To je bilo sinoć. Danas sam već malo bolje volje i optimističnija po pitanju književne teorije i praktične književnosti, pa recimo kužim potrebu za svježim, originalnim, progresivnim, ma koliko to quirky sve skupa bilo, ali ne mogu se ne prisjetiti srednje škole i likovne umjetnosti te nečega što se zvalo analiza slike. Svi su se toga grozili, a meni nije bilo jasno zašto. U 45 minuta stigla bih napisati svoju analizu i još barem tri za okolne klupe: zapamtila sam par zgodnih sintagmi i nekoliko fraza i rotirala ih u različitom koloritu, na oduševljenje profesorice: Piramidalna kompozicija mrtve prirode na tamnoj pozadini prikazu daje dubinu i volumen, dok se blage nijanse narančaste stapaju s crvenilom zdjele koja je optički centar slike. Energični potezi kista pridonose dinamici, a motiv ljubičastih zvjezdolikih figura odgovoran je za statičnu komponentu. Blablablabla. Malo sam izgubila filing, ali otprilike je to išlo tako - mogla sam stranice i stranice mljeti ni o čemu na zadanu temu. U stilu: Moramo ih raširiti na terenu da dobijemo na dubini.
Ukratko, moje su maštovite analize poslužile svrsi i sve do danas nisam se bavila mišlju da ih ukoričim u sabrana djela. Bit će to remekdjelo novog pokreta kojemu još nisam dala ime, ali bit će na granici između teorije i autobiografije s romanesknim komponentama. Naravno da moram čekati pravi trenutak i pogoditi, što bi Nijemci rekli, živac vremena, ali nek to bude ukoričeno i spremno za svaki slučaj - potreba za nebulozama oživi svako malo. Ja neću stvarati, već pronalaziti. Šteta što se Picasso toga prije sjetio, al za one koji ne znaju da se on toga prvi sjetio, ja ću biti genijalna.

Tip koji mi je zadao glavobolju svojim snoviđenjima na papiru pod utjecajem tko zna kakvih opijata zove se Donari. Donari Braxton. Ponešto se već o njemu može naći u internetskim bespućima, ali ne previše, tako da sam bila ograničena na vlastitu analizu njegovih 10-ak kartica postkolonijano-mitsko-psihoanalitičko-ontološkog nabrijanog teksta. Uvodni pasus dat će vam prilično dobru predodžbu o čemu govorim:

Znam. Ništa jasnije ne postaje ni u sredini ni na kraju. Pripovjedač alias autor alias pripovjedač i izvjesni Choggys West zajedno putuju po južnoafričkoj kamenitoj stepi (veldt, je li). Najprije nailaze na groblje jednoroga, malo meditiraju u postkolonijalnom kontekstu, pa nastave dalje, dok se u jednom trenutku Choggys hoće vratiti po glave, a pripovjedač neće. I tako se natežu, pa svatko ode na svoju stranu, pa se opet nađu u društvu fatamorgane alias furije, pa Choggys hoće da Donari ubije jednoroga (a nema ih više sigurno jer su ih Amerikanci izkrivolovili), a Donari ne može jer je puška koju ima igračka. I na kraju, ako ste zaboravili o čemu govorim:

Nakon dvadesetog čitanja tek mi je 20% stvari bilo dovoljno jasno da ih prevedem. Bavila sam se mišlju da otvorim bocu vina i promijenim si očište, ali to mi mi samo zatvorilo oči i omlitavilo mozak i prste. Našla sam podatak kako hvale Braxtonov prvijenac, zbirku priča 'I', ali kude činjenicu da je izdavač nemaran jer ima puno tipfelera. Sjajno, i kako ću ja sad znati što je njegov mozgovni, a što tip-feler? Onda sam se udubila u proučavanje jednoroga, posebno jednorožjih lubanja, zaključila da je Braxton ukrao lajtmotiv iz Murakamijeve Tvrdo kuhane zemlje čudesa i smireno otišla na spavanje. Meko kuhanog mozga, probudila sam se u 6, sjela i završila prijevod i boli me briga što se ivory white cheeks i inchoate earth i service to the tears of saints, a da ne spominjem cruel anti-science of goose-bumps mogu protumačiti na još sto načina. Tko voli, nek izvoli. Note to self: Linearna naracija, te jedinstvo mjesta, vremena i radnje su zaaaakon!