TOTAL - Nogomet

nedjelja, 25.02.2007.

Poraz Hajduka u jučerašnjem derbiju

Nećkao sam se hoću li danas pisat ovaj post.Nisam baš bio raspoložen,ne samo zbog poraza Hajduka,nego i zbog toga što sam još malo u boksu od jučerašnjeg izlaska.No,pogledao sam malo posjete na blogu.Skužio sam da dnevno na blogu (otkad sam stavio ovaj brojač) imam oko 20 posjeta.Pa sam se osjetio dužan napisati nešto o jučerašnjem derbiju.

Dinamo 2-1 Hajduk

ZAGREB - Stadion u Maksimiru. Noćna utakmica. Gledatelja: 30.000. Sudac: Vlado Svilokos (Sisak). Pomoćnici: Željko Novosel (Vrbovec) i Vlado Crnolatac (Petrinja). Četvrti sudac: Alan Gerek (Zabok). Delegat: Ante Vučemilović (Osijek).

STRIJELCI: 1:0 - Eduardo (20), 2:0 - Eduardo (38), 2:1 - Bartolović (85).

DINAMO (4-2-3-1): Lončarić - Ćorluka, Drpić, Schindelfend, Čale - Mamić, Vukojević - Mikić, Vugrinec, Modrić - Eduardo. TRENER: Branko Ivanković.
HAJDUK (4-5-1): Balić - Pelaić, Gal, Živković, Hrgović - Bartolović, Rubil, Damjanović, Carević, Rukavina - Bušić. TRENER: Zoran Vulić.

Pogoci:

1:0 - Eduardo (20)
Vugrinec je izveo korner, a Balić odbio loptu na 13 metara. U skoku su bili Drpić i Pelaić, viši je bio Dinamov igrač koji je vratio loptu glavom na pet-šest metara od vrata Balića gdje se nalazio Eduardo, koji trese mrežu.
2:0 - Eduardo (38)
Carević se poigravao kod gol-linije u svom šesnaestercu. Najprije je sjajno izbacio Ćorluku 'lažnjakom', povukao loptu prema naprijed, ali bio je neoprezan, jer se Ćorluka vratio i ušao mu u blok kada je želio izbiti loptu prema naprijed. Ona se odbila do Eduarda i Brazilac pogađa.
2:1 - Bartolović (85)
Musa je ubacio s desna, a na drugoj vratnici usamljen je ostao Bartolović, na kojeg je zaboravio Ćorluka, te je smireno poentirao.


Hajduk je realno gledajući igrao loše – čak i neprepoznatljivo.Rukavina se očito nije prilagodio novoj momčadi i bio je neprimjetan.Na žalost bilo je još takvih.Ja osobno poraz nisam shvatio tragično.Razlog tome je to što ni Dinamo nije pokazao ništa posebno.Iako za obje greške u obrani Hajduka nema opravdanja,gore bih se osjećao da je Dinamo do ove pobjede došao svojom terenskoj nadmoći i dobrom igrom.Što se taktičkih zamisli tiče,Dinamo je uspio izvući svoju obranu visoko naprijed i već na sredini terena zaustavljati pokušaje Hajduka.Iako je početak za Hajduk izgledao dosta obećavajuće,no zamisao da se nadigravaju sa Dinamom osujetio je Eduardo da Silva pogotkom u 20 minuti. Vugrinec je izveo korner,lopta je padala na nekih 11 metara gdje su skakali Drpić i Pelaić.Do lopte je došao Pelaić koji ometan vraće loptu u svoj peterac gdje se našao Dudu koji neometan posprema u svom stilu loptu u gol.Tu je Hajduk psihički pao i svi napadi lomili su se na sredini terena gdje su što zbog dobre igre zadnje i srednje linije Dinama,što zbog greški Hajdukovaca napadi Hajduka završavali.Teško mi je to reći,no Hajduk je bio bezopasan. No, u 39. minuti još jedna velika greška splitskih igrača omogućila je Dinamu da ode na dva pogotka prednosti, a strijelac je opet bio Eduardo.Carević se poigravao kod gol-linije u svom šesnaestercu. Najprije je sjajno izbacio Ćorluku 'lažnjakom', povukao loptu prema naprijed, ali bio je neoprezan, jer se Ćorluka vratio i ušao mu u blok kada je želio izbiti loptu prema naprijed. Ona se odbila do Eduarda i Brazilac pogađa.Čast Hajduka spasio je Mladen Bartolović u 85. minuti kada na dodavanje Muse sa desne strane sa metra zakucava loptu u prazan gol.Tu bi napomenuo lošu reakciju Dinamove obrane koja je tu loptu samo pogledima ispratila,a ni Lončarićeva reakcija nije bila najbolja.No,na kraju mi Hajdukovci,iako nam je teško moramo priznati poraz od najvećeg rivala.Lov na naslov sada je malo teži zadatak,no moramo po onoj – i kad gube i kad tuku,vjerovati u ekipu Hajduka.U mojim očima Hajduk je u ovoj sezoni puno napravio,a do kraja je puno ostalo.Dinamo ima veliku prednost,6 bodova i još jedan derbi na svom terenu u trećem krugu.Hajduk ima zadatak da igra sve bolje,da napokon proigra i Rukavina,a na Vuliću je da svojim igračima ukaže na greške i da momčad motivira iz kola u kolo.Treba čekati grešku Dinama,no ne treba žaliti ni ako Dinamo osvoji naslov.Hajdukov cilj mora biti uigravanje momčadi koja bi druge sezone izašla u Europu.Skupine Kupa Uefe po meni je krajnji domet naših klubova što se Europe tiče,a sve što je dalje je senzacija.No,kad se sjetim da bi u Hajduku sljedeće sezone mogli zaigrati Tudor,Pršo i Rapaić prođe me adrenalin i vjera da Hajduk provede to famozno ´proljeće u Europi´.Kakav god ishod ovog prvenstva bio,Grgić mora na klupi ostaviti Vulića,što je i obećao jer on je stručnjak koji može napraviti velike stvari sa Bilima.

Stvar koja me u porazu obradovala bilo je dobro navijanje sa obje strane,no navijanje BBB –a meni osobno ne predstavlja ništa u životu.Zato je 5000 najvjernijih Hajdukovih navijača pokazalo tko je najjača i najstarija navijačka skupina u Europi,ako ne i šire.Navijanje dostojno imena Hajduka.Mnogi će reći da su dojam malo pokvarile bengalke,no to je Torcida – tradicija je tradicija.Suđenje je također bilo na visokoj razini,Svilokos se dobro kretao i vidio sve na terenu.Onaj skandal mu je poslužio kao motivacija i odmah na početku utakmice pokazao je karakter kad je Vugrinecu pokazao žuti karton za simuliranje u šesnaestercu.O suđenju sve najbolje,što mi je jako drago.

Najbolji igrač Hajduka bio je onaj 12;onaj na južnoj tribini Maksimira – Torcida.

I kad gube i kad tuku uvijek vjerni svom Hajduku

petak, 23.02.2007.

Trenutak odluke

U nogometnom svijetu ima puno velikih derbija.Svakako je najveći onaj škotski Old City Firm između Celtica i Rangersa,možda ne po kvaliteti igre,no sigurno po tradiciji i velikom rivalstvu tih dvaju klubova koji oboje dolaze iz grada Glasgowa.Onda su tu razni veliki derbiji u Premiershipu – od kojih je zadnjih godina najveći onaj između Manchestera i Chelseaa.Po kvaliteti igre zasigurno je najveći španjolski ´El Classico´ između Reala i Barcelone.Prije godine dana u Italiji su frcale iskre od velikih utakmica,no ove sezone jedina momčad koja igra pravi nogomet u Italiji je – Inter.Ne bi tu nikako htio uvrijediti AS Romu koja ima odličnog trenera Spalletija (Roma je klub koji ja osobno i preferiram u Serie A),no činjenica je da Roma igra po sistemu toplo – hladno pa se tako u zadnjem kolu spotaknula na, objektivno gledano puno slabiji Empoli.No,da se vratim na temu ovog posta – nogometne derbije.Svi su ti derbiji praznik za nogometne sladokusce,no nama Hrvatima (posebno onima koji navijaju za te dvije strane)najvažniji je onaj vječni derbi između Dinama i Hajduka.

Napokon je došao taj dan,ne bih se usudio reći dan D,no sigurno jedna od prijelomnica u ovom prvenstvu.Za gubitnika još tu nije sve izgubljeno,no pobjednik u ovoj utakmici dobiva toliko bitnu dozu samopouzdanja za nastavak prevenstva.Samopouzdanje je najbitnija stvar,a sve ostalo je manje važno.Istina dobiti će i bodove,no što bodovi iz derbija znače ako se kiksa na tzv. malim utakmicama.Dinamo će u slučaju pobjede pobjeći Hajduku na 6 bodova i zaraditi još jedno domaćinstvo u trećem krugu,no ukoliko Hajduk pobjedi izjednačit će se bodovno sa Dinamom i tu počinje utrka za naslov u kojoj bi mogao presuditi fotofiniš.Naravno,sve to važi samo uz uvjet da se te dvije momčadi uspiju motivirati protiv slabijih ekipa i da se kroz prvenstvo ide korak po korak.No,da ne ispadne da su ostale ekipe u prvenstvu puno slabije od ove dvije.Pa tko može ići u Zagreb (Kranjčevićevu) ,Rijeku,Osijek,Varaždin,Šibenik,Pulu i ostale prvoligaške sredine i reći da je apsolutni favorit?Može reći svatko (tu bi naglasio prepotentnost čelnika jednog našeg kluba,vjerovatno svi znate kojeg pa ne moram ni imenovati) - ali u biti nitko.Stoga je sve na Vuliću i Ivankoviću da uspiju svoje momčadi,koje su objektivno za klasu jače od ostalih,motivirati iz kola u kolo.


No, krenimo malo analizirati te dvije momčadi.Biti će to sudar najbolje obrane i najboljeg napada lige.To je realnost statističkih podataka koja može zavarati.Tako gledajući moglo bi ispasti da je Hajduk neka ´bunkeraška´ ekipa,no upravo je suprotno.Hajduk igra napadački nogomet. Vulić je na svojoj koncepciji da Hajduk treba napadati,u vrlo kratkom vremenu,izgradio ekipu,a podatak da je obrana njegove momčadi najbolja u ligi samo je još jedna pohvala za njega i njegov rad.Isto bi tako moglo ispasti da je Dinamo neka strašno ofenzivna ekipa.Po broju postignutih pogodaka tako i ispada,no činjenica je da Dinamo ima Eduarda Da Silvu,napadača ekstra klase koji je već zabio 20 i nešto pogodaka.No da ne ispadne da u Dinamu igra samo Eduardo,za te pogotke zaslužan je i dvojac,nazovimo ih fantazista Modrić i Vugrinec.Modrić u Dinamu igra više ofenzivno,dok je u reprezentaciji zadnji vezni zbog svojih trkačkih i igračkih kapaciteta,dok je Vugrinec u Dinamu ´trequartista´,tj. igrač između veze i napada.Malo me čudi da se Dinamo hvali sa time da je Eduardo dao skoro isto golova kao svi napadači Hajduka zajedno.Istina je da je Eduardo svjetska klasa,no razmislite malo.Ako je Eduardo dao isto golova kao svi napadači Hajduka to znači dvije stvari.Prva je da se zna odakle opasnost prijeti,te se postavljanjem striktnog čuvara može Dudua isključiti iz igre te tako smanjiti opasnost Dinama,a druga je da Dinamo previše ovisi o jednom pojedincu,te da će se nakon odlaska Eduarda (što je vrlo izvjesno da će se dogoditi jer naša je realnost da ne možemo zadržati igrače koji zanimaju velike europske klubove) u Dinamovom napadu pojaviti velika rupa.Što se napadača Hajduka tiče,svi zabijaju podjednako.Pod napadače Hajduka smatram i Rukavinu koji je sada igrač Hajduka.Sveukupno su zabili u prosjeku 8 pogodaka.To nije puno,ali je dovoljno kada se zna da bila opasnost prijeti sa svih strana.Vulić ima slatke muke što se napadača tiče i biti će mu teško odabrati početnu dvojicu.No ne sumnjam u njegovu kompetenciju i podržavam ga u svemu što odluči.Ipak je on preporoditelj Hajduka i najjača karika Bilih u ovoj sezoni.

Pod posebnim povećalom će biti navijači.Ništa se nije prepustilo slučaju te će derbi osiguravati približno 800 interventnih policajaca i oko 450 zaštitara.Ulog je velik – kandidatura za EP 2012.Već su započele prljave igrice preko medija Poljaka i Talijana koji pojačavaju pritisak na našu kandidaturu.Odakle pravo,u pravilu,prepotentim Talijanima da naše navijače opisuju kao ekstremne i fašistički nastrojene,dok u njihovoj ligi igrači salutiraju fašističkim ultrasima ispruženom desnicom,a većina ultrasa im je podijeljeno na ultra ljevicu i ultra desnicu.No,nije to ni blizu najgora stvar.Nas kritizira zemlja u kojoj u navijačkim neredima pogine zaštitar,a nogometni svijet im godinu dana prije konačne odluke o kandidaturi potresa sudačka afera neviđenih razmjera.No,iako tako ne bi trebalo biti,veliki su veliki i samo se čeka greška sa naše strane da nas se makne s puta.Ne bi me začudilo da bude pokušaja sabotiranja kandidature,no sve je na nama.Apeliram na Torcidu i sve druge navijače Bilih da navijanje ostane na sportskoj razini te da se maksimirskim jugom zaori ´pisma najboljih navijača na svitu´.

