U Zemlji Izlazećeg Sunca

22.09.2006., petak

Ainori

L. i ja obično cijelo večer imamo uključen TV. Obično ga ne stignemo gledati, ali služi nam kao zvučna kulisa na koju tek s vremena na vrijeme obratimo pozornost. Obično je to japanska TV na kojoj je 99% jezika japanski, ponekad po koja riječ engleskog. Možete zamisliti našu zbunjenost kada smo počeli ubirati riječ po riječ hrvatskog?!

Ponedjeljkom u 11 na večer prikazuje se neka vrsta reality show-a. U najkraćem 14 mladih (7+7) putuje svijetom u ružičastom autobusu. Osim razgledavanja i upoznavanja sa različitim zemljama, glavni zadatak sudionika jest da u autobusu nađu ljubav i da se u paru vrate u Japan.

Ako neki od njih počne gajiti osjećaje, mora zamoliti vozača da mu da karte za povratak. Nakon toga on izrazi svoje osjećaje drugoj strani i ponudi joj kartu za zajednički povratak. Druga strana ima jednu noć da razmisli i ako se odluči za zajednički povratak, odluku priopćava poljupcem. U suprotnom osoba koje je razotkrila osjećaje mora se sama vratiti u domovinu.

I tako je ta vesela ekipa, nakon proputovanih 70 zemalja zavirila i u naše krajeve! Mi smo ih ulovili kad su od Zagreba išli prema Rijeci. Jednu su noć proveli u, čini mi se, Gospiću. Tad smo još pokušavali skužiti je li to stvarno Hrvatska ili ne. Tu noć prolazili su nekim ulicama, a mi smo pokušavali krajičkom oka uhvatiti auto registracije i znakove pokraj ceste - i doista je bila KuRoAChiA :-)


U svakoj zemlji probaju neko specifično jelo, pa su u Hr. jeli moje omiljeno jelo: GuRaFu. Odmah vidim i da se cijene u Hrvatskoj nisu previše promijenile - porcija Grafu-a košta 400 YEN-a ili 20 kuna njami
GuRaFu

Onda su krenuli južnije i došli do Rijeke:


A u Rijeci se malo finije jede - GuRuDoBiNa na GuRiRu (grdobina na gradele). Cijena - 60 kuna po ribi:


Nakon toga napuštaju Hrvatsku i odlaze u susjednu nam Bosnu i Hercegovinu.
Ako do sada niste skužili, u nazivima koristim japansku katakana transliteraciju, odnosno, kako bi to Japanac izgovorio. E sada, ako ste dovoljno domišljati da od BoSuNiA HeRuTseGoBiNa možete islovkati Bosnu Ponosnu, e onda biste se lako snašli u ovoj zemlji. O Japanskom engleskom ću jednom drugom prilikom, a ovo što ovdje predstavljam je japanski hrvatski!


Prva postaja: Mostar i stari most.


Da i Japanci nisu za odbaciti dokazuje jedan od njih što se odvažio na podvig kojeg je zabilježio i lokalni tisak.


A onda dalje put Sarajeva i tamo su pristigli baš na ručak. Što bi se drugo jelo u Bosni nego BoSanSuKiRoNaTsu, oishii! Cijena? Nema cijene, valjda im je to neka domaćica usput skuhala smijehsmijehsmijehsmijeh


Nakon toga ekipa napušta naše krajeve i sada se trenutačno nalaze u Poljskoj.

Inače u posljednje smo vrijeme čak i navikli na hrvatski jezik na Japanskoj televiziji. Osim Ainoria, ponekad se čuje za Mirka Filipovića, a najčešće čujemo hrvatski Ivice Osima. Osim je postao selektor japanske reprezentacije. A japanci su ludi za nogometom. Inače, kako se stvari ovdje brzo razvijaju ilustrira podatak da je nogometna liga u Japanu osnovana 1993. godine, a sad se nogomet bori s baseballom za nacionalni sport broj 1. Nema tu šale!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.