U Zemlji Izlazećeg Sunca
08.10.2006., nedjelja
naivan kao .... Japanac
|
Ej! Dugo me nije bilo! Ali ne mojom krivicom - postove mogu pisati samo vikendom jer preko tjedna radim po japanski, do kasno na večer. I baš kad sam htio prošli tjedan zapisati par stvarčica, server nije bio dostupan. No dosta ispričavanja... Krenimo s jednom malo zgodom od prošlog tjedna. Prošli tjedan u uredu jedna od kolegica je primjetila da jedan drugi kolega (iz Italije) i ja imamo istu košulju - plavu s bijelim prugama. Ja sam odmah imao spreman odgovor: Pa zar nisi pročitala nova pravila odjevanja?! Nova pravila odjevanja?! Da, svaki dan ti na intranetu objavljuju naputak kako se obući sljedeći dan Ma zezaš? Ne stvarno, na stranicama kadrovske službe to možeš naći. Igrom slučaju, taj dan je i treći kolega imao sličnu košulju. U prolazu prema WC-u, sam usput dobacio - eto i Erick se drži dress code-a. Na povratku iz zahoda scena: Ta kolegica, tajnica i šef moga šefa, sjede pred računalom i pretražuju stranice kadrovske službe.  A toga ima na tone. Onaj vikend kad smo išli gledati sumo borbe jedan me kolega pitao je li istina da idemo gledati sumo. Odgovorio sam mu da ne samo da idem gledati nego da se idem i boriti. 10 minuta mi je siromah objašnjavao da nije moguće tek tako doći u ring, da za to treba priprema itd. Jedan od klasika, u vrijeme kad sam se prvi put zatekao u ovoj zemlji: na mail sam dobio sliku nekoliko djevojaka u maskirnim uniformama, (... u stvari u donjem dijelu maskirnih uniformi, a bez ikakvog gornjeg dijela), s puškama različitih kalibara. Naravno proslijedio sam to nekolicini kolega u odjelu, s prikladnim komentarom - "dragi svi, vrijeme je da se oprostimo! dobio sam novi posao: bit ću instruktorom informatike?! ovim djevojkama dok su na vojnoj obuci. Detalje vam ne smijem otkriti, ali bit ćemo u kontaktu" 3 od 4 Japanca odgovorila su mi promptno - kako im je žao što odlazim. Ne znam što oni misle nakon tih šala. Do sad nitko nije zamjerio, ili barem ja nisam primijetio. Ne znam ni zbog čega su toliko naivni da povjeruju i u najnevjerojatniju priču. Je li riječ o jeziku, kulturi, odgoju, ili sve od toga zajedno. Ali od svih zemalja u kojima sam bio, toliku naivnost nisam pronašao nigdje drugdje! |