Isto tako bi htio da utakmica bude prava natjecateljska i da se pobjednik odluči jedinim pravim mjerilom – igrom,a kad nas ionako svi već prate da imaju što i vidjeti.Za suca sutrašnje utakmice bi htio da ispravi mišljenje koje imam o njemu i da se nakon utakmice tjednima ne povlače ´repovi´ o suđenju.Biti će greška,ali sve dok sudac nije prvo ime susreta kasnije u medijima,sve je u redu.Ukoliko momčadi odluče igrati pravi nogomet sudac je tu da taj ritam ne prekida nepotrebnim sjeckanjem igre,a ukoliko se odluče za onaj drugi način sudac je tu da korektnim sankcijama smiri igru sve dok mu utakmica ne izmakne – onda je sve propalo.Neće mu biti lako,no nekako je stekao povjerenje da sudi derbi,a na njemu je da to opravda.

Još jedna zanimljivost.Dinamo je danas uoči sutrašnjeg derbija potpisao sa `predsjednikom Udruge navijača Dinama´ sporazum o pomirbi navijača i uprave kluba.Na to su reagirali čelnici Udruge navijača Dinama i izjavili da oni tog čovjeka nisu nikad vidjeli.Pa evo,neka ovo bude dokaz koliko je Dinamo ozbiljan klub i koliko se zapravo želi pomiriti sa navijačima Dinama,kad uopće ne zna tko su čelni ljudi navijačke udruge vlastitog kluba.

Pozdrav svim navijačima Hajduka,a posebno Torcidi,koji sutra putuju u Zagreb i poruka: Nemojte iznevjeriti sveto ime Hajduka.

Koliko u moru ima soli,toliko Torcida Hajduka voli.
I pape i dida bili su Torcida !!!

četvrtak, 22.02.2007.

Karijera u “mirovini”

Cantona se odmah nakon prestanka nogometne karijere posvetio,pretežito francuskoj kinematografiji kao glumac,a također je 2002. i režirao kratkometražni film Apporte-moi ton amour.Izvan Francuske imao je sporednu ulogu francuskog ambasadora 1998. u filmu Elizabeth sa Cate Blanchett u glavnoj ulozi.

Jedna zanimljivost da se Cantona rodio 1966. godine; godine u kojoj su su Englezi osvojili Svjetsko prvenstvo.

Nakon što se oprostio od profesionalne karijere,Cantona se pojavio u brojnim televizijskim reklamama diljem Europe,ponajviše Nikeovih.Tijekom svjetske reklamne kampanje za SP 2002.,pojavio se kao organizator podzemnih utakmica između superzvijezda poput Thierrya Henrya,Hidetoshija Nakate,Ronalda,Roberta Carlosa i Luisa Figa.U prijašnjoj Nikeovoj reklami za tržište Velike Britanije,pojavio se kao igrač amaterskog nogometa zajedno s ostalim zvijezdama poput Iana Wrighta,Stevea McMannamana i Robbiea Fowlera.U Nikeovoj kampanji za SP 2006 pojavio se kao glasnogovornik organizacije za suzbijanje glume i simuliranja na nogometnim terenima pod nazivom ”Joga Bonito”.Pojavio se i u irskoj raklami za EuroMillions.
Cantona je nastavio s interesom za igranje nogometa na plaži u južnoj Aziji i na Kronenbourg beach soccer turniru 2002. u gradu Brightonu.Vodio je francusku reprezentaciju na SP – u u beach socceru 2005. s kojom je osvojio 1. mjesto.Istu je reprezentaciju vodio i 2006. kad su zauzeli 3. mjesto.
Cantonina postignuća u Premiershipu nagrađena su 2002. ulaskom u englesku Nogometnu Kuću Slavnih.

Francuska nogometna reprezentacija

Eric Cantona debitirao je za Francusku u srpnju 1987.protiv Zapadne Njemačke,a izbornik je bio Henri Michel.U rujnu 1988.,razbješnjen nepozivanjem u reprezentaciju,Cantona je izvrijeđao Michela na TV – u i definitivno je izbačen iz reprezentacije.Srećom za njega,Michel je ubrzo smjenjen jer se nije kvalificirao za SP 1990. godine.
Novi izbornik bio je Michel Platini i jedan od njegovih prvih poteza bio je pozivanje Cantone u reprezentaciju.Cantona je bio jedan od najdražih Platinijevih igrača.Platini je tvrdio da bi Cantona trebao igrati za reprezentaciju sve dok igra kvalitetni natjecateljski nogomet.Platini je također inicirao Cantonin prelazak u Englesku,gdje je Cantona krenuo ispočetka.Francuska se kvalificirala na EURO 1992. u Švedskoj,no nisu dobili nijednu utakmicu unatoč pogocima Cantone i Jean Pierrea Papina.Platini je dao ostavku na kraju turnira,a na mjesto izbornika došao je Gerard Houllier
Pod vodstvom Houlliera,Francuska se nije uspjela kvalificirati na SP 1994.u SAD – u nakon što su u posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici izgubili od Bugarske 2:1,a za plasman im je bio dovoljan i remi.Pobjednički gol za Bugare dao je Emil Kostadinov nakon što je David Ginola izgubio loptu.Cantona je bio bijesan na Ginolu.Houllier je odstupio i na čelo reprezentacije je došao Aime Jacquet.
Jacquet je počeo graditi momčad za EURO ´96 i za kapetana je postavio Cantonu.Cantona je bio kapetan sve do incidenta na Selhurst Parku u siječnju 1995.Suspenzija koju je tad zaradio se odnosila i na međunarodne susrete.
U vrijeme kad je suspenzija istekla,već je izgubio svoju ulogu u reprezentaciji,a novi playmaker bio je Zinedine Zidane.Jacquet je u reprezentaciju uveo “svježu krv” i gradi igru na Zidaneu.Cantona,Papin i Ginola nikad više nisu bili pozvani u reprezentaciju i propustili su EURO ´96.Iako je bilo kritika na račun Cantonina neigranja (koji je igrao najbolji nogomet u Premiershipu),Jacquet je izjavio kako im ide dobro i bez njega i da želi zadržati vjeru u igrače koji su ga doveli do ovuda.Odluka se izgleda isplatila i Les Bleus su 1998. osvojili SP kojeg i mi Hrvati pamtimo samo po dobrom. Bili smo 3. reprezentacija Svijeta,no dojma sam da smo trebali mi biti ti koji će podignuti pehar prvaka Svijeta – da je bilo malo više sreće i da nije bilo tog Liliana Thurama (čovjek skoro nikad ne zabija,a nama je u polufinalu SP – a zabio dva).No,dobro je i ovako.
Do današnjeg dana,Cantona osjeća prijezir prema svojoj reprezentaciji,kao i ljubav prema reprezentaciji zemlje koja ga je prisvojila kao svojeg – Engleskoj.Na EURU 2004. i SP – u 2006. izjavio je kako će navijati za Englesku,a ne Francusku.

Manchester United - Eric Cantona

Unitedova sezona bila je razočaravajuća prije dolaska Cantone.Imali su velikih problema sa postizanjem pogodaka:Brian McClair je bio izvan forme,a ljetno pojačanje Dion Dublin slomio je nogu na samom početku sezone.Cantona se brzo uklopio u momčad.Nije samo puno zabijao već je i razigravao svoje napadače.U sljedeće dvije godine Unitedu je krenulo sjajno,osvojili su Premiership 1993. (bio je to prvi naslov u zadnjih 26 godina) i “double” 1994.Cantona je te godine u finalu FA kupa zabio 2 penala Chelseau za ukupnu pobjedu 4:0.1994. je proglašen je proglašen najboljim igračem Premiershipa..
Cantona je zamalo pokvario sve dobro što je učinio incidentom na gostujućoj utakmici protiv Crystal Palacea 25. siječnja 1995. Nakon što je namjerno udario Palaceovog braniča Richarda Shawa (Cantonu je isprovociralo to što sudac nije dosudio prekršaj na njemu zbog očitog potezanja Palaceovog braniča).Dok je izlazio sa terena isprovocirao ga je Matthew Simmons,rasistički nastrojen Palaceov navijač,a Cantona je uzvratio poznatim kung – fu udarcem.(na suđenju Matthewu Simmonsu zbog prostačenja i nedoličnog ponašanja optuženi je napao tužitelja nakon što je proglašen krivim.Preskočio je optuženičku klupu i zadao svoj vlastiti kung – fu udarac.Optužen je na 7 dana zatvora,no odradio je samo 24 sata.)Na press konferenciji koja je bila zakazana nakon tih događaja Cantona je dao svoju vjerovatno najpoznatiju izjavu.Novinari su se skupili da bi čuli Cantoninu izjavu,Cantona je ušao u sobu,sjeo i na usporen i smiren način izjavio: : "When the seagulls... follow the trawler... it's because they think... sardines will be thrown into the sea".Zatim se digao i otišao,ostavljajući brojne novinare u čudu.Određeno mu je 120 sati humanitarnog rada nakon žalbe sudu (prijašnja kazna bila je 2 tjedna zatvora zbog napada.Također je kažnjen i od strane Nogometnog Saveza zabranom igranja do sljedećeg kolovoza.Manchester United je te sezone ispustio naslov,koji je osvojio Blackburn.

Bilo je mnogo špekulacija da će Cantona napustiti engleski nogomet nakon što kazna isteče,ali ga je Ferguson uspio nagovoriti da ostane u Manchesteru i Cantona je ponovo bio inspiriran.United je prodao nekoliko igrača na početku sezone i nadomjestio ih sa igračima iz vlastitog pogona,a šanse za osvajanje naslova nisu bile najbolje.Povratnička utakmica Erica Cantone bila je 1. kolovoza 1995 protiv Liverpoola.Prvo je u prve dvije minute namjestio gol Nickyu Buttu,a onda je zabio penal nakon što je srušen Ryan Giggs (igrač za kojega je Cantona tvrdio da je s njim telepatski povezan).Osam mjeseci bez natjecateljskog nogometa ostavilo je traga na Cantoni,te se u formu vraćao sve do Božića.No onda su se stvari promjenile,s njegovim pogocima United se vratio i osvojio naslov nakon što je Newcastle u siječnju bježao za čak 12 bodova.Bilo je dosta važnih Unitedovih pobjeda od 1:0,a strijelac tih golova bio je – Cantona.Simbolično,s tim istim rezultatom i istim strijelcem United je u finalu FA kupa te godine pobijedio Liverpool.Nakon svih skandala i problema napokon je sazrio Eric Cantona.Cantona je nakon te utakmice izjavio: You know that's life. Up and down."United je postao prvi klub koji je osvojio 2 doubla.
Cantona je galvanizirao momčad Uniteda za veliki uspjeh u Europi sljedeće godine,sa igračima poput Ryana Giggsa i mladića poput Davida Beckhama,Paula Scholesa i Garry Nevillea pod svojo režiserskom palicom.United je ponovo osvojio naslov u sezoni 1996/97.,sa Cantonom koji je u 7 sezona osvojio 6 naslova,a taj jedan jedini koji mu je izmaknuo bio je onaj kada je propustio veći dio sezone zbog suspenzije.Na kraju te sezone,prilično mirne po njegovim standardima objavio je kako napušta profesionalni nogomet u dobi od 30 godina.To je izazvalo veliko iznenađenje kod svih.Ubrzo za tim postao je kapetan francuske reprezentacije u nogometu na plaži.
2004. je Cantona izjavio: "I'm so proud the fans still sing my name, but I fear tomorrow they will stop. I fear it because I love it. And everything you love, you fear you will lose."
2006. je za magazin The Sun izjavio da je sadašnji United izgubio svoju dušu i da su sadašnji igrači poput stada ovaca.Idol Old Trafforda rekao je da su prošli dani zabavljača sa Old Trafforda poput njega i Georgea Besta i da Crveni Đavoli postaju dosadna,funkcionalna ekipa.No, u srpnju 2006. u intervjuu za sedmo izdanje “United Magazine” – a rekao je da će se u United vratiti samo kao “Broj 1” (mislio je ne kao pomoćnik menadžera ili trener) i stvoriti momčad koja će igrati na način na koji on misli da bi se nogomet trebao igrati.

