toystory

utorak, 26.07.2011.

ZABORAVLJENE HOMEMADE IGRAČKE

0.0.2011 – napravljeno od nađenih materijala, 0 kn

Klikate po internetu, zavirujete u stanje na računu putem internet bankinga , potom odlazite na vama poznati web-shop za igračke i naručujete bar još dva kilograma plastike za svoju kolekciju. Sve je tako jednostavno, igračke stižu iz svih krajeva svijeta, a vi samo sjedite i ne dižete guzicu sa stolca. Ponekad se prenete iz tog konzumerskog sna i prisjetite kako je to bilo kad ste bili dijete.

Sjećate se kako ste kriomice odlazili u tatinu radionicu i uzimali raznobojne žice pa ih rezali i svijali u slovo U. Napravili bi punu najlonsku vrećicu tih malih slova U za svoju totalno kul nabrijanu praćku (od drva-rašljasto srasle grane ili žice) koja je također bila homemade izrade.

U to vrijeme bio je popularan luk i strijele, pa bi se nebrojeno puta rezala trska, sušila i zatezala konopcem u luk. Veselju nije bilo kraja kad je jednom strijela odletjela preko dvije kuće.

Sjećate se i kasnog proljeća kad bi dozrijevale male narančaste bobice na grmovima pa bi ih brali i opet trpali u najlonske vrećice koje bi kačili sebi na remen kao da se spremate za neki okršaj u podne. Bile su to bobice koje ste trpali u usta, pa ih jezikom dovodili do cijevi koju ste nazivali Pljuca. Za izradu pljuce trebalo vam je samo nekoliko minuta. Pronaći neku ravnu antensku cijev (od starih tv antena) ,ispolirati je i očistiti. Potom bi uslijedila izrada ručke koja se sastojala od štipalice/kvačice učvršćene selotejpom. To je to, jedino što ste još trebali su bobice. Bobice, samo one narančaste, mekane, koje se na meti rasprše. Od ljubičastih vam se stišću usta, gorke su i ostavljaju bolan trag na žrtvi.

Ponekad bi krenuli u malu šetnju oko svog dvorišta. Nalazili bi po obližnjim parkovima puno limenih čepova od boca. Sakupljali ste ih jer vam je tata napravio novu igračku. Čepaljku! Na jednu drvenu letvicu brokvicom zakačite elastičnu gumu /laštik ,a na drugu stranu letvice brokvicom učvrstite štipalicu/kvačicu za rublje. I igračka je gotova. Korištenje je vrlo jednostavno. Uzmete čep od boce (pivski) stavite ga u laštik kao kamenčić u praćku i sa štipalicom ga prihvatite. Kad naciljate željenu metu pritišćete štipaljku i čep se ispaljuje.

Kad zađete još dublje u prve dane svog života, sjetite se da vas je kroz godine pratila jedna vrlo posebna žaba i svakako drag gušter s cvijetnim uzorkom. Bile su to ručno šivane krpene lutke. Škarama bi se iskrojio oblik životinje, tkanina je većinom bila od neke stare bakine haljine s cvjetnim uzorkom. Pošto ste odrezali oblik, dva potpuno isto iskrojena dijela zašila bi se po rubu. Na kraju bi ostavili malu rupicu u koju bi usuli rižu, a potom i nju zašili. Igračka je već poprimila svoj glavni oblik, no uz sitnu doradu kao što su oči od malih dugmića igračka bi bila brzo napravljena i vrlo igriva.

Bili ste prvak u franjama/pikulama.Vilo je na desetke vrsta, kamenjarke, mjesečarke, zelenjarke, vodenjarke, željezarke, porculanke i maglenke. Maglenke su bile homemade izrade. Običnu franju,onu prozirnu s listićima unutra dobro izbrusite na brus papir dok se staklo ne zamagli. Te male staklene kuglice su u to doba bile baš skupocjene (danas ih ima u svakom kineskom dućanu i to cijela mrežica od pola kila za samo 8kn). Sjećate se kako ste s društvom pravili male rupe u zemlji i ciljali. Sjećate se i razočarenja kad bi vas netko pobjedio i oduzeo vam vaše blago, pa bi se idući put, prije igre, dogovarali igrate li „zapravo“ ili samo „bezveze“ . Zapravo je značilo da onaj tko drugom pogodi franju, ona postaje njegovo vlasništvo.

