translator goes berserk

srijeda, 19.07.2006.

KAKO SE PREVODE NASLOVI FILMOVA

Pojma nemam. U svojoj sam ih karijeri, u pozamašnu broju prevedenih filmova, prevela zanemariv broj - mahom se radilo o niskobudžetnim američkim trakavicama ili pak zaboravljenim višebudžetnim njemačkim dramama koje su se prikazivale u 1.15 h radnim danom. Sori tu disapojnt sve one koji iz sporta pljuju po prevoditeljskom nepoznavanju brojki, višku eufemizama i kretenski naslovima: nama naslov u 95% slučajeva stigne u paketu s DVD-om ili VHS-om i skriptom za film. Komu se sviđa, super, komu se ne sviđa, opet super. Jer nije da te netko nešto pita. Nije da će ti sad dati film i scenarij i reći ti, kao osobi koja film pogleda najmanje tri puta (zbog prirode rada s titlovima) i koja je udubljena u tematiku, da ga ti pokrstiš na hrvatskom. Ipak si ti samo prevoditelj, a ne brand doctor, marketinški stručnjak ili osoba za PR u uredu distributera.

Da mi se to sviđa, ne sviđa mi se. Ali ne mogu baš ništa - to su mehanizmi jači od onih u mojoj mašineriji. Kažu, stvar reklame i privlačenja publike: ne prevodi se po naslovu, nego po radnji. Da bude što efektnije i atraktivnije. To sad otvara kompleksno i osjetljivo pitanje ciljne skupine. A otvara i još jedno debilnije pitanje: Kome je palo na pamet da ljudi, osobito u današnje vrijeme poplave informacija, NA TEMELJU NASLOVA odlučuju koji će film u kinu gledati? A najdebilnije od svega je što onda, ravnajući se frojdovskim mehanizmima primjenjenima na teoriji marketinga i branda, uz malo jungovskog nesvjesnog, film prekrste u JA U LJUBAV VJERUJEM. Da biram filmove po naslovima, taj bih pogledala otprilike nikad, a možda ni tada. But that's just me. A možda bi me, kad malo bolje razmislim, toliko zaintrigirao da bih ga otišla pogledati, uvjerena da nema šanse da je taj film gori od pridruženog mu naslova. (Nakon odgledanog filma, odgovorno tvrdim da šanse ima).

Gledala sam ševca i pijevca. Ne u Kustošiji, nego u Cinestaru. Nije me privukao maštovit naslov, već španjolsko osvježenje i provjeren redatelj. I Anina preporuka. Poslala mi je link na tekst o filmu, ali odlučila sam ga pospremiti i pročitati kad pogledam film. I bi tako. Film pogledala. Tekst pročitala. Dobar film, dobar tekst. Al naslov mi, brate, ostade nejasan. Iz više razloga.

Naslov originala: Crimen Ferpecto. Doslovan, ali marketinški neprihvatljiv prijevod naslova: Ferpektan zločin. Prevoditelj je također smatrao da je taj doslovan neatraktivan prijevod najbolji, pa je to i napisao u prvom titlu filma. Nisu se baš uskladili. A nitko nije tražio povrat love zbog krivog filma. 'Oprostite, ja sam platila za Ševac i njegov pijevac, a dobila neki tamo Ferpektan štaveć. Prevarena sam, vratite mi lovu.' Htjela sam ja, al su me spriječili. Šteta.

Ševca sam skužila u prvih 5 minuta, a pijevca tražim i dan danas. Ima jedna koja bi mogla biti koka, ali ne znam zašto bi bila koka... Ili je pijevac alter ego ševca? Moglo bi biti, ali pijevac aludira na ševac, a u tom slušaju ništa od alter ego teorije. Pretpostavila sam onda da je dotična koka (koja uopće nije neka koka, a ni kokoš) ipak pijevac iz naslova, i cijelo vrijeme napeto iščekivala da je razotkriju kao prikrivenog transseksualca. Ona bi prijevod imao smisla. Ali nije se dogodilo.

Bilo kako bilo, ne treba čekati da dođe plima da bude rima: sigurna sam da ševac i pijevac otvaraju novi trend u eksploataciji marketinškog potencijala prevedenih naslova filmova. Distributeri su skužili kako odškrinuti još jedna vratašca koja vode u potrošačku podsvijest: ni manje ni više nego stihoklepstvom! Umjesto dosadašnjih naslova, koji su obavezno morali sadržavati pridjev divlji, savršeni ili opasni te imenicu pljačka, mafija, udarac ili ubojstvo (da ne zaboravim ljubav, romansu i poljubac), uskoro ćete u kinima i na telki susretati naslove u stilu: Muška puška, Boli kad se voli, Mačka i pljačka, Nokaut i aut, Zvijezde koje jezde i slično. Eventualne diskrepancije naslova i sadržaja mogu vam zasmetati, ali tad ćete već sjediti u kinu u svojstvu sretnog konzumenta takve vrste zabave. I svi sretni. Dok se ne pojavi neki novi Fellini i tuži distributera jer mu se prijevod ne sviđa. E da mi je dočekati taj dan!