|
|
Felix je, kažu, odlučio probiti Zvučni zid.
Znate što je to?
To je onaj zid na kojem je Chuck Norris objesio sliku.
Koju sliku?
Ne zna se sigurno, ali najvjerojatnije tetkinu, jer ga je tetka rodila, zbog toga što Chucku nitko nije smio jebati mater.
Uglavnom, wikipedija kaže : Probijanje zvučnog zida je trenutak kada zrakoplov dostiže i prelazi brzinu zvuka.
Wikipedija će morati prepraviti riječ "zrakoplov" i naći drugu riječ, poput tijelo ili objekt.
Felix Baumgartner već je skočio s visine od 21 km brzinom 555 km/h i trebalo mu je samo 8 minuta da udari u tlo.
Njegov trenutni rekord je 31 km, a ovog puta želi skočiti s visine od 37 km.
Njegov pothvat, a priznajmo pothvat je, nazvan je "Skok s ruba svemira"
Ja sam nekako uvijek mislila da je rub svemira tamo gdje svemir završava, ako uopće završava.
Mislim da je za to kriv Vodič kroz Galaxiju za autostopere, zbog onog Restorana na kraju svemira.
"Postoji teorija koja kaže da će, ukoliko ikada itko bude otkrio koja je svrha svemira i zašto on postoji, ovaj smjesta iščeznuti i biti zamijenjen nečim još neobičnijim i neobjašnjivijim. Postoji i druga teorija koja tvrdi da se sve to već dogodilo."
Nikad nisam razmišljala da mu je rub i tamo gdje počinje.
Hvala Bogu da postoje i ti neki znanstvenici, čudni likovi koji se bave otkrivanjem takvih stvari.
Ono što su otkrili i s čime su se složili je sljedeće:
"Bilo je potrebno 422 000 dolara ulaganja da bismo otkrili odgovor na ovo važno pitanje.
Nakon analize podataka prikupljenih s instrumentom lansiranim u svemir, zaključili smo da svemir počinje na 118. km iznad Zemlje."
(molim novinare da se informiraju)
Vratimo se mi Felixu, kojemu je "Skok s ruba svemira"
odgođen do daljnjega, zbog loših vremenskih uvjeta iznad 'zloglasnog' Roswella.
Felixu će za uspon trebati 2 do 3 sata.
Za spuštanje (čitaj pad) će mu trebati 20 minuta.
Ono što mene zanima je
1. Gdje je "Rub pameti"?
2. Koliko slobodnog pada hrvatski građani mogu podnijeti?
Miroslav Krleža
O LJUDSKOJ GLUPOSTI
Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne
mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko
uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao
naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju
raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?
- Kako "ovako"?
- Pa ovako: sve je u životu podređeno dubljim zakonima prirode što ih nauka
u posljednje vrijeme zove "prirodnim zakonima": zašto, na primjer,
buterbrot pada uvijek na onu stranu koja je namazana maslacem a nikada
obratno? Slučaj? Ne! Zakon. Svemirski zakon. Ili: zašto se dim lokomotive
povija uvijek na onu stranu na kojoj čovjek promatra krajinu iz jurećeg voza?
To su, vidite, pitanja na koja nema odgovora, jer su to problemi sasvim
nejasni, čak - moglo bi se reći - i neobjašnjivi, a ljudska je pamet tugaljivo bespomoćna, pak ako se netko uzrujava zbog ljudske gluposti, neće biti ni sam baš pretjerano nadaren umom.
M. Krleža (1893 - 1981)
