|
|
| svibanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
nesto lijepo treba da se desi
zatvori oci pomisli na me
vrati film u prosle dane
tiho u sebi sapni mi ime
zatvori oci kao nekada davno
kad nam je bilo sve do mora ravno
nek tvoja njedra budu mi jedra
hajde nocas mi dodji, svega mi donesi
nocas nesto lijepo treba da se desi
hajde nocas mi dodji, bice vina i pjesme
ja bez tebe neznam, ja bez tebe ne smijem
meni je mnogo, a tebi sitnica
ja sam ti uvijek bio samo skica
a nikad slika ni slicica
..kad kažem još ovu noć, molim Boga da i sutra ćeš doć...
....DA SUTRA UMREM....
ti si svjetlo mog života moja istina
ti si snaga koju trebam da bih disala
vijeru u ljubav si mi vratio
bolje od ikog si me shvatio
klikni na kolačić i vidi poruku za Tomicu...
Create your custom cookie at bigoo.ws
da sutra umrem ne bih žalila
jer ja sam ljubav života imala
i da me nema ja bih živjela
u tvojim mislima bih se budila
dao si mi razlog dao si mi smisao
ožiljke sa moga srca si izbrisao
i kad sam pala ja, ti si me digao
i kad sam zvala, uvijek si stigao
dao si mir srcu mom
dao si blagoslov i dom
da sutra umrem ne bih žalila
jer ja sam ljubav života imala
i da me nema ja bih živjela
u tvojim mislima,bih se budila
Ja-naTasha...
evo završavam 2. razred srednje Gospodarske škole...
buduća poslovna tajnica (moš mislit...weeeeeee...)...
volim puno toga...
prvo...my boyfriend...Tomica..
onda sve moje frendice... ima ih jaaaaaaaaako puno, jer volim sveeeee svoje tajnice od prve do zadnje...
ima još i van tajničkih frendica...
voooolim...
ma eo, ma i svoju obitelj... hah... kaj se mora, mora se... :)) LOL :)...
rolanje, karate, općenito borilačke vještine, zdrav život (iako se ponekad zalomi...mahi, pa ipak smo svi mi još u cvatu... :)) jeee...)
dobro društvo, zabavu, smijeh...
iskrenost (ma kakva da bila istina...manje će bolit nego laži), poštenje...
svoooj mobiteeel...hm, bez toga nikud :))
i...cokojaduuuuu...
ima još puno toga.. jer.. jednostavno..
kud se krećem tud se zaljubljujem :))
ne volim...
a ne znam.. ma ne pravdu.. ali.. i preko toga se može... :)
nema stvari koje baš ne volim onako full, ma ni škola čak nije ta.. a šta mogu, rođena da volim... hah... mogu proć krozz mnoooooooooogo toga, pa... nema tu šta za napisat šta ne volim...
OVO SU NEKE PJESMICE...NAPISANE U ONIM BADIRANIM TRENUCIMA...AL NEA VEZE...
na tornju stare crkve čut će se zvona....
a samo odjekivat će glas...
mlada, umrla je ona...
još jučer bila je tu, sa lažnim osmijehom..
ali, mislili smo izvući će se ona...
kao i svaki puta...
ali ne..
ona nije mogla dalje sa tolikom gorčinom...
ostavila je one koje je voljela...
znamo, nije to htjela...
ali, sudbina ju je ponovo prevarila...
njezin je život bio kratak...
ali ga je voljela...
i živjela je sa velikom željom ići u budućnost...
imala je velike planove...
završiti školu, možda otići na faks...
osnovati obitelj...
voljeti njega, biti voljena....
...njezina posljednja želja bila je
ŽIVITE DALJE BEZ MENE,
PROŽIVITE ŽIVOT KAKVIM BI GA JA VOLJELA PROŽIVJETI...
voljela, je ljude, biljke i životinje...
sijala je osmijeh oko sebe...
ali... .... ... ...
protiv nekih stvari se ne može...
još jedno samo za kraj rekla je,
ZNAJTE SVI, VOLJELA SAM GA,
U SVAKOM TRENUTKU,
ODLAZIM,
ALI,
VOLIM GA I DALJE !
živite dalje, kao da se ništa nije dogodilo....
oprostite mi za svaku krivu rijeć,
oprostite mi svi za svaku povredu, uvredu...
oprostite za sve...
ja nisam htjela da povrijedim, uvrijedim...
željela sam uvijek svakome najbolje...
jer...ja nisam znala mrziti, i neću znati do kraja evo mojeg života...
znala sam praštati..
ali... naučila zaboravljati...
mislim da mnogi to ne znaju...
ali.. nije prošlost ta koja mi oduzima život..
život mi oduzima upravo BUDUĆNOST....
bojim se...
bojim se...
bojim se...
najprije da kažem, imam velike probleme se školom i uopće ne znam kako će završit ova školsa godina, a sama sam si kriva jer nisam učilakad je trebalo..da, sada, još nije sve izgubljeno, ali meni se neda učit, ljena sam, a i u zadnje vrijeme sveee mi ravno do dna, dal živim il umirem, isto mi je....
da, i u zadnje vrijeme često razmišljam o prolaznosti života... nešto što se eto tako događa u mojem životu, sasvim prirodno, činjenice sa kojima se susrećem dan za danom, potakle me da razmislim, zapravo, tko sam i što sam, kome i koliko značim uopće u ovom životu, na ovom svijetu..... razmišljala sam o samoubojstvu jer.... protiv se nekih stvari ne može.... ali, ipak to nisam uučinila.... jer, gledajuć kroz maglovit prozor na kišne oblake.... razmišljam o ljudima koje jako volim, za koje živim, koji žive za mene (no, tih je jako malo, al ok...)...
i tako dođe do mene jedna frendica, koju jako volim, i gotovo uvijek je uz mene čim vidi da nisam dobro, da me nešto mući... i govori ona meni...mnogo stvari mi pokušava objasnit...a ja.... šutim pognute glave a na svaku njezinu (zapravo istinitu) rijeć, kapne po koja suza više još jaća još veća.... zaboljele me njezine rijeći... znaš, ja se samo jako bojim, da te ne izgubim, da si ti nešto ne napraviš....jer izgubila sam jednom velikog prijatelja ne želim to ponovo, jer ne znam da li bih ja to proživjela....... meni su u tim trencima, kad je ona te rijeći izgovarala, suze potekle jo jaće još snažnije još veće... srce me zaboljelo..do kraja... zagrlile smo se...i zajedno plakale..... želim sada, u ovom trenutku reći, >HVALA TI PRIJATELJICE....strong>jer njezine rijeći ušle su tako duboko u moje srce..
