Marketing
ALONE IN DEAD
najprije da kažem, imam velike probleme se školom i uopće ne znam kako će završit ova školsa godina, a sama sam si kriva jer nisam učilakad je trebalo..da, sada, još nije sve izgubljeno, ali meni se neda učit, ljena sam, a i u zadnje vrijeme sveee mi ravno do dna, dal živim il umirem, isto mi je....
da, i u zadnje vrijeme često razmišljam o prolaznosti života... nešto što se eto tako događa u mojem životu, sasvim prirodno, činjenice sa kojima se susrećem dan za danom, potakle me da razmislim, zapravo, tko sam i što sam, kome i koliko značim uopće u ovom životu, na ovom svijetu..... razmišljala sam o samoubojstvu jer.... protiv se nekih stvari ne može.... ali, ipak to nisam uučinila.... jer, gledajuć kroz maglovit prozor na kišne oblake.... razmišljam o ljudima koje jako volim, za koje živim, koji žive za mene (no, tih je jako malo, al ok...)...
i tako dođe do mene jedna frendica, koju jako volim, i gotovo uvijek je uz mene čim vidi da nisam dobro, da me nešto mući... i govori ona meni...mnogo stvari mi pokušava objasnit...a ja.... šutim pognute glave a na svaku njezinu (zapravo istinitu) rijeć, kapne po koja suza više još jaća još veća.... zaboljele me njezine rijeći... znaš, ja se samo jako bojim, da te ne izgubim, da si ti nešto ne napraviš....jer izgubila sam jednom velikog prijatelja ne želim to ponovo, jer ne znam da li bih ja to proživjela....... meni su u tim trencima, kad je ona te rijeći izgovarala, suze potekle jo jaće još snažnije još veće... srce me zaboljelo..do kraja... zagrlile smo se...i zajedno plakale..... želim sada, u ovom trenutku reći, >HVALA TI PRIJATELJICE....strong>jer njezine rijeći ušle su tako duboko u moje srce..
Post je objavljen 19.05.2007. u 13:37 sati.