Toyanima
subota, 04.10.2008.
VRIJEME
|
Zidovi sa sedam kora. koža prepuna bora. srce boljeti mora. Moja zemlja podzemlja. Asemblaži puni obećanih laži. Šta pomislite kad vidite ovako nešto?        |
- 22:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.10.2008.
Šta,kako,gdje....
- 21:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Maci,performans i ptice
- 02:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (3) Kolovoz 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2005 (11) Travanj 2005 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ovaj blog se oteo kontroli  CHARLES BUKOwSKI ono sto mi se najvishe svidja kod tebe, rekla mi je; je sto si grub- vidi samo kako tu sjedish sa konzervom piva u ruci i cigarom u ustima, i pogledaj taj prljavi i dlakavi stomak kako ti shtrci ispod koshulje izuo si cipele i imash rupu na desnoj carapi i palac ti viri. nisi se obrijao 4-5 dana zubi su ti zuti a obrve obeshene sasvim rashcupane, i imash dovoljno oziljaka da se bilo ko usere od straha. telefon ti uvjek zvoni dok si u kadi i prekriven je masnocom i pola sranja koje drzis u frzideru je pokvareno. nikad ne peresh kola. nedelju dana stare novine su ti razbacane po podu. citash prljave casopise i nemash tv ali narucujes da ti pice donesu kuci i dajesh dobar bakshish. i najbolje od svega ne naganjash zenu dapodje sa tobom u krevet. djelujesh jedva zainteresovano i kada razgovaram sa tobom nishta ne kazes samo se osvrces po sobi ili ceses vrat kao dame ne cujesh. u sudoperi drzish jedan stari nakvasheni peshkir i Musolinijevu sliku na zidu i nikad se ni zbog cega ne zalish i nikad ne postavljash pitanja i poznajem te vec 6 mjeseci ali i dalje nemam pojma ko si ti. ti si kao neka navucena roletna ali to je ono sto mi se svidja kod tebe; tvoja grubost. zena moze da nestane iz tvig zivota i da te stvarno brzo zaboravi. kad te napusti stvari za nju mogu da krenu samo na BOLJE, luce ti mora da si najbolja stvar koja se ikada moze desiti djevojci koja se nalazi izmedju proshlog i sledeceg frajera i trenutno nema shta da radi. ovaj jebeni viski je sjajan hajde da igramo skrebl. ONA JUTRA josh uvjek se sjecam onih njuorleanskih pacova koji su se skupljali kod ogradice na balkonu u polu mracini ranog jutra dok bi cekao na red ispred klozeta. uvjek bi se nashla 2-3 krupnija primjerka jednostavno bi cucali tamo ponekad bi se brzo pomerila i onda stalii ostali gdjesu. ja sam posmatrao njih a oni su posmatrali mene. nisu pokazivali ni najmanje straha. onda bi se vrata klozeta konacno otvorila i neko od stanara izashao napolje i uvjek je izgledao josh gore od pacova i onda bi on nestao niz hodnik a ja usao u klozet josh uvjek pun bazda sa sve svojim mamurlukom. i skoro uvjek kad bi izashao odatle pacova vishe nije bilo. ishcezli bi cim bi se malo razdanilo. a onda bi svjet postao moj spustio bi se niz stepenice i ushao u njega i svoj slabo placen kukavni posao sve vrijeme ne prestajuci da razmishljam o pacovima. kako je svet bio bolji za njih nego za mene krenuo bi put posla dok se uzareno sunce pomaljalo i kurve spavale kao mala djeca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||