Bucket list zbog Stipe
subota, 16.05.2015.Tata me ne zove često dok sam u Zadru, što je loše jer se s njim bolje razumijem. S mamom se uvijek posvađam nakon tri minute razgovora.
Zadnja dva tjedna me je zvao češće. Uvijek sa nekom lošom vijesti. Prva je bila da je dida loše. Druga je bila da je umro njegov rođak, u 34. godini života, od raka. Ja ga nisam poznavala, čak se ne sjećam da sam ga ikad srela iako tata tvrdi da jesam više puta. Treći put kad me je nazvao se također radilo o smrti.
Bio je jedan Stipe koji se rodio u tradicionalnoj, ja bih rekla prezadrtoj obitelji. Bolovao je od ne znam čega, ali je po svemu sudeći medicinski fenomen. Stariji je od mene 6 godina. Često smo se igrali kao klinci. Kasnije ga nisam viđala. Sram me ovo i reći, ali rijetko kad bih ga se i sjetila. Stipe je umro u 27. godini života. Rastužilo me to.
Kad sam pitala tatu od čega je bolovao, ni on nije znao reći. Naime, njegova obitelj je krila njegovu bolest do te mjere da ga jedan određeni period nisu liječili uopće. Navodno bi mu pravovremeno liječenje omogućilo bar duplo dulje življenje iako je i ovih 27 prešlo sve procjene liječnika.
Ne znam kako bih opisala Stipu. On se uvijek smijao i imao je jako svijetlu kožu. I sjećam se još da je volio plavu boju pa bi plakao kad bi morao obući nešto što nije bilo plavo.
Nakon što sam spustila slušalicu, par minuta sam samo sjedila na krevetu i razmišljala. Jebote, samo 27 godina. Pa toliko ću ja imati dok ne trepnem. Bez obzira na bolest, to je... to je jebeno ful malo života koji mu ionako nije bio bog zna što. Zbog okruženja ponajviše, jel. Zanima me je li uopće uspio postići sve što je htio, je li mu falilo ikad ičega... Dobri Stipe...
Ja ne znam jesam li ja uopće uspjela postići išta što sam htjela dosad. Ne znam zapravo ni što sam htjela postići, što je isto tužno. Napravila sam popis, opet.
1. Završiti faks da se šepurim diplomom. I da jednom čujem magistar psihologije uz svoje ime.
2. Popiti kavu u Sarajevu, Moskvi, nekom Starbucksu negdje i još u Dubrovniku.
3. Napisati knjigu o nečemu. O realnoj ljubavi. Da.
4. Natjerati nekoga da se zaljubi u mene. Jako.
5. Naučiti raspolagati novcem.
6. Upoznati meni drage ljude koje nikad nisam.
7. Voditi ljubav s neznancem.
8. Tetovirati se.
9. Poljubiti sve dečke koje sam odbila, a znam ih. (ne mislim na pijane konje koji prilaze djevojkama u 4 ujutro i koji bi *ebali sve što hoda)
10. Napraviti popis dečki koje sam odbila. +
11. Naći pravog, ali baš pravog trčimdotebeutriujutrokadgodtreba prijatelja.
12. Otići na neku utakmicu Lige prvaka.
13. Piti kavu sa slavnom osobom.
14. Naučiti svirati crne leptire.
15. Udati se i imati bar troje djece. (ovo je još u razmatranju)
16. Uljepšati nekome život.
17. Završiti u novinama. Nebitno zbog čega.
18. Ošišati se na nulericu. (ovo i 8. moraju biti strogo vremenski odvojeni)
19. Voziti se u balonu.
20. Vidjeti polje tulipana. Ubrati jedan za doma.
21. Prestati gristi nokte. +
22. Imati pločice na trbuhu. Lijepe, ženstvene, ne muškobanjaste.
23. Pocrniti više od tate bar jedno ljeto.
24. Pročitati Bibliju. Pravu, ne onu ilustriranu. +
25. Naučiti kuhati sarmu i brudet.
26. Probuditi se pored tople šalice kave.
27. Probuditi se pored muškarca.
28. Probuditi se sretna i raspoložena. (mislim da ću 26, 27, 28 zajedno prekrižiti)
29. Kampirati u planini.
30. Pustiti kosu do guzice.
31. Proštetati mojom provincijom u štiklama. +
32. Imati fotografiju sa imenima napisanim u pijesku. Jedno ime mora biti moje.
33. Obnoviti tri stara prijateljstva. (Z., T., A.)
34. Imati bivšeg dečka s kojim ću moći piti kavu.
35. Vidjeti nešto što se vidi samo jednom u životu.
36. Provesti s nekim čitava 24 sata, bez odvajanja.
37. Nasmijati se svaki dan bar jednom kako treba, ne lažno, nego baš jer sam sretna.
38. Prestati psovati.
39. Imati čajanku. Pravu, sa čajnikom i malim šalicama.
40. Biti dva cijela dana bez mobitela i interneta.
41. Zagrliti nekog posebnog.
42. Otrčati maraton.
43. Imati mačku.
44. Zavoljeti mačke. +
45. Prebroditi strah od zmija i ljudi patuljastog rasta. Jer to nije normalno i zdravo.
46. Ljubiti se s nekim na pljusku, iako je iritantno.
47. Probušiti uši.
48. Početi ispunjavati svoje popise.
Vjerojatno ima još toga čega ću se sjetiti za dvadeset minuta ili dva dana. Naime, kad sam počela ovo pisati, na popisu je bilo 17 stvari.
Bitno mi je zapravo samo da na koncu sebi dokažem da mogu ispuniti vlastita obećanja sebi i da jednog dana kad me spakiraju za pod zemlju da mogu reći da mi je bilo dobro. Kao poslije partija. Ne želim otići doma živčana zbog gužve i loše atmosfere i loše glazbe i loših ljudi. Hoću da dok idem doma mamurna, umorna, mogu reći da sam se brutalno dobro zabavila i da bih htjela to ponoviti i da bih to svakom preporučila. I onda da tu i tamo netko ispriča o tome kako sam se dobro zabavila, kako sam bila sretna kad sam bila na putu do doma i kako bi htjeli bar 1% toga proživjeti. To bih htjela.
komentiraj (32) * ispiši * #