translator goes berserk

petak, 02.06.2006.

ODIJELA IZ KAZAHSTANA

Imala sam jutros u praskozorje jednu gažu - otišla u 6, izbjegla prometni čep, vratila se prije 8 i bezobrazno mahala iz svoje prazne trake koloni koja je gmizala u suprotnom smjeru. Na povratku doma skupila kruh i mlijeko i počastila se dužim čitanjem dnevnih novina. Ne moram vam reći, sve je u nogometnim bojama, reklamama DVD-a i televizora 'na kojima prvenstvo najbolje izgleda'. Ignorantna i još nezainteresiranija u pogledu nogometa, štujem i poštujem vladajuću euforiju, ali mene ne tangira. Više me zanimaju kulturološke implikacije svega toga, ali o tome drugom prilikom. Iako bi se razlog zbog kojega sam sad, umjesto da završim s tiskovinama za danas, sjela pisati.

Zadnja strana današnje Jutarnjeg lista: SMRZNUT ĆEMO SE U OVIM ODIJELIMA, kažu naši nogometaši. I ide članak o tankim odijelima i toplim košuljama dizajniranima za našu reprezentaciju. Pa kako su se dizajneri zeznuli imajući na umu portugalske vrućine, a ne niske njemačke temperature i loše vrijeme za ovo doba godine. O cipelama ništa nisu rekli, bit će da su dečki zadovoljni, a zanimljiva je i informacija da da su citat otvoren hrvatski nogometaši željeli samo košulje bez sakoa jer će se tako moći lakše kretati i osjećati ležernije citat zatvoren. Kako sam već spomenula koliko sam u nogometu ignorantna, hoće li mi netko, lijepo molim, objasniti je li to doista prošlo vrijeme dresova, pa će dečki u košuljama na teren? Ako je tako, onda kužim zašto im je bitno da se u košuljama lakše kreću.

Al nije ni to sve bitno, bitan je popratni članak s -1, što je, naime, ocjena koju je stilistica Ivana Bilandžija Billy (otkud ih samo više vade?!?!) dala našoj repki. Pa nema veze što je ta persona rekla da se materijali, kroj i boje nikako ne slažu, da dečki izgledaju kao da su ispali iz 80-ih (iako je ta vrsta retra nešto što najviše možete vidjeti u dućanima. a možda sam ja manje modno osviještena nego što mislim, pa i meni treba stilst/ica). Sve to nema veze, ali ima veze što je dotična stilistica za dečke rekla da izgledaju kao da su iz Kazahstana. Jel vama to nešto govori? Meni osobno ne. Govori mi jedino da ta osoba, očigledno medijski eksponirana, nije svjesna implikacija svoje eksponiranosti te da bi, narodskim jezikom rečeno, bilo bolje da ispeče pa reče, odnosno da promisli prije negoli lane takvu glupost.

Slučajno znam jednog Kazahstanca - studirali smo zajedno u Njemačkoj. Vrlo uglađen, pristojan i nadasve zgodan i dotjeran dečko. Ne, nije to zato što je živio u Njemačkoj - to mu je bio prvi studijski boravak vani. Od njega sam doznala i puno o Kazahstanu, i tim mi se više neutemeljenom čini potonja nepromišljena izjava. Neke će to možda iznenaditi, ali ljudi ondje nose odijela, cipele i tenisice čak, a šubare i kozaci na konjima dio su folklora, a ne svakodnevna pojava na ulicama. Moj prijatelj Alibek, doduše, voli jahati, ali to je zato što mu tata ima ergelu. Ima i privatni aviončić. A nije predsjednik Kazahstana.

Ovakva bi ksenofobna izjava u mnogi europskim i inim zemljama rezultirala tužbom. Vjerujem da osobi koja je to izrekla to nije bilo ni u peti, ali, molim lijepo - u svome dvorištu mogu laprdati što god hoću, ali kad me čita i gleda cijela nacija i dijaspora, to baš i nije poželjno. Sad bih tu mogla dodati još riječ dvije o perpetuiranju stereotipa, ali opet će mi netko u komentar napisati kako mi se da toliko pisati...

APDEJT:
Evo, izgleda da nisam jedina na koju će se obrušiti bijes gđe Bilandžija. Nisam znala za podatak da je kazahstanska ekipa proglašena najelegantnijom na OI-ju, al baš me veseli!