Eric Cantona – još jedan magični igrač Uniteda sa brojem 7

Prvi od igrača od svih koje sam opisivao na ovom blogu,a da sam imao čast da sam ga gledao na nogometnim terenima.Bio sam zadivljen njegovim vještinama i sjećam se da mi je kao klincu bio nogometni uzor.Vjerovatno se mnogi od vas sjećaju njegovog prepoznatljivog znaka – podignutog ovratnika na dresu.Uvijek kad sam kao klinac igrao oponašao sam taj Cantonin stil.Na terenu i izvan njega je uvijek bio veoma temperamentan,što je bila moja sličnost s njim,kao i fizička građa (danas sam ga sa svojih 1.95 m vjerovatno i prešao).
Eric Daniel Pierre Cantona (rođen 24.5.1966 u Marseillu) je bivši francuski reprezentativac kasnih 80 – ih i 90 – ih godina.Profesionalnu karijeru završio je u Manchester Unitedu gdje je osvojio 4 naslova prvaka Engleske u samo 5 godina,uključujući i 2 “doubla” – i prvenstvo i FA kup.Cantona je često smatran ključnom osobom u oporavku Uniteda kao moćnog nogometnog diva,a danas uživa status ikone Uniteda.2001.proglašen je Unitedovim igračem stoljeća,a navijači Uniteda i danas ga nazivaju “The King”.
Karijera
Francuska
Cantonin prvi klub bio je Auxerre,gdje je proveo dvije godine u mladoj momčadi,prije no što je debitirao 1983.godine.
Cijelu 1984. nogometna karijera Erica Cantone bila je na čekanju,zbog služenja vojske.Nakon što je odradio svoju građansku dužnost biva posuđen FC Martiguesu koji je nastupao u Drugoj Francuskoj Diviziji.Napokon se pridružio Auxerreu i potpisao profesionalni ugovor 1986. godine,a igre koje je tamo pružio su bile tako dobre da je zaslužio poziv za svoju prvu reprezentativnu utakmicu.
Bio je dio francuske U – 21 reprezentacije koja je 1988. osvojila U – 21 EURO.Ubrzo nakon toga prešao je u Olympique Marseille,klub za koji je navijao kao dječak.Bio je to najveći francuski transfer u ono vrijeme.Cantona je vrlo brzo stekao glas igrača koji je ´kratak na fitilju´.Na prijateljskoj utakmici u siječnju 1989. protiv Torpeda iz Moskve potrgao je i bacio svoj dres nakon što ga je trener zamijenio.Klub ga je suspendirao na mjesec dana.Samo nekoliko mjeseci prije toga,suspendiran je iz reprezentacije zbog vriječanja izbornika na TV – u.
Mučio se sa prilagodbom u Marseillu,odakle su ga poslali na šestomjesečnu posudbu u Bordeaux,a kasnije je proslijeđen u Mintpellier na jednogodišnju posudbu.U Montpellieru je bio uključen u tučnjavu sa svojim suigračem Jean – Claudeom Lemoultom kada je bacio kopačke Lemoultu u lice.Incident je doveo do toga da je 6 igrača zatražilo da Cantona ode.No,na nagovor suigrača poput Laurenta Blanca i Carlosa Valderrame,klub se nastavio koristiti njegovim uslugama,a to im se vratilo time što je Cantona bio glavni igrač u osvajanju Francuskog kupa.Zbog dobre forme Olympique ga je vratio natrag u Marseille.
Natrag u Marseilleu,Cantona je u početku igrao dobro pod vodstvom novog trenera Franza Beckenbauera.No,predsjednik Marseillea Bernard Tapie nije bio zadovoljan postignutim rezultatima i zamijenio je Beckenbauera sa Raymondom Goethalsom s kojim Cantona nije razvio dobre odnose.Cantona je prodan Nimesu zbog sukoba s Tapijem unatoč tome što je pomogao Marseilleu da osvoji naslov .
U prosincu 1991.,tijekom utakmice za Nimes bacio je loptu u suca zbog sumnjive sudačke odluke.Bio je pozvan na saslušanje za disciplinsku kaznu Francuske nogometne federacije,nakon kojeg je kažnjen sa 1 mjesecom kazne.Cantona je na to odgovorio time što je prišao svakom članu komisije i u facu mu rekao da je idiot.Zbog toga su mu kaznu povećali na dva mjeseca.Bila je to kap koja je prelila čašu i Cantona odlučuje da prekida nogometnu karijeru.
Izbornik francuske reprezentacije Michel Platini koji je bio veliki Cantonin fan uspio ga je nagovoriti da se vrati.Na savjet Gerarda Houlliera prešao je na Otok kako bi nastavio karijeru.
Engleska
Leeds United

Nakon što je u Engleskoj prvotno zaigrao za Sheffield Wednesday,u veljači 1992. Cantona se pridružio Leeds United A.F.C.,gdje je bio dio momčadi koja je posljednja osvojila zadnji naslov Prve Divizije (1991./92.).Također je bio inspiriran u pobjedi 4:3 nad Liverpoolom u Charity Shieldu 1992. kad je zabio hat – trick.
Leeds je napustio prije kraja sezone 1992./93. u kojoj je Leeds završio 17. u novoosnovanoj Premier Ligi i prešao u Manchester United u studenom 1992. za relativno malen novac od 1.2 milijuna funti.To je dosta razljutilo Leedsove navijače.

srijeda, 21.02.2007.

Party za ekipu

Pribojavao sam se kakvo će biti suđenje u subotnjem derbiju.Dobro je poznato da su ponekad suci veći vjetar u leđa od svih igrača i navijača zajedno.A u Dinamu taj vjetar konstantno puše,što se pokazalo i u subotnjoj utakmici na Kantridi.Nakon utakmice se u riječkom taboru uopće nisu osvrtali na igru svoje momčadi,već su bili zgroženi suđenjem u korist Dinama.Po meni nije bilo većih propusta,no konstantnim i skoro neprimjetnim davanjem prednosti Dinamu sudac je isprovocirao je igrače Rijeke,što dovodi do vrlo nervozne utakmice u kojoj je sudac počeo gubiti kontrolu.Grižnju savjesti koju je izgleda imao pokazao je dosudivši apsolutno nepostojeći jedanaesterac na Gonzu Ivanovu.

No,da se vratim ja na prvotnu misao.Kao što sam rekao bojao sam se tko će presuditi derbi – dobra igra momčadi ili podrška od strane suca.Mišljenja sam da će ipak uz dobru utakmicu biti i ovog drugog.Volio bi da griješim,no kad sam danas ujutro otvorio Metro i vidio ovu sliku popizdio sam.Pa di to ima da dva ´najbolja´ hrvatska suca – pitanje za koga su najbolji (doduše jedan od njih je bivši – sada u ulozi kontrolora suđenja,a za drugog bi ja još radije da je bivši), feštaju sa prvim čovjekom Dinama – Mamićem.U nekim državama to bi dovelo do skandala,no kod nas je to normalno.Vrhunac svega bi bi da nakon ove slike ( sa proslave prošlogodišnjeg naslova prvaka Dinama) koja je izašla u javnost,Vlado Svilokos bude glavni sudac subotnje utakmice,a da ga kontrolira drugi arbitar sa slike Željko Širić koji bi na toj utakmici bio delegat i dao ocjenu suđenja Vlade Svilokosa za koju sam gotovo siguran da bi bila – zadovoljavajuća.
Još da dodam par riječi o Svilokosu.Nikad nisam volio njegovo suđenje,otkad sam se jedanput na jednoj kup utakmici između Pule(tada je još bio Uljanik) i Kamen Ingrada susreo s njegovim suđenjem ne mogu ga smisliti,a ni nakon toga ničim nije opravdao da mu bude dodijeljen najveći derbi u Hrvata.Tu je utakmicu odsudio katastrofa.No zašto da trošim riječi na njega – dovoljno je pogledati tu prepotentnu facu na ovoj slici.

SP 1970. i prestanak igračke karijere

Engleska je turnir započela s dvije pobjede u grupnoj fazi i za nezaboravnim porazom od Brazila.Charlton je odigrao sve tri utakmice,a u zadnjoj utakmici protiv Čehoslovačke Ramsey ga je zamijenio s Alanom Bellom kako bi ga odmorio za preostale faze natjecanja.
Engleska je stigla do četvrtfinala gdje su se susreli s Zapadnom Njemačkom.Charlton je kontrolirao sredinu terena i zaustavljao Beckenbauera koji je natrčavao iz dubine njemačke polovice – to je omogućilo Englezima vodstvo od 2:0.Beckenbauer je kasnije zabio i Ramsey je izvadio umornog i već ostarjelog Charltona.Umjesto njega je ubacio Collina Bella koji je nastavio testirati njemačkog golmana Maiera i koji je odigrao odlično dodavanje prema Geoffu Hurstu koji je netipično prokockao šansu.Zapadna Njemačka,koja je imala naviku nadoknađivati protivničku prednost,zabila je potom dva gola – prvi je glavom zabio Uwe Seeler izjednačivši rezultat na 2:2,a konačnu pobjedu Zapadnoj Njemačkoj donio je Gerd Muller.Engleti su ispali i nakon 106 nastupa i 49 golova,Charlton je odlučio odstupiti s međunarodne scene.Na letu iz Meksika zamolio je Ramseya da ga više ne poziva u reprezentaciju.Isto je učinio i Bobbyev brat Jack,dvije godine stariji no sa 71 nastupom manje od Bobbya.
Nakon prvenstva opće mišljenje je bilo kako izmjena nije promjenila ništa u igri jer je Beckenbauer zabio prije Charltonovog izlaska iz igre,a da Charlton nije uspio zatvoriti Njemca.Charlton je to i potvrdio u jednom BBC – evom dokumentarcu.Njegov rekord po broju nastupa traje do 1973. kada prednost preuzima Mobby Moore.No i dan danas je Charlton 3. na toj ljestvici iza Moorea i Petera Shiltona koji je karijeru u Engleskoj započeo kada ju je Charlton završio.Rekord po broju pogodaka još stoji,a jedini koji mu se uspio opasno približiti bio je Gary Lineker sa 48 postignutih golova za Englesku.
Manchester United bio je u velikim poteškoćama u ranim 70 – ima,kad se momčad praktički morala boriti za ostanak u ligi.U tim vremenima Charlton nije bio u dobrim odnosima sa Unitedovim zvijezdama,Georgeom Bestom i Dennisom Lawom,a Best je odbio zaigrati na Charltonovoj oproštajnoj utakmici pod izlikom da bi to bilo licemjerno.Charlton je United napustio na kraju sezone 1972/73., sve skup zabivši za United 247 golova i sa rekordom po broju nastupa za United od 752 nastupa.Njegova posljednja utakmica u dresu Uniteda bila je protiv Chelseaa na Stamford Bridgeu.
Nakon prestanka aktivnog igranja nogometa
1973. Charlton je postao igrač – menadžer Preston North Enda,a sa sobom je poveo i suigrača iz Uniteda i reprezentacije Nobbya Stilesa kao igrača – trenera,no prva sezona bila je neuspješna te je na kraju iste napustio klub.Te iste godine biva od Reda Britanskog Kraljevstva te počinje te počinje komentirati utakmice za BBC što je potrajalo još mnogo narednih godina.
Kasnije se pridružio Wigan Athleticu kao direktor,u čemu se pokazao vrlo dobrim. Kasnije je jedno vrijeme proveo igrajući u Južnoj Africi.Također se počeo baviti i poslovima u poručjima putovanja i draguljarstva,a vodio je i nekoliko nogometnih škola u VB,SAD - u,Kanadi,Australiji i Kini.1984. pozvan je da se pridruži klubu direktora Manchester Uniteda,djelomično zbog svoga nogometnog znanja,a djelomično i zbog toga što je klubu trebalo veliko ime nakon odlaska Sira Matta Busbya.Ostao je direktor Manchester Uniteda sve do danas.
Charlton je pomogao u promociji Manchestera za domaćina Olimpijskih Igara 1996. i 2000.godine i Commonwealth Igara 2002. godine.Također je i lobirao za Englesku za organizaciju SP – a 2006. i Olimpijskih Igara 2012. u Londonu.1994. je dobio titulu Sir,a 2002. primljen je u englesku Nogometnu Kuću Slavnih.Kad je primio ovu nagradu rekao je:
“I’m really proud to be included in the National Football Museum’s Hall of Fame. It’s a great honour. If you look at the names included I have to say I couldn’t argue with them. They are all great players and people I would love to have played with."
Također je i počasni predsjednik Nacionalnog Nogometnog Muzeja za koji je rekao kako se ne može sjetiti boljeg muzeja u svijetu.
Obitelj i jedna zanimljivost
Svoju ženu Normu Ball upoznao je na klizanju 1959. godine,a vjenčali su se 1961.Imaju dvije kćeri – Suzanne i Andreu.Andrea je također postala javna ličnost kao voditeljica vremenske prognoze na BBC – u.
Charlton je kosu počeo gubiti u ranim 60 – ima i jedno vrijeme nije prihvaćao tu spoznaju te je počeo puštati dužu kosu,time je stvorio prepoznatljiv stil.Dok je trčao rijetke duge vlasi lepršale su oko njega dok ih nije omotao oko glave.Taj stil i danas je poznat kao "the Bobby Charlton Comb-Over".