Jeli ste halapljivo kiseli jogurt samo da dobijete dvije prazne čašice. Baka bi vam dala par metara konopca ili čvrste vune pa bi s obe strane konopca zakačili čašice. Naravno, prije kačenja bi čašice probušili na dnu točno u centru kroz kojeg bi provukli špagu. Kad bi se špaga nategla, dobili bi šavršen, mali telefon koji prenosi zvuk.

Kad smo kod čašica nerijetko puta smo od limenki praznih konzervi s hranom radili mini štule. Probušili bi kantice konopcima kao male uzde za svaku limenku i onda bi se popeli na njih i hodali držeći se pritom za konopce potežući usklađeno ruke i noge.

Umjesto da se novci za proslave bacaju na već gotove petarde i vatromete jednostavnije je bilo nabaviti garburu. Uzmete praznu limenku od boje te na dnu nečim oštrim probušite rupu pa ubacite kamen garbure i pljunete na njega. Poklopite i začepite rupu koju ste probili na limenci. Pričekate pa limenku prislonite uz zid te na onu stranu gdje je rupa prislonite komad zapaljene novine. BOOM!
Postoji još, u Dalmaciji, takozvano pucanje tondina . Tondin je komad cijevi s drškom u koju bi stavili smrvljeni sumpor sa šibice, zatvorili vrh s vidom (vijkom) i opalili od zid.

Zabavljalo vas je stavljati pecilni prašak i malo vode u plastičnu kapsulu iz kinder jaja. Trebalo je samo usuti prašak,malo vode i zatvoriti kapsulu i dobro promučkati. Kad se stvori od praška pritisak kapsula ekspolodira. Ta igračka nije baš bila poželjna unutar stana jer bi napravila kaos.

Papirnati, leteći zmajevi fascinirali su svaku generaciju. Ponekad bi nekom sinulo da ga krene izraditi. Pokušavali ste, pronalazili jako lagane letvice,ali jednostavno niste znali kako ga dignuti u visine. Nise imali dobar poligon da se zatrčite.

Puno vremena je odlazilo i na igru s običnim ,ali tako zamamnim šarenim dugmićima. Pa, tko se još s njima nije igrao. Kakava radost kad se istresu na stol u velikoj svjetlucavaoj hrpici i u tisućama oblika.

Voljeli ste ići u vrtić jer bi od tamo kući donijeli puno kreativnih ideja, pogotovo u vrijeme Jesenskih svečanosti. Radili ste male likove od kestena,žireve i krompira zabadajući čačkalice i šibiće. Takvoj igri nije bilo ničeg ravnog, kakvi World of Warcrafti!

Najdraže bi vam bilo kada bi mama kuhala sipu. Ne zato što obožavate sipu,nego volite njenu kost. Kada se kost dobro opere od crnila ostaje savršen oblik lagane jedrilice. Ono što ste još trebali je samo komadić štapića i bijeli papir za jedro.

Nekako vam je užasno žao kad vidite na što je spala današnja dječja igra ograničena na stanove. Većina djece svoju maštu troši na računalima i već do detalja osmišljenim igrama! Sve manje po parkovima viđate kartonska skrovišta i neuredno složene daske koje su jednom bile savršene kućice na stablima. Tajna skrovišta sa zamkama od zemlje i šišaka su izumrla. Najtoplija sjećanja su šatori koje bi vam roditelji napravili pomoću jedne stare plahte zakačene štipalicama. Jedva ste čekali da se kupi novi hladnjak ili veš mašina da dobijete ogromnu kartonsku kućicu. Sjećate se koliko bi sati i sati igre proživjeli praveći kolače od blata u istim tim improviziranim kućicama. Ili tunele od blata i vode (izvukli bi dvorišno gumeno crijevo) za željezne autiće.

Jednostavno, da ne povjerujete koliko toga današnja djeca propuštaju.