Progoni me osjećaj vječnog ponavljanja, ali ovaj moj je više kafkijanski nego billmurrayevski. Imam osjećaj da legnem spavati, a već za minutu me budi iritantna melodija. Uspravim se u krevetu (trudim se, zavrti mi se kad, po običaju, iskočim ko katapultirana) – najprije desna pa lijeva noga, i opet sam nazad prije negoli odbauljam do kupaonice. Opet zvoni. Opet se uspravim. Opet zvoni. Opet se uspravim. A u međuvremenu kazaljka kruži, kao tjerana mehanizmom pokvarena sata, a listići na kalendaru otkidaju se sami od sebe. Ugodni ljetni praznici, sretan Božić, sretan Uskrs, gle, došlo nam je ljeto. Shizophrenia totalis.
Visok datum na kalendaru, ali pritisak ne popušta. Još se zezam s klaonicama i pivovarama te s titlovima mjestimice. I slušam radio, iako sam rekla da neću najmanje do Božića. I čujem svašta zanimljiva. Recimo, apel vlasnicima dućana da se na Badnjak radi najviše do 15 h, jer ima ih koji rade do 20 h. Neki čak i 22 h. Humano. Odnosno, bilo bi, da je tu stalo – ali ima još. Glavno objašnjenje: većina radnika u takvim dućanima su žene, i one moraju doma. Zaključak se nameće sam po sebi: žene ne smiju na Badnjak rintati na poslu, već moraju ranije izaći s posla da bi stigle sve skuhati, pospremiti, umotati i pripremiti, odnosno, rintati doma. I ne samo na Badnjak, nego i na Božić – kava, kolači, posluži, raspremi, prejelo, juha, sarma, pečenje, posluži, raspremi, kava, kolači, posluži, raspremi... Pa druga šihta, istim redoslijedom. Da sam žena koja radi u dućanu i ima veliku tradicionalnu obitelj (pri čemu ne mislim ništa loše, ali to bi, otprilike bila ona obitelj u kojoj se zna koja je uloga majke, žene i domaćice na dnevnoj i blagdanskoj razini), bilo bi mi svejedno rintam li u Konzumu ili doma. Osim ako je u Konzumu za lovu, a doma besplatno.
Mogla bih vam još malo pričati koliko me živcira što mi je, recimo, sad zazvonio mobitel i što pitaju je l bih mogla do 26.12. napraviti jedan prijevod. Kapitalizam Božić slavi promičući radnu etiku, jer trebaš zaraditi više da možeš potrošiti više. Pa koliko me živciraju ljudi koji pošalju tekst bez naslova, bez odrednica, na 10 stranica, sročen otprilike: P.K. was to be ppm, since f.g. is bound to f.h.h. in the end, taking into consideration that the a.d.d. is f.m. on p.g. (Mada nisam mislila o tome pisati, kratak apel od izmučene prevoditeljice: Objasnite kratice koje koristite, ili ih ne koristite, tako vam svega!). Pa bih mogla malo o svojoj generalnoj izmještenosti i kliznom identitetu koji već godinama redovito preuzimam o Božiću. Pa bih mogla malo o ukrajinskim traktorima, o temi sinopsisa za doktorat, o dnevniku i blogu i o gladi u svijetu.
Ali neću. Umjesto toga poželjet ću svima sretne blagdane, što manje stresa i velikih briga i podnošljivu lakoću postojanja u 2007.!
Naravno, uz svoju omiljenu dolje dekonstruiranu božićnu pjesmu!
O svakodnevnom životu, općoj kulturi, prevođenju te povezanosti prije spomenutih.
Ili, drukčije rečeno, iz jedne recenzije nepoznatog autora:
"Piše blago suhoparnim stilom, voli igre riječima, smatra sebe intelektualkom i probably obožava jukićku. Sve razlozi da ju čitate i volite, because you could be just like her!"