Heroj Uniteda i Engleske

U isto vrijeme Charltonov razvoj kao budućeg vođe Engleske je završio kad su ga pozvali da se pridruži reprezentaciji protiv Škotske na Hamden Parku.Bio je to početak Charltonove duge,velike i globalno poznate karijere prepune raznih rekorda za vlastitu zemlju.
Charlton je debitirao u utakmici u kojoj je Engleska pobijedila 4:0,a novi je igrač dobio još više obožavatelja nakon što je atoritativno zabio gol fantastičnim volejem nakon ubačaja Toma Fineya sa lijeve strane.U svojoj drugoj utakmici (prijateljskoj) zabio je oba pogotka u pobjedi nad Portugalom 2:1 na Wembleyu.Prevladao je strah i ponovo odigrao utakmicu u Beogradu.Engleska je izgubila 5:0,a Charlton je odigrao jadno.Bio je pozvan u momčad za Svjetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj,no nije odigrao ni minute što je izazvalo čuđenje i brojne kritike unatoč loše odigranoj utakmici u Beogradu.
Charlton se je počeo vraćati nogometnom životu sa Manchester Unitedom i Engleskom i stekao reputaciju igrača koji zabija puno golova,ali i lijepih golova,što je prava rijetkost.1959. je zabio hat – trick za Englesku protiv SAD – a u pobjedi 8:1,a svoj drugi hat – trick zabio je 1961. protiv Meksika u pobjedi 8:0.
Odigrao je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Čileu protiv Luksemburga i Portugala.U pobjedi u grupi SP – a protiv Argentine zabio je svoj 25 – i gol za Englesku u samo 25 nastupa,no njegov individualni uspjeh nije se odrazio na momčad koja je u četvrtfinalu ispala od Brazila.
Novi uspjeh sa Unitedom stigao je u finalu FA kupa 1963. kada su pobijedili Leicester City sa 3:1,bila je to pobjeda koja je napokon Charltonu donijela pobjedu u trećem finalu.Busbyev program oporavka nakon minhenske tragedije nastavio se sa dva naslova engleskih prvaka u tri sezone (1965. i 1967.).Između te dvije godine ritisak je bio na Charltonu zbog Svjetskog prvenstva 1966.,za koje se Engleska nije morala kvalificirati jer je bila domaćin.Nakon uspješne (iako bez trofeja)sezone u Unitedu dobio je priznanja: Football Writers' Association Footballer of the Year i European Footballer Of The Year.
Do tada Englesku je vodio Alf Ramsey koji se izborio da on sam sastavlja momčad i birairače po svojoj koncepciji,za razliku od prethodnog sistema u kojem je neka vrsta odbora birala igrače.Taj princip trajao je do prethodnog SP – a.Ramsey se već bio riješio nekih starijih igrača koji su igrali samo zbog svoje vjernosti tom odboru.Bilo je poznato da je klupska pozadina bio faktor jedako bitan kao i sposobnosti i forma.Srećom za Charltona,on je imao sve od navedenog.
Charlton je ostao ofenzivni veznjak oko kojega je Ramsey gradio igru.Zabijao je i kreirao punom parom i kako se prvenstvo približavalo,i očekivalo se kako će postati istinska zvijezda i očvrstiti svoju reputaciju kao jednog od najboljih svjetskih nogometaša.
Uspjeh 1966.
Otvarajuća utakmica turnira bila je Charltonova 69 – ta u dresu Gordog Albiona – bio je to remi bez golova.Englezi su brzo zaboravili na to malo razočaranje i posvetili se Meksiku,protiv kojeg je Charlton zabio jedan od najpoznatijih golova u karijeri.
Pokupio je loptu na centru Wembleya i krenuo prema golu,jedan igrač Meksika krenuo je na njega,no Charlton izvodi lažnjak tijelom i Meksikanac odlazi na jednu stranu,a Charlton na drugu.Kad je prošao tog igrača otvorilo mu se puno prostora kroz sredinu terena.Njegova reputacija sjajnog dalekometnog topnika,sada već legendarna dolazi do izražaja i Charlton zakucava loptu u sam gornji kut meksičkog gola,napokon prvi engleski gol na turniru.Tu se sve poklopilo i Englezi u toj utakmici pobjeđuju 2:0.Tim rezultatom pobijedili su i Francuze u trećoj utakmici i ušli u najboljih osam.
Prvo su prešli preko Argentine pobjedom 1:0 – bila je to jedina utakmica na kojoj je Charlton dobio karton.U polufinalu su ih čekali Portugalci.Ispostavilo se da će to biti jedna od važnijih utakmica,kako za Charltona tako i za zemlju za koju igra.
Charlton je zabio otvarajući gol nakon što je Roger Hunt natjerao portugalskog vratara da napusti vrata.Drugi gol bio je predivni plasirani udarac iz trka na dodavanje Geoffa Hursta.Sada su se Charlton i Hunt izjednačili po broju pogodaka na turniru,svaki sa tri pogotka,a pred vratima je bilo finale protiv Zapadne Njemačke.
Bila je to utakmica puna drame,odličnih predstava obiju momčadi i individualnih poteza koji su gledatelje ostavljali bez daha.No,to je bila i jedna od rijetkih utakmica u kojima je Charlton skoro bio neprimjetan.Na leđima je imao mladog Franza Beckenbauera i ta su se dvijica budućih nogometnih legendi praktički kroz cijelu utakmicu poništavali.No,ekipa se pobrinula da Englezi u toj utakmici pobjede 4:2 (iako još postoji kontroverza je li lopta kod trećeg gola uopće prošla crtu),sa Hurstovim hat – trickom (kojim je osvojio titulu najboljeg strijelca Engleske ispred Charltona i Hunta).Uz Charltona tu utakmicu je odigrao i njegov brat Jack i zajedno su uživali u svom velikom postignuću.
Europska slava
Charltonova sljedeća utakmica bila je njegova 75. u dresu Uniteda u pobjedi nad Sjevernom Irskom; dvije utakmice kasnije postao je drugi igrač u povijesti Engleske po broju nastupa,odmah iza veterana Billya Wrighta,koji se približavao svom 100. nastupu kad je Charlton započinjao.Na kraju je Wright karijeru završio sa 105 nastupa.
Godine 1958. Manchester United je dosegao finale Europskog Kupa,10 sezona nakon Munchena.Iako su i drugi engleski klubovi nastupali u Europskom Kupu u tih 10 sezona Manchester United bio je prvi klub koji je došao do finala tog natjecanja.Te noći prepune emocija na Wembleyu,Charlton je zabio dvaput u pobjedi 4:1 protiv Benfice te je kao kapetan Uniteda podignuo pobjednički pehar.Nekoliko tjedana kasnije,Charlton je postavio još jedan rekord – zabio je svoj 45. gol za Englesku,jedan više od Jimmya Greavesa.Tada je bio u momčadi Engleske koja je stigla do polufinala Europskog prvenstva,gdje su izbačeni od Jugoslavije u Fiorentini.Englezi su osvojili treće mjesto na utakmici protiv Sovjetskog saveza.
21. travnja 1970. Charlton je odigrao svoju 100. utakmicu za Englesku.Na toj utakmici Ramsey mu je dao kapetansku vrpcu.Neizbježno,Charlton je zabio.Bio je to njegov 48. gol za reprezentaciju – njegov 49. i posljednji gol stigao je na utakmici protiv Kolumbije(4:0),koja je poslužila da se igrači pripreme na južnoameričke uvjete prije SP – a u Meksiku.Neizbježan je bio odabir Charltona da nastupi na toj smotri – time je Charlton postao prvi i do današnjeg dana jedini engleski igrač koji je sudjelovao na 4 SP – a.

Bobby Charlton – veliki igrač još većeg kluba

Priča o još jednom velikom igraču Manchester Uniteda,članu najvećih od najvećih – Busby Babesa
Sir Robert "Bobby" Charlton (rođen 11.kolovoza 1937. u Ashingtonu,Northumberland) bivši je engleski internacionalac koje je sa Engleskom osvojio Svjetsko prvenstvo 1966.,a iste je godine bio proglašen Europskim nogometašem godine.Skoro cijeli nogometni vijek proveo je u Manchester Unitedu,gdje se je proslavio po famoznim napadačkim istinktima i odličnom dalekometnom udarcu.
Za Unitedovu prvu momčad zaigrao je 1956. godine i tijekom sljedeće dvije sezone postao je neizostavni član prve Unitedove postave.Tijekom te dvije sezone preživio je i poznatu avionsku nesreću u Munchenu 1958. godine.Nakon što je pomogao Unitedu da dođe do naslova 1965.,Charlton je sljedeće godine sa Engleskom osvojio svjetski naslov,a nakon toga odmah sljedeće godine osvojio je još jedan naslov sa Unitedom.1968. godine bio je kapetan Manchester Uniteda koji je te iste godine osvojio Europski Kup,a Charlton je u finalnoj utakmici zabio 2 gola.Time je United postao prvi engleski klub koji je došao do tog postignuća.Zabio je više golova za Englesku i United od bilo kojeg igrača u povijesti.Isto tako i dan danas drži rekord u broju odigranih utakmica za United.Mnogi ga smatraju jednim od najboljih igrača svih vremena.
United je napustio 1973. godine i postao igrač – menadžer Preston North Enda,no odlučio je da posao trenera nije za njega i otišao nakon jedne sezone.
Nakon toga jedno je vrijeme bio direktor Wigan Athletica,a onda je 1984. ušao u društvo direktora Manchester Uniteda,gdje je ostao do danas.
Djetinjstvo Bobbya Charltona
Jedan od njegovih ujaka,veznjak Newcastle Uniteda Jackie Milburn bio je profesionalni nogometaš,no njegova majka Cissie bila je ta koja ga je trenirala na samom početku karijere.Njegov stariji brat Jack,radio je kao rudar i prijavio se za posao policajca prije no što je postao profesionalni igrač Leeds Uniteda.
19.siječnja 1953. primjetio ga je šef skauta Manchester Uniteda Joe Armstrong dok je igrao za jednu školsku momčad iz East Northumberlanda.Charlton je počeo igrati za mlađe uzraste Engleske i unatoč brojnim ponudama klubova,kao 15 – godišnjak potpisao je vjernost Unitedu.U početku je njegova majka bila skeptična da se Bobby upusti u nesigurne nogometne vode,te je počeo raditi kao pripravnik za inženjera,no u kolovozu 1954. ipak postaje profesionalac.
Charlton postaje član famoznih Busby Beba,generacije neprocijenjivih nogometnih talenata koja se stvarala na Old Traffordu 40 – ih,50 – ih i 60 – ih godina pod nadzorom menadžera Matta Busbya koji je postavio dugotrajan plan oporavka kluba nakon Drugog Svjetskog rata.Radio je vrijedno kroz sve uzraste Uniteda kroz koje je prošao,redovito zabijao u mlađim uzrstima i u momčadi rezerva prije nego je debitirao za prvu momčad protiv Charlton Athletica u kolovozu 1956.U isto vrijeme Charlton je izvršao svoju građansku vojnu dužnost u Shrewsburyu.Matt Busby savjetovao ga je da bi mogao igrati za United preko vikenda.U isto vrijeme u Shrewsburyu je vojsku služio i Duncan Edwards,Charltonov momčadski kolega.
Ulazak u prvu momčad Uniteda
Charlton je u svojoj prvoj sezoni u Unitedu odigrao 14 utakmica.Osvojili su prvenstvo,no zaustavljeni su na putu da prvi put u 20. stoljeću ostvare “double” – da osvoje prvenstvo i FA kup,kada su u finalu FA kupa 1957. izgubili u kontroverznoj utakmici protiv Aston Ville.Charlton,tada još 19 – godišnjak igrao je na toj utakmici kada je sa terena sa slomljenom arkadom nakon sudara sa Villinim napadačem Peterom McParlandom iznesen Unitedov golman Ray Wood.Charlton je bio prvi kandidat za odlazak na gol (u to vrijeme još nije bilo zamjena,a pogotovo ne golmanskih),no između vratnica završio je njegov suigrač Jackie Blanchflower.
Charlton je već učvrstio mjesto u momčadi kada je United kao aktualni prvak Engleske,iskoračio u Europu kao prva engleska momčad kojoj je to uspjelo.Stigli su sve do polufinala gdje su izgubili od Real Madrida.Unitedov uspjeh u jakoj konkurenciju donio im je poveću dozu respekta na kontinentalnoj razini što je bio i cilj Matta Busbya.Ta reputacija još se povećala u sljedećoj sezoni kada je United dosegao četvrtinu finala protiv Crvene Zvezde iz Beograda.U prvom susretu kod kuće United je pobijedio 2:1.U uzvratu u Beogradu Charlton je zabio dvaput i United je vodio 3:0,no domaćini su uspjeli izjednačiti na 3:3.To je bilo dovoljno da se United plasira u polufinale gdje ih je čekao A.C. Milan.Igrači ManUtd – a napustili su Beograd presretni jer su dospjeli među 4 najbolja kluba Europe,no s mislima na važnu utakmicu protiv Wolverhamptona sljedećeg vikenda.
Munchen – mjesto velike tragedije
Avion koji je pokupio Unitedove igrače i stručni stožer na aerodromu u Zemunu morao se zaustaviti u Munchenu da bi napunio spremnike.To se sve odvijalo u sve gorim vremenskim uvjetima.Tankanje je bilo obavljeno i putnicima je stigao poziv na ukrcaj u avion.Jak vjetar uzeo je maha i velike količine snijega počele su se lediti na pisti i oko nje.Dva polijetanja su zaustavljena što je zabrinulo putnike na avionu,stjuardesa ih je savjetovala da ponovo napuste avion dok se ne otkloni manja tehnička greška.
Na aerodromski terminal stigao je poziv da se ponovo ukrcaju na avion i bilo je sve više nervoze među putnicima.Charlton i njegov timski kolega Dennis Viollet savjetovali su svoje mlađe kolege Tommya Taylora i Davida Pegga da zamijene mjesta,jer su mislili da će biti sigurniji na stražnjim mjestima.To se pokazalo kao fatalna odluka Taylora i Pegga.
Avion je pri sljedećem pokušaju polijetanja zakačio ogradu na kraju piste i krilo aviona zabilo se u jednu zgradu koja se nalazila blizu piste.Krilo i dio repa aviona potpuno su otkinuti od ostatka aviona.Ostatak aviona vrtio se po ledenoj stazi i pri sljedećem sudaru biva prepolovljen.
Charlton je pri sudaru istrgnut iz sjedala i ispao je iz kabine.Kada je do njega došao Unitedov golman Harry Gregg (koji se nekako provukao kroz rupu u avionu neozlijeđen i započeo svoju spasilačku misiju) mislio je da je mrtav.Zgrabio je Charltona i Violleta i izvukao ih iz aviona koji je u svakom trenutku mogao eksplodirati.Gregg se vratio u avion kako bi pomogao ozlijeđenom Busbyu i Blanchfloweru,a kad se okrenuo unatrag laknulo mu je kad je vidio da su Charlton i Viollet živi,iako je već bio pretpostavio da su obojica mrtvi.
Charlton je zadobio posjekotine lica i doživio veliki šok,zbog čega je proveo tjedan dana u bolnici.Sedam njegovih suigrača je poginulo,uključujići i Taylora i Pegga s kojima su on i Viollet zamijenili mjesta prije kobnog pokušaja polijetanja.Poginuo je i kapetan Uniteda Roger Byrne,zajedno s Markom Jonesom,Billyem Whelanom,Eddiem Colmanom i Geoffom Bentom.Duncan Edwards umro je kasnije od posljedica ozlijeda koje je zadobio.Sveukupno,nesreća je odnijela 23 života.Isprva je za nesreću okrivljen led na krilima,no kasnijom obradom utvrđeno je da su uvjeti za polijetanje te kobne noći bili nemogući.
Charlton je bio prvi preživjeli koji je napustio bolnicu.Stigao je u Manchester 14. siječnja 1958.,osam dana nakon nesreće.Kako se oporavljao,provodio je vrijeme sa lokalnom mladeži igrajući nogomet.Imao je samo 20 godina i pomogao je Busbyu da spasi što se od sezone spasiti da.
Očekivano,United je izbačen iz Europskom Kupa od A.C. Milana u polufinalu ukupnim rezultatom 5:2,a i u prvenstvu su pali.No,nekako su uspjeli doći do drugog uzastopnog finala FA kupa i taj veliki dan na Wembleyu poklopio se sa Busbyevim povratkom na posao.Busby nije nikako mogao motivirati momčad koja je igrala samo na osnovi uspomene na svoje prerano preminule suigrače i koja je igrala pod podrškom cijele nacije i Nat Lofthouse donio je Bolton Wanderersima pobjedu od 2:0.

ponedjeljak, 19.02.2007.

Odlično odrađena generalka za derbi

Hajduk je opet dokazao svoju kvalitetu koju je pokazivao kroz cijelu sezonu.U samo 36 minuta pao je Osijek,a način na koji je Hajduk zabio sva tri pogotka zaista je sjajan.Svi pogoci proizašli su iz izrađenih akcija,a ono što me još više raduje je da su sva tri zabili napadači.U napadu konkuriraju 4 odlična napadača:Bušić,Bartolović,Jelavić i Rukavina.
Još važnije je da su po karakteristikama svi različiti.Rukavina i Bartolović su dva brzanca dok su Bušić i Jelavić klasični igrači šesnaesterca sa izraženom skok – igrom posebno Jelavić (npr. Ruud Van Nistelrooy),još kad se sjetimo mladih napadača Makarina i Kalinića koji su na posudbama u Puli,odnosno Šibeniku,Hajduk stvarno nema razloga za brigu.Osvrnuo sam se samo na napadače jer su oni najvažniji dio nove Vulićeve koncepcije.Hajduk je moćan i na bokovima gdje ordiniraju uvijek odlični Hrgović na lijevoj strani i kako se pokazalo odlično pojačanje Pelaić na desnoj – jedna utakmica inače nije pokazatelj igračeve kvalitete,no odigrati ovakvu utakmicu pred Torcidom na Poljudu ne može svatko.Mlad je igrač,koji je već igrao bitnu ulogu u Zagrebu i mladoj reprezentaciji Hrvatske,a stigao je i do Standard Liegea gdje nije dobio priliku.Kad smo već kod pojačanje vrlo dobro je odigrao i Goran Rubil (koji je uskočio umjesto kartoniranog Damijanovića),igrač koji mi se dopao još iz riječkih dana.Rubil je također bio član mlade reprezentacije Hrvatske,prije Rijeke bio je član francuskog Nantesa.Dečki su pokazali karakter i nisu podlegli pozitivnom pritisku Torcide.Hajduk je po svemu viđenom dobro naoštrio zube za subotnji derbi u Zagrebu,dok Dinamo na utakmici protiv Rijeke na Kantridi nije briljirao.Nijedan od tri pogotka koja su zabili nije plod izrađene akcije.Prvi je djelo Modrića koji je iskoristio gužvu u Rijekinom šesnaestercu.Drugi gol pao je sa bijele točke nakon glupog potezanja na Eduardu u šesnaestercu,dok je treći gola pao u dva poteza.Drpić je ispucao loptu,obrana Rijeke nije uspjela postaviti zaleđe,a Eduardo je sam izbio pred gol Rijeke i zabio pored Žilića.Sve u svemu ništa posebno,a isto tako odigrao je Dinamov ´Ronaldinho´ Sammir.Ironično kažem ´Ronaldinho´ jer po karakteristikama koje su mu u Dinamu prilijepili čak je i mrvicu bolji od Ronaldinha.
Ova slika koju sam ubacio u ovaj post najbolji je pokazatelj kakav će biti odnos snaga na Maksimiru i kakav će biti tijek situacije.

Inače veliki pozdrav mojoj Splićanki.

Možda si dosad stekla dojam da sam i ja iz Dalmacije,a to je lako moguće da se dogodi jer sam u duši napola Dalmatinac.Inače sam rođeni Istrijan i na to sam ponosan,no jednako volim i Dalmaciju.Volim dalmatinski mentalitet i ljude,dalmatinsku spizu i pisme.Veliki sam ljubitelj Zečića,Grdovića,Miše Kovača,Olivera,Gibbonija i dr.Volim poslušat i dobru klapsku pismu.

Srce kuca za Bile.
Hajduče,vječno si ljubav naša!!!

subota, 17.02.2007.

Izvještaj sa današnje utakmice Hajduk - Osijek

Uraganskim prvim poluvremenom Hajduk je otvorio proljetni dio sezone, pobijedivši nedoraslog Osijeka s 3:0. 12.000 gledatelja skupilo se vidjeti nove Hajdukove adute i imali su što vidjeti, makar samo u prvom dijelu. Dok se čekao debi Ante Rukavine, "ukazao" se Tomislav Bušić...
Uvjerljivih i rastrčanih 45 minuta bilo je dovoljno Hajduku da osigura uvjerljivu pobjedu protiv mlakog i nejakog Osijeka. Već nakon 36 minuta na semaforu je svijetlilo 3:0, iako je prva zvijezda prijelaznog roka, Ante Rukavina, prvih 45 minuta proveo zagrijavajući se uz aut-liniju.
Umjesto njega, publici su se dobrom igrom "dodvoravali" Rubil i Pelaić, zimske prinove koje bi se mogle pokazati pravim pojačanjima.
Osijek je u početku djelovao puno bolje nego u ostalih 80 minuta, pa su prvi i zaprijetili. Dedaj u 10. minuti ubacuje paralelu za Jukića, no najistureniji Osječanin slabo zahvaća loptu u dobroj situaciji.
Kazna stiže samo tri minute kasnije. Bušić dobiva loptu okomito kroz sredinu na rubu kaznenog prostora, proslijeđuje je u prostor natrčalom Bartoloviću, koji odlično gađa s lijeve strane šesnaesterca za 1:0.
Iako su nakon toga preuzeli kontrolu sredine terena, Splićani praktično bez prave prijetnje stižu i do drugog pogotka. Hrgović ubacuje s lijevog boka prema sredini šesnaesterca, Jelavić na prvoj vratnici ne zahvaća loptu, onda stiže do Bušića na drugoj koji preciznim udarcem matira Skendera i zabija loptu pod gredu za 2:0.
Slijedi period potpune dominacije Hajduka, Bušić još jednom proigrava ovog puta Rubila, koji precizno puca sa 16 metara prizemno, no Skender uz male probleme ipak kroti loptu.
Trećem pogotku Hajduka prethodila je odlična prigoda Osijeka, koji je umjesto 1:2, za dvije minute otišao na 0:3. Dedaj iznenada izbija oči u oči s Balićem s desne strane i snažno puca, no Hajdukov vratar odlično reagira i odbija loptu. Na nju na drugoj vratnici natrčava usamljeni Knežević i umjesto prazne mreže volejem pogađa vratnicu.
U 36. minuti Pelaić zavrće izvanrednu loptu u peterac gostiju, Bušić je najviši i glavom sprovodi loptu pored Skendera u mrežu za konačnih 3:0.
Posljednju prigodu u prvom dijelu ima Osijek, nakon što je Jukić prevario inače odličnog Živkovića, no Dinjarev udarac nije opasan za koncentriranog Balića.
Ante Rukavina debi uz ovacije doživio je prije prvog udarca u drugom dijelu. Zamijenio je Tomislava Bušića, no sam je priznao da je bio impresioniran i ambijentom i svojom prvom utakmicom na Poljudu, pa nije prikazao puno od raskošnog talenta kojim ga se opisuje.
Njegov napadački partner Nikica Jelavić istakao se velikom željom, ali i promašajima. Prvi put u 50. minuti nakon kornera Muse dobro je pucao glavom u bliži kut, no netko je odbio loptu s gol-linije, a u 65. minuti brzopleto puca nakon što je presjekao loptu zadnjem redu Osijeka i sam krenuo prema gostujućem vrataru.
I Carević je bio raspoložen, u 60. minuti njegov ubačaj preskočio je Rukavina u sredini, lopta je prevarila Skendera i srećom po goste završila na vratnici. Hrgović i Gabrić u 71. minuti kreiraju akciju za ubačaj u petarac, no u posljednji trenutka ispred Rukavine Vuica odbija loptu.
Bartolović cilja lijevom nogom s dvadesetak metara u 75. minuti, no lopta je "fijuknula" pored lijeve vratnice. Gabrić u 82. minuti krade jednu loptu i upošljava Rukavinu, koji je dobio idealnu prigodu za prvijenac na premijeri. Izbio je "oči u oči" sa Skenderom, no umjesto da puca, krenuo ga je driblati, što nije prošlo.
Drugu odličnu prigodu Osijek kreira u 83. minuti. Trokut Primorac - Jukić - Primorac izbacuje potonjeg samog pred Balićem, no Hajdukov vratar još jednom sjajnom reakcijom čuva Hajdukovu mrežu čistom.
Hajduk je svojim navijačima pružio vrlo dobrih 45 minuta u kojima je riješio pitanje pobjednika, pa u drugom dijelu i nije bio potreban maksimalan napor. Dojam je da je ova momčad još snažnija od jesenske, a novi igrači danas su pokazali da će biti od velike koristi Hajdukovom treneru Vuliću. Do subotnjeg derbija u Maksimiru, Hajduk će imati još tjedan dana za uigravanje.
(preuzeto sa sportnet.hr)

Neke izjave koje je Best dao tijekom života:

• "I spent a lot of money on booze, birds and fast cars - the rest I just squandered."
• "I used to go missing a lot...Miss Canada, Miss United Kingdom, Miss World..."
• (On David Beckham) "He cannot kick with his left foot, he cannot head a ball, he cannot tackle and he doesn't score many goals. Apart from that he's alright."
• "If I had been born ugly, you would never have heard of Pelé" [9]
• "In 1969 I gave up women and alcohol. It was the worst 20 minutes of my life."
• "Pelé called me the greatest footballer in the world. That is the ultimate salute to my life."
• "I've stopped drinking, but only while I'm asleep."
• "I once said Gazza's IQ was less than his shirt number and he asked me: "What's an IQ?""
• (On Éric Cantona) "I'd give all the Champagne I've ever drunk to be playing alongside him in a big European match at Old Trafford."
• (On the blood transfusion after his liver transplant) "I was in for 10 hours and had 40 pints - beating my previous record by 20 minutes."
• "I went from El Beatle to El Vino in three short years."
• "I might have been good, but Colin Bell was better."
• (Joking in a discussion on Sky Sports News) "All seater stadiums? The fans WON'T STAND for it!"

Sprovod Georgea Besta

Tijelo Georgea Besta napustilo je Cregagh Road,East Belfast malo nakon deset sati ujutro u subotu,3.prosinca 2005.Povorka je prošla kratku udaljenost do Stormonta.U povorci je bilo 100 000 ožalošćenih.Sprovod je započeo u 11 sati u Gradskoj vjećnici, oko 25 000 ljudi bilo je u Stormontu na ceremoniji.Kasnije je Best pokopan pored svoje majke Annie Elizabeth Kelly na Roselawn groblju sa kojega se prostire pogled na Istočni Belfast – grad koji je toliko volio.

Alkoholizam,bolest i smrt Georgea Besta

U listopadu 1990.,Best se pojavio u BBC – evom showu Wogan vidno pijan i tijekom kojeg je prostačio.Kasnije se ispričao i rekao kako je to bila najgora epizoda njegovog alkoholizma.
2002. transplatirana su mu jetra.2003.nastavio se je opijati i biva optužen za sebičnost i da nema obzira za tuđe osjećaje.2004. se njegova druga žena Alex Best pojavila u reality showu I´m a Celebrity,Get Me Out of Here gdje je progovorila o psihičkom zlostavljanju koje je morala trpjeti tijekom njihove veze.
Best je nastavio sa opijanjem i povremeno biva viđen u lokalnom pubu u Petersfieldu,Hampshire.Best je primljen na intenzivnu njegu u privatnu bolnicu Cromwell u Londonu zbog problema sa bubrezima prouzrokovanim nuspojavama od uzimanja imunosupresivnih lijekova koji se koriste da tijelo ne bi odbacilo transplatiranu jetru.27.kolovoza novine objavljuju da je Best bio blizu smrti i šalju poruke utjehe Bestovim voljenima.Bestovo stanje isprva se popravilo,no u studenom se ponovo pogoršalo.20.studenog britanski tabloid News of the world objavljuje sliku bespomoćnog Besta u krevetu,zajedno sa njegovom posljednjom porukom: “Don´t die like me”.Među brojnim porukama koje su bile zapisane pored Bestovog kreveta jedna se isticala.Napisao ju je Pele,a na njoj je pisalo u posveti “Od drugog najboljeg igrača na svijetu”.Inače,Pelea su mnogi smatrali najboljim igračem svih vremena,pa ta poruka puno govori o tome kakvo je imao mišljenje o njemu.
U ranim satima 25. studenog 2005. Bestovo liječenje je okončano;proglašen je mrtvim,nakon borbe koja je trajala dulje nego su doktori predvidjela,u 13:06 GMT od plućne infekcije i višestrukog otkazivanja organa.Njegov otac,4 sestre,brat,sin Calum i njegov agent i prijatelj Phil Hughes bili su uz njega,kao i prijatelj iz Unitedovih dana Denis Law.
FA Premier Liga objavila je minutu šutnje na svim stadionima prije utakmica,no ta je tradicija prekinuta na mnogim stadionima – gdje su Bestu odali čast minutom pljeska.Prva utakmica koju je United igrao nakon Bestove smrti bila je protiv West Bromwich Albiona,kluba protiv kojeg je Best 1963. debitirao za United.Susretu su nazočili bivši suigrač Sir Bobby Charlton,Bestov sin Callum i ostali bivši suigrači,kao i preživjeli članovi sastava WBA – a protiv kojih je Best debitirao za United.Svi su se oni pridružili igračima na terenu tijekom minute šutnje,a navijači su na tribinama držali Bestove slike koje su se besplatno dijelile na ulazu.Kao da je sudbina tako htijela prvi gol je zabio Cristiano ronaldo sa brojem 7,brojem kojeg je Best toliko puta imao na leđima u dresu Uniteda.Svi navijači pjevali su pjesme posvećene Bestu tijekom susreta i tako još jednom odali počast velikom igraču.Mnogi navijači putovali su kilometrima kako bi odali Bestu počast ispred Old Trafforda,Windsdor Parka u Belfastu ili ispred gradske vjećnice u Belfastu,kao i ispred doma njegova oca u Belfastu

Bestovi dani u reprezentaciji Sjeverne Irske

1963. u dobi od 16 godina George Best je debitirao za reprezentaciju Sjeverne Irske igrajući za U – 18 momčad.Samo dan prije 17. rođendana odigrao je svoju prvu kompletnu međunarodnu utakmicu protiv Engleske.Menađer je u to vrijeme bio Norman Kerrigan koji je,nakon što je vidio Georgea onako mršavog i s frizurom u stilu Beatlesa izjavio je “"He's like something I'd clean my mouthpiece with." – što bi u slobodnom prijevodu značilo da izgleda kao četkica za zube.
No,George je iz dana u dan jačao i brzo je stekao reputaciju jednog od najvrijednijih igrača u klubu.
1964. godine,prije utakmice sa Walesom,dijelio je sobu sa golmanom Patom Jenningsom.Po građi nisu mogli biti različitiji,no zajedničko im je bilo to što su obojica učinila da nogometna igra izgleda tako laka.
Pat Jennings,prisjećajući se u kasnijem razdoblju Georgea Besta izjavio je: "He was the finest player I ever played with or against. I treasure my memories of him even though on occasions he made me look rather foolish."To bi značilo:“Bio je najbolji igrač s kojim sam igrao i protiv kojeg sam igrao.Čuvam uspomene na njega,iako me na trenutke znao učiniti pomalo nespretnim.“
Pat Jennings, referring to George in later years, said "He was the finest player I ever played with or against. I treasure my memories of him even though on occasions he made me look rather foolish."
Kao jedan od sretnika koji su prisustvovali toj utakmici,nagrađivani sportski novinar Malcolm Brodie napisao je:
„Bez sumnje bila je to najbolja individualna predstava bilo kojeg igrača koji je ikada igrao na Windsdor Parku.“
Do današnjeg dana ostao je zapamćen kao 'The George Best International'.

Bestovi dani u Manchester Unitedu

U šest magičnih sezona sa Unitedom Best je zabio 115 golova u 290 nastupa – 6 na jednoj utakmici!

No,žal za domom umalo je ugasio Bestovu sjajnu karijeru praktički prije no što je uopće počela.Samo 24 sata nakon dolaska na Old Trafford,zajedno sa drugim mladim sjevernim Ircem Ericom McGordijem,odlučio se vratiti kući u Belfast.Telefonski razgovor između Bestovog oca i Matta Busbya urodio je plodom i Best se za dva tjedna ponovo pojavio na Old Traffordu.
George je postao profesionalac 1963. i debitirao za United protiv West Bromwich Albiona.U dobi od 17 godina stvarao je velike probleme Grahamu Williamsu,koji je bio zadivljen mladim Bestom.Nakon utakmice Williams,koji je bio ´mrga od čovjeka´ prišao je Bestu i obratio mu se slijedećim riječima: "Stand still son so I can have a look at your face. I've been looking at your backside all day disappearing up the touchline".To bi u prijevodu značilo:Stoj uspravno sinko,da ti vidim lice.Cijelu sam ti utakmicu gledao leđa dok si nestajao uz liniju.
Žal za Belfastom još je mučio Besta,te se te godine na Božić vratio kući kako bi proveo Božić sa najdražima.Dok je bio u Belfastu United je kontaktirao Bestove i molio ih da se George vrati za subotnju utakmicu protiv Burnleya koji ih je pregazio na Boxing Day.Mladi 17 – godišnjak,sa samo jednom profesionalnom utakmicom u nogama,rekao ja da će igrati samo pod uvjetom da će ga avionom vratiti u Belfast odmah nakon utakmice.Klub se složio.U tom trenutku George je znao da je ostavio dubok utisak.I nakon te utakmice klub je znao da nije pogriješio što je udovoljio Bestovom zahtjevu.United je uzvratio za sramotni poraz,a Best je zabio svoj prvi gol za United.
Kao najnovija ´Busbyeva Beba´ George je uskoro postao najjača karika ManUtd – a i malo ublažio tugu za 8 članova slavne generacije ´Busbyevih Beba´ koji su 1958. poginuli u avionskoj nesreći u Munchenu.
Zajedno sa Dennisom Lawom i Bobbyem Charltonom,Best je tvorio vjerovatno najjači nogometni trio svih vremena.Taj specijalni trio omogućio je Unitedu da osvoji dva nacionalna prvenstva i 1968. Ligu Prvaka; ondašnji Europski Kup.
Best je postao prva istinska nogometna zvijezda,primajući tjedno na tisuće pisma fanova iz cijeloga svijeta.Dućani su prodavali njegove dresove,glumio je u reklamama i osobno se pojavljivao na posebnim događajima.No,na skromnom mladiću iz Belfasta sva ta strka ostavil je trag,a to se očitovalo na njegovoj igri.
No,još veću kvalitetu George je pokazao u europskim natjecanjima;tj. Europskom Kupu kad je u prvom nastupu protiv Helsinkija zabio dvaput.A utakmica protiv moćne Benfice u četvrtfinalu pokazala je najbolju predstavu Manchester Uniteda – i vjerovatno Bestovu najbolju utakmicu ikada!Za samo 12 minuta provedenih u igri i Busbyevom instrukcijom da ih čvrsto drži ("keep it tight"),George je zabio 2 pogotka;jedan glavom,a drugi trenutkom čiste magije kada je izbacio 3 igrača prije no što je zabio gol pored vratara.Konačni rezultat bio je 5:1 i George se vratio kući sa sombrerom na glavi i novim nadimkom ´El Beatle´.Nova zvijezda je rođena!
George je još jednom zabljesnuo 1967. u finalu Europskog Kupa.Ironično,sa druge strane je opet bila Benfica.Tog je dana George Best ispunio san Matta Busbya.Vremena za United je bilo sve manje kada je Best uzeo kontrolu u svoje noge.Primio je loptu leđima okrenut golu,predriblao je svog čuvara,lažnjakom izbacio golmana i zarolao loptu u prazan gol.George je te godine proglašen Europskim igračem godine.
Tužno kako je Best prekinuo dane slave u Unitedu.Počeo je padati i nakon odlaska Matta Busbya u mirovinu nijedan trener nije uspio ukrotiti Besta.Gledavši kako United gubi od klubova koji su im prije samo nekoliko godina bili kanta za napucavanje.Bilo je to za njega previše i njegova želja za nogometom počela blijediti.Odao se svom poroku – alkoholu,zbog čega je patila njegova karijera.Propuštao je treninge i njegove predstave bile su sve lošije.No,bilo je još magičnih dana Georgea Besta u Unitedu; nakon što se vratio sa suspenzije 1970. je zabio 6 od 8 bolova protiv Northamptona.
Do kraja te sezone Bestovi dani u Unitedu bili su odbrojani.United je napustio sa samo 26 godina.

Dani djetinjstva Georgea Besta

George Best rođen je u Istočnom Belfastu 22.svibnja 1946.godine.Još u ranoj dobi njegovi roditelji,Dickie i Anne,prepoznali su Georgeovu ljubav prema nogometu.Njegova majka,prisjećajući se njegovih ranih dana,rekla je "with George it was always the ball!"
Igrao je za lokalni klub u Cregaghu.Iako je bio omalen dječak,to mu nije bila prepreka da pokaže enormnu količinu talenta.Jedino što je privremeno stalo na put Georgeovom napretku bila je njegova edukacija.Sa 11 godina dobio je stipendiju za lokalnu gramatičku školu Grosvenor.Tamo je,na Georgeovu žalost jedino rugby bio zastupljen od sportova.George se osjećao izgubljen bez voljenog nogometa te ja počeo markirati.Neizbježno je bilo da će ga jednom uhvatiti,a rezultat toga bilo je da su oba roditelja odlučila da George nastavi polaziti srednju školu Lisnasharragh.Zajedno sa svojim prijateljima iz osnovne škole i loptom u svojim nogama George se je brzo prilagodio situaciji.
Kao mlađi tinejdžer Georgeov iznomni talent dolazi do izražaja i odlazi u Glentoran – lokalnu nogometnu momčad iz Istočnog Belfasta.No,zbog svoje sitne građe oni ga kasnije odbijaju.No,Bobu Bishopu,skautu ManUtd – a u Belfastu taj talent srećom nije promaknuo.Vidjevši 15 - godišnjeg Georgea na djelu Bob je znao da je otkrio nešto posebno i odmah je poslao telegram manageru ManUtd –a Mattu Busbyu koji je glasio ovako:
"I've found you a genius".
Georgeu je odmah ponuđen predugovor i šef skauta Joe Armstrong 1961.potpisuje s njim vjernost Unitedu.

Najbolji od najboljih – George Best

Priča o ovom igraču zauzeti će više postova jer je on to svojim igrama i zaslužio.Bio je jedan od najvećih svih vremena,po mom mišljenju – najveći.

