petak, 30.03.2018.
Danas imaš sve, a sutra ništa!
Danas imaš sve, a sutra ništa! Izgubiti u požaru sve! Ne samo kuću, namještaj, stvari...već doslovce sve! Uspomene, one male sitnice koje su ti drage, poklon od voljene osobe za rođendan ili godišnjicu, slike s najvažnijih događaja u životu, poseban ukras za bor koji ima svoju priču, ručni rad svoje bake koji je u naslijeđu još od njene bake....toga svega više nema!
Hvala Bogu da nije izgubljen ljudski život. Ali nažalost dvije mace nisu uspjele pobjeći iz vatrene stihije. Te dvije mace bile su kućni ljubimci, članovi obitelji.
Takvo nešto se događa samo drugima! Jadni ljudi! I to je sve što pomislimo! Ali ovakvo što se može desiti bilo kome. Ne dao Bog nikome! To bih ja rekla!
Eto Uskrs je tu! I svi uređujemo svoje domove raznim ukrasima! Ali većina ima nešto i od prošlih Uskrsa, pa malo se oboja jaja i sretno se u toplini svog doma uz najbliže može dočekati Uskrs!
E, da to su te sitnice! Nema topline doma, koju su prošle godine u ovo vrijeme imali! Već podstanarski stan bez Uskršnjih dekoracija i sjećanje na sve ono čega više nema!
Jer nisu bitne sada Uskršnje dekoracije. Treba krenuti ispočetka. Doslovce od gaća, čarapa, odjeće itd...
I truditi se ne zaboraviti uspomene koje su sada pepeo. Probati ih čuvati i stalno ih njegovati da ne izblijede. Jer jedino tako ih sada mogu sačuvati, duboko u sebi.