Sa 15 godina,Besta je u Belfastu otkrio skaut Manchester Uniteda Bob Bishop čiji je telegram Unitedovom manageru Mattu Busbyu glasio ovako: “Pronašao sam genija”.Njegov lokalni klub Glentoran prethodno ga je odbio s objašnjenjem da je premalen i prelagan.
Bestu je odmah ponuđen predugovor koji je s njim potpisao šef skauta Joe Armstrong.
Postao je profesionalac i debitirao za Manchester United protiv West Bromwich Albiona na Old Traffordu.Svjetski poznat postao je sa 20 godina kada je u utakmici Europskog Kupa protiv Benfice 1966.godine zabio dva pogotka i zasjao je na naslovnicama novinama s novim nadimkom ´El Beatle´.Benfici je zabio i finalu Europskog Kupa 1968.godine.
Za United je odigrao 466 utakmica u svim natjecanjima,zabivši pritom 178 pogodaka (uključujuće 6 golova na jednoj utakmici protiv Northampton Towna).Best je nio Unitedov najbolji strijelac 6 sezona uzastopce.Tijekom sezone 1967/68. u prvenstvu je zabio 28 golova,što je izniman podatak kad znamo da nije bio napadač.1974.godine Manchester je bio prisiljen odreći se Bestovih usluga zbog njegovih problema sa alkoholom i zbog učestalog nedolaženja na treninge i utakmice.Zadnju natjecateljsku utakmicu za United odigrao je 1.siječnja 1974.godine protiv Queens Park Rangersa na Loftus Roadu.
Kao njegova druga momčad često se smatrao Fulham F.C.(iako je odigrao 9 utakmica za San Jose Earthquakes pri kraju karijere).Best se vratio u Europu nakon što ´umirovio´ u SAD – u i još je imao zadivljujuće vještine,iako je malo izgubio na brzini.Best je zabio nevjerovatne golove za Cottagerse, a najviše se pamti kad je predriblao svog ´kompanjona u cuganju´ Rodneya Marsha na utakmici FA kupa,iako su obojica bili u istoj momčadi.Best je kasnije jednom izjavio kako su mu dani u Fulhamu bili najdraži,unatoč tome što nikad s njima nije ništa osvojio.
U sljedećem desetljeću Best je lutao kroz nekoliko klubova po Americi,Škotskoj i Australiji.Igrao je za tri kluba u Sj. Americi: Los Angeles Aztecs,Fort Lauderdale Strikers i San Jose Earthquakese;također je odigrao jednu europsku turneju sa Detroit Expressom.Best je uživao u anonimnosti koju mu je pružila Amerika i na vidjelo su došle sve njegove igračke kvalitete pa je tako zabio 15 golova u 24 utakmice u svojoj prvoj sezoni za L.A. Aztecse i biva proglašen najboljim veznjakom NASL lige tokom svoje druge američke sezone.
U njegovoj trećoj sezoni u SAD – u počinje Bestov pad,zabivši samo 1 pogodak u 12 utakmica.Njegove avanture u Fort Lauderdaleu i San Joseu za njega su bile isto toliko nesretne i njegovi poroci van nogometnih travnjaka počeli su preuzimati kontrolu nad njegovim životom.U San Jose Earthquakesima razvio je prijateljski odnos sa vlasnikom kluba Milanom Mandarićem.Tijekom 2004.godine Best često biva viđen sa Mandarićem u klubu čiji je također Mandarić bio vlasnik – Portsmouthu F.C. – u 1983.godine George se ostavio nogomet u dobi od 37 godina.Svoje posljednje utakmice kao profesionalac odigrao je za engleskog trećeligaša A.F.C. Bournemouth.
Odigrao je 37 utakmica za Reprezentaciju Sjeverne Irske,zabivši pritom samo 9 golova.Igrao je najčešće kao desni vezni (winger) i bio je poznat po svojim driblinzima i dodavanjima.15.svibnja 1971. godine zabio je svoj najpoznatiji i gol koji će zauvijek ostati zapamćen kao ˝gol koji to nikada nije bio˝ na stadionu Winsdor Park u Belfastu engleskom vrataru Gordonu Banksu.Banks se spremao ispucati loptu i loptu je spustio pored svoje lijeve noge.No,Best je predvidio taj potez i svojom desnom nogom udario loptu i prebacio Banksa.Slavni dvojac istovremeno je potrčao prema golu,no Best je preduhitrio Banksa i glavom poslao loptu u praznu mrežu,na radost domaćih navijača.No,njegov gol je neregularno i nepravedno poništen od suca,koji je bio leđima okrenut mjestu događaja.No čak ni ta kasna i nepravedna sudačka intervencija nije poštedila Banksa da bude izviždan od strane cijelog stadiona.
Besta je na Svjetsko prvenstvo 1982.godine u reprezentaciju pozvao Billy Bingham.No,u dobi od 36 godina sa igračkim danima daleko iza sebe,razumljivo da nije bio u kadru kao igrač već su ga u reprezentaciju Irske pozvali kao asistenta.Još je jednom mogao požaliti što za razliku od drugih nogometnih ikona kao što su Pele i Maradona nikad nije zaigrao na nekom velikom natjecanju.
Diego Maradona u nekoliko je navrata imenovao Besta kao najdražeg igrača svih vremena,a Pele ga je uvrstio u 125 najboljih živućih nogometaša na FIFA 100 listi 2004.godine.
Na Bestovoj oproštajnoj utakmici 1988. na Windsdor Parku u Belfastu među gledateljima su bili su Sir Matt Busby i Bob Bishop,menađer koji ga je otkrio,a među onima koji su na toj utakmici igrali bili su Ossie Ardiles,Pat Jennings i Liam Brady.Best je dva puta tresao mrežu,jednom izvan šesnaesterca,jednom sa bijele točke.
1998. Best je postao nogometni komentator Sky Sportsa.
U studenome 2004. Best je postao trener mlađeg uzrasta Portsmoutha,ispunivši si želju da se ponovo uključi u nogomet.

petak, 16.02.2007.

Najveća tragedija u povjesti Manchester Uniteda

6.siječanj 1958.godine,
Dan neizmjerne tuge i žalosti koji će zauvijek ostati urezan u pamćenje brojnih nogometnih fanova diljem svijeta.Tog se kobnog popodneva avion koji je prevozio jedne od najboljih igrača svih vremena srušio prilikom polijetanja sa minhenskog aerodroma i ostavio za sobom samo smrt i uništenje.49 godina nakon tog strašnog događaja,sjećanje na te ljude ne blijedi i legenda o njima živi iz generacije u generaciju iako ih je malo ljudi vidjelo kako igraju.
Manchester United bio je prvi klub koji je zigrao u novoosnovanom Europskom Kupu i dao primjer ostalima.Pod budnim okom Sira Matta Busbya,Unitedova politika da se forsiraju mladići iz vlastitog pogona donijela je brojne trofeje klubu u ranim pedesetima.Na scenu su odjednom došli izuzetno nadareni mladići koji su bezbolno prošli tranziciju na seniorski nivo nogometa.Osvojili su englesko prvenstvo 1956. i 1957.godine,no izmaknuo im je kup za duplu krunu,koji je osvojila Aston Villa.
No,u sezoni 1957/1958 Busby je osjetio kako bi njegova momčad mogla napraviti nešto više i u europskim razmjerima i pomrsiti račune moćnome Realu iz Madrida.Lako su se obračunali s Shamrock Roversima i Duklom Prag u nižem rangu natjecanja i dohvatili četvrtfinale protiv beskompromisne Crvene Zvezde.Domaći susret završio je 2:1 u korist Uniteda.
Na prvu subotu u siječnju 1958.godine,Crveni Vragovi otputovali su na susret protiv Arsenala na Highburyu.Rivalitet između sjevernog i južnog nogometnog diva uvijek je pružao nešto posebno i 65 000 gledatelja koliko se uguralo na Highbury tog poslijepodneva vidjelo je jednu od najvećih utakmica ikada odigranih.
United je prvi poveo zahvaljujući fantastičnom pogotku moćnog Duncana Edwardsa sa 20 yarda.Bobby Charlton dodao je drugi,a Tommy Taylor zaključio je poluvrijeme trećim pogotkom za United netom prije kraja poluvrijemena.Arsenal je u drugom poluvrijemenu na teren izgledao kao druga momčad koja je vratila Arsenal u igru trima pogocima.No onda je United konačno potopio Gunnerse dvama sjajnim pogocima Dennisa Violleta i Tommya Taylora kojemu je to bio drugi pogodak na utakmici.Momčadi su napustile travnjak uz gromoglasan pljesak svih gledatelja na stadionu.Svi nazočni tom susretu znali su da su prisustvovali nečem posebnom toga dana.
Naravno emocije su nakom fantastične pobjede uzavreli i apetiti su porasli.United je krenuo na putovanje iza željezne zavjese prema Beogradu.U iznimno hladnim uvjetima,Bobby Charlton je briljirao i njegovim pogocima United je remizirao 3:3 sa Zvezdom,dovoljno da prođu u polufinale u kojemu ih je čekao AC Milan.

Avion koji je prevozio zaustavio se u Munchenu da bi uzeo gorivo.Vrijeme je bilo izrazito loše u cijeloj Europi i pista na minhenskom stadionu bila je zaleđena i puna snijega.Kapetan aviona procijenio je da uvjeti nisu toliko loši da bi se let odgodio i 43 putnika su se ukrcala na avion za polijetanje oko 3 sata poslijepodne.Prva dva pokušaja polijetanja bila su obustavljena.Tijekom trećeg,kobnog pokušaja avion se uspio odvijiti od piste,no zakačio je ogradu pored piste koja ga je oborila na tlo i prilikom toga zabio se u zgrade u blizini.Prilikom sudara s zgradom avionu se otkinulo jedno krilo i dio aviona gdje su smješteni putnici.
Plameni pakao počeo je gutati avion,preživjeli su se brzo oslobodili i pomogli ostalima da se spase iz gorućeg aviona.Od 43 putnika,23 ihe je poginulo od čega 8 Busbyevih Beba.
Matt Busby i Duncan Edwards preživjeli su pad aviona i prevezeni s sa ostatkom preživjelih u najbližu bolnicu.
Pokoj Vječni daruj Im Gospodine i Svjetlost vječna svjetlila Im,
Počivali u miru.
Amen
ROGER BYRNE;kapetan Uniteda i engleski reprezentativac.Bio je vođa ove nezaboravne generacije Uniteda i sa 28 godina najstariji igrač u momčadi.Inspirativna figura,bio je sjajan branič koji je odigrao 33 utakmice za svoju zemlju.
LIAM `BILLY´ WHELAN; imao je samo 22 godine,bio je staromodni napadač sa jedinstvenom mogućnošću driblinga,odigrao je 4 utakmice za reprezentaciju Irske.
EDDIE COLMAN; ´the Sultan of Swivel´ bio je kapetan mlade momčadi United i bio jedan od najtalentiranijih stopera u to vrijeme,imao je samo 21 godinu.
GEOFF BENT; debitirao je za United 1954.,no teško je mogao izboriti prvu momčad.U Beograd je putovao kao zamjena za Rogera Brynea i imao je samo 25 godina.
DAVID PEGG; uzbudljivi lijevi krilni napadač koji je za United debitirao sa samo 17 godina.Zabio je 28 golova u 150 nastupa prije nego što mu se život ugasio u Munchenu sa samo 22 godine.
TOMMY TAYLOR; bio je dijete Barnsleya kojega je United kupio 1953. za tada rekordnu svotu od 29 999 funti.Bio je ubojiti,marljivi središnji napadač koji je zabio nevjerovatan 131 pogodak u samo 190 nastupa.25 – godišnji Taylor promovirao se u najboljeg strijelca engleske reprezentacije zabivši 16 pogodaka u 19 nastupa prije Munchena.
MARK JONES; odlični stoper koji je 121 put odjenuo dres Uniteda,bile su mu samo 24 godine.

Busby Babes – legenda koja još živi

Momčad koju je Matt Busby svojom pametnom klupskom politikom da forsira mlade igrače kao da je bila predodređena da dominira svjetskim nogometom narednih mnogo godina.Momčad je toliko moćna da su jednostavno izgledali epobjedivi.Prosječna starost igrača koja je osvojila Prvenstvo 1955 – 1956 bila je samo 22 godine,najmlađa ikada kojoj je to uspjelo.U godini u kojoj su ponovo postali prvaci nije bilo nikakve naznake da bi netko mogao zaustaviti mlade junake Manchester Uniteda da kraljuju svjetskim nogometom narednih desetak godina.
United je napravio prve korake u europskom nogometu kako bi ojačao svoj autoritet i izvan Otoka i nitko nije mogao naslutiti kako će se baš na europskom tlu ispisati posljednje poglavlje te priče o Busbyevim bebama.
Avion koji je prevozio Unitedove igrače nakon pobjedonosnog posjeta Jugoslaviji srušio se prilikom polijetanja sa Minhenskog aerodroma i Beba više nije bilo.
Mladi prvaci poletjeli su iz Manchestera na utakmicu protiv Crvene Zvezde u Beograd ispraćeni od strane 63 000 nogometom zaluđenih fanova.Pet dana prije Minhena,United je na Highburyu protiv Arsenala oduševio sve kojisu prisustvovali toj utakmici napadačkom igrom koja je postala njihovo obilježje.Postignuto je 9 golova…4 od strane Arsenala,a 5 ih je bilo djelo Busbyevih beba.
Ta utakmica odigrana u subotu,1.siječnja 1958. zauvijek je označila Busbyeve bebe.Igrali su sa toliko žara i entuzijazma da nisu ni razmišljali o 4 primljena gola nego su samo bili fokusirani da ih oni zabiju 5.United je nastojao da osvoji i treće prvenstvo u nizu,a do tada već su bili dogurali do 5.kola FA kupa.
Kako bi što bolje opisao pozadinu tragedije,opisati ću tijek događaja u sezoni 1957/58. koji su prethodili povijesnoj utakmici protiv Arsenala i tragičnom putovanju u Jugoslaviju.Za United ta sezona počela je odlično,pobjede protiv Leicestera na Filbert Sreetu,zatim protiv Evertona i Manchester Citya na Old Traffordu bile su savršen odskok prema novom naslovu.U prvih šest uvodnih utakmica zabili su nevjerovatna 22 pogotka.No,kad su prvi put izgubili nije to bilo
postao prvi engleski klub koji se natjecao u Europskom Kupu Prvaka,gdje je poklekao u polufinalu od moćnog Real Madrida,osvajača prvih pet Europskih Kupova.
Te je godine sjeme uspjeha u Europi zasađeno.Manchester je svjedočio vještinama Di Stefana,Kope i Genta.No u toj europskoj sezoni United je 10 puta tresao mrežu Anderlechta,onda se držao protiv Borussie Dortmund prije nezaboravnog četvrtfinala protiv Atletic Bilbaa.U tom su susretu Bebe unatoč malim šansama koje su im davali preokrenuli deficit od 5:3 iz prvog susreta u ukupnu pobjedu od 6:5 golovima Taylora,Violleta i Johna Berrya i zaslužili polufinale protiv Real Madrida.
Tu je sve završilo te sezone,no United se i sljedeće sezone 1957/58. kvalificirao u Europski Kup i bilo je jasno gdje su klupski prioriteti.Matt Busby želio je osvojiti baš sve.FA kup izmaknuo mu je zbog ozlijede vratara Raya Wooda u finalu 1957.godine ,no njegova momčad bila je sposobna još jedanput doseći Webley.Te iste godine osigurali su naslov treći put uzastopce.
U Unitedovoj drugoj europskoj kampanji prvo su pregazili irske prvake Shamrock Roverse,a zatim dobili Duklu iz Praga ukupnim rezultatom 3:1 i došli do četvrtfinala protiv Crvene Zvezde.Jugoslaveni su došli u Manchester 14.siječnja 1958.
Bobby Charlton i Eddie Colman zabili su golove zaza pobjedu od 2:1 u prvom susretu protiv Crvene Zvezde,no taj rezultat nije ništa garantirao već maksimalnu napetost u uzvratu u Beogradu na Marakani.Predigra tom uzvratu bila je ohrabrujuća.Pobjeda 7:2 protiv Boltona golovima Bobbya Charltona(3),Dennisa Violleta(2),Duncana Edwardsa i Alberta Scanlona bio je rezultat koji je Unitedu trebao prije utakmice s Arsenalom na Highburyu i odlaska na,kasnije će se pokazati kobno putovanje iza Čelične Zavjese.

Povijest Manchester Uniteda

Kao i svaki engleski klub tako i ManUtd ima dugu i bogatu prošlost koja seže još iz 19. stoljeća.Povijest Uniteda obilježena je velikim rezultatima i uspjesima,no ono što je najviše obilježilo United je tragedija koja se dogodila godine 1958…

Manchester United FC je rođen davne 1878. godine pod imenom Newton Heath LYR. Osnovala ga je grupa željezničkih radnika područja Lancasire i Yorkshire. Klub je startao ne baš impresivno, tako da nisu smatrani dovoljno kvalitetnima da budu suosnivači nove lige koja je osnovana 1888. godine. Recimo samo da su u osnivanju te najkvalitetnije lige sudjelovali klubovi kalibra Blackburn Roversa ili Preston North Enda. Četiri godine kasnije nakon proširenja prve lige sa 14 na 16 klubova Newton Heath alias Manchester Utd. debitira u najjačoj engleskoj ligi, a od tog datuma pa do danas Crveni Vragovi borave u jednom od dva najviša nogometna razreda u Engleskoj. Prvu službenu utakmicu odigravaju 3.9.1892. godine protiv tada moćnog Blackburna na svom igralištu na North Roadu. Prvi zgoditak je postigao Škot Robert Donaldson koji je kasnije prešao u Luton Town. Već prva utakmica privukla je veliko zanimanje javnosti u Manchesteru, i toj utakmici prisustvovalo je 8.000 gledatelja. Pošto se 1887. godine u gradu rađa još jedan klub nazvan imenom grada (Manchester City), najveći dio građana Manchestera se opredjeljuje za City, a okreća leđa klubu sa čudnim imenom Newton Heath.

Newton Heath 1902. godine spašava od bankrota gradski tajkun John Henry Davies, uz uvjet da klub pod hitno promijeni ime. Za klub su bila predložena tri naziva: Manchester Central, Manchester Celtic i Manchester United. Financijska injekcija, ali i dovođenje velškog čarobnjaka Billya Mereditha iz konkurentskog Citya urodili su plodom. United 1908. godine osvaja svoju prvu titulu prvaka Engleske, a godinu kasnije i svoj prvi, na Otoku vrlo cijenjen i FA Cup.
Nakon još jedne titule (1910/11), Manchester United proživljava sušno razdoblje svoje povijesti. Za vrijeme 2. svijetskog rata, nakon bombardiranja Old Trafforda 1941. godine, Crveni Vragovi su bili prinuđeni nastupati na Maine Roadu, stadionu Manchester Citya. Najveća posjeta u povijesti kluba dogodila se 1948. godine upravo na Maine Roadu, kada je susret protiv Arsenala promatralo 83260 gledatelja.
Povijest Manchestera Uniteda će nam potvrditi činjenicu da su dvojica ljudi koji su najviše učinili za ovaj klub dvojica Škota, Sir Matt Busby i Sir Alex Ferguson.

Matt Busby, bivši igrač Manchsester Citya i Liverpoola dolazi na mjesto managera kluba 1945. godine. Nije ni sanjao da će se na istom mjestu zateći i 25 godina kasnije. Vodio je pametnu klupsku politiku, pružio je priliku mladim igračima od kojih je stvorio velike igrače. Ta generacija je ostala upamćena pod imenom Busbyeve bebe (Bobby Charlton, Roger Byrne, Duncan Edwards, Tommy Taylor). U razdoblju od 1948. godine do 1957. godine Busbyeve bebe osvajaju 3 titule prvaka i jedan FA Cup.
Izgleda da povijest svake engleske momčadi nosi svoju tragediju. Najtužniji trenutci koje je proživio ovaj klub, navijači ali i kompletna engleska javnost dogodio se 1958. godine. Pri povratku sa susreta protiv Crvene Zvezde (3:3), pokušaj uzlijetanja sa zaleđene piste minhenskog aerodroma završio je tragično. Među dvadeset dvije poginule osobe nalazila su se osmorica igrača Manchester Uniteda. Teško je bilo i povjerovati da će se crveni vragovi ikada oporaviti od ovoga šoka, ali preživjeli Matt Busby i Bobby Charlton stvaraju ekipu koja će u narednoj dekadi dominirati europskim nogometom. Uz Charltona okosnicu momčadi su činili Dennis Law i mladi i talentirani George Best. Nakon dva osvojena prvenstva, deset godina nakon tragedije, Manchester United je suvereno koračao ka finalu Kupa prvaka, koji se održavao upravo na engleskom Wembleyu. Na putu prema vrhu pregazili su Hibernian, FK Sarajevo, Gornik Zabrze i Real Madrid. U finalu, nakon produžetaka, svladali su Benficu predvođenu Eusebiom. Pobjeda posvećena tragičnoj generaciji bila je ostvarenje Busbyjevog sna. Ostalo je zapisano za sva vremena da je Manchester Utd. prvi engleski klub koji se popeo na krov svijeta. Uskoro nakon toga Matt Busby je svojim zaslugama osvojio još jednu titulu – onu vitešku, Sir Matt Busby.
Slijedeće veliko ime je ono što ga i danas susrećemo na svakom koraku – Sir Alex Ferguson. Na kormilu Manchester Uniteda osvojio je 8 titula prvaka Engleske, 4 FA Cupa, Kup pobjednika kupova (1991.) protiv Barcelone, i nevjerojatno finale Lige prvaka 1999. godine na Nou Campu. Zapamćeni su golovi Alexovih jokera s klupe, Solskjaera i Sheringhama, u sudačkoj nadoknadi i suze Bayernovih igrača. Ferguson je kasnije izjavio da su ti golovi dar s neba, dar preminulog Matta Busbya, čiji se rođendan poklapao sa danom odigravanja finalne utakmice.

četvrtak, 15.02.2007.

Nogometna priča: Manchester United

Kako što sam rekao na ovom blogu donosit ću vam priče o pojedinim klubovima kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva.

Prvi na redu je vodeći klub Premiershipa – Manchester United.

Nisu mi Crveni Vragovi bez vraga prva priča.ManU mi je pored Hajduka najdraži klub.
Kod nas najčešće ljudi prate i navijaju za talijanske klubove,no ja sam uvijek gajio simpatije prema engleskom stilu igre i prema Unitedu.Volim to prebacivanje igre sa jedne strane na drugu,vrhunska primanja lopte i englesku agresivnost u igri.
United je kroz prošlost uvijek imao klasne igrače: slavnu generaciju popularno nazvanu Busbyeve bebe (prema njihovom treneru Mattu Busbyu) predvođenu Sir Bobyem Charltonom,Georgea Besta,Erica Cantonu,Teddya Sheringhama,legendarni ubojiti tandem Yorke – Cole,Davida Beckhama,Ruuda Van Nistelrooya,Roy Keana i još puno odličnih igrača.Taj se niz nastavlja i danas kada United ima najjaču momčad Premiershipa usprkos Abramovićevim milijunima.Današnji United predvode mlade snage,igrači poput Rooneya,C.Ronalda,Vidića,Evre,Carricka i Sahe uz veliku pomoć iskusnih igrača koji nose United već godinama,kao što su Scholes,Neville,Giggs i Silvestre.Ima tu još puno igrača koji u tu jaku konkurenciju mogu uskočiti bez srama.
United igra klasični engleski nogomet koji je već šablonizirao već legendarni trener Sir Alex Ferguson koji vodi United već 20 godina.Crveni vragovi igraju napadački,a atraktivni štih igri Uniteda posebno daje Christiano Ronaldo,koji se u Unitedu igrački jako uozbiljio i nema tu više onog driblinga previše ili nepotrebnog pretjerivanja već je Ronaldo počeo igrati za ekipu.

1.Momčad:

GOLMANI:
- Edwin Van Der Saar,dugo je United nakon odlaska Schmeichela,a kasnije i Bartheza vukao probleme s golmanima.Izmjenjivali su se tu Howard i Caroll,sve dok nije stigao iskusni Edwin Van Der Saar koji prethodno igrao za Ajax,Juventus,Manchester City i Fulham.
- Tomas Kusczhak,mladi poljski vratar pristigao iz West Bromwich Albiona,kao alternativa za Van Der Saara.Nije dobio puno šansi,no sad bi mogao zaigrati nakon što je Berbatov u posljednjem susretu protiv Tottenhama koljenom slomio nos Van Der Saaru.

OBRANA:
- lijevi bočni: Patrice Evra,francuski reprezentativac pristigao iz Monaca hitno zbog ozljede Gabriela Heintzea i tako dobro se nametnuo tako da Heintze sada teško može Evru izbaciti iz prve momčadi.Evra je na toj poziciji više napadački orijentiran no zbog svojih trkačkih sposobnosti uspijeva riješavati i svoje obrambene zadaće.
- stoper: Nemanja Vidić ,United je dugo vremena tražio pravo stopersko rješenje uz Rija Ferdinanda.Izmjenjivali su se tu John O´Shea,Wes Brown i Mikael Silvestre no rješenje je stiglo u vidu srpskog stopera koji je u United došao iz moskovskog Spartaka,a ponikao je u Crvenoj Zvezdi.
- stoper – zadnji igrač:Rio Ferdinand,nema se tu što puno reći o njemu.Neizostavni član šampionske generacije Uniteda koja je 1999. osvojila Ligu Prvaka i dan danas je nezamjenjiv u prvoj momčadi.Plod je vrlo jake West Hamove škole gdje su ponikli mnogi engleski reprezentativci
- desni bočni: Gary Neville,član te iste Unitedove stare škole.Desna strana Uniteda je stabilna sve dok na njoj dirigira stariji brat Neville.Gary dirigira i kompletnim Unitedom.Nakon odlaska Roya Keanea,vrpcu kapetana preuzeo je Neville i u igri je veliki autoritet i Fergusonova desna ruka na terenu.
VEZA:
- lijevi vezni: Christiano Ronaldo,portugalski veznjak pristigao iz lisabonskog Sportinga trenutno je skriveni vođa ManU,iako medijski nije nimalo prikriven.Igrač bezprijekornih tehničkih sposobnosti u Unitedu je potpuno igrački sazrio i sada se svi otimaju za njega.Trenutno je jean od najboljih igrača na svijetu.
- središnji vezni: Paul Scholes,dugogodišnji engleski reprezentativac i Unitedov ponos.Igrač koji je svojim igranjem i ponašanjem zadužio ManU.Moj omiljeni igrač,čovjek koji u igri odradi brdo posla,a nikad nije bio razvikan po medijima.Cijeli je igrački vijek proveo u Unitedu.
- defenzivni vezni: Michael Carrick,igrač kojeg je Ferguson dugo vremena pratio u Tottenhamu i napokon ga u United doveo početkom ove sezone.Nakon neuvjerljivih izdanja u prvim nastupima počeo je pokazivati igre iz Tottenhamovih dana i opravdavati visoku cijenu od 18 milijuna funti koliko je United platio Tottenhamu.
- desni vezni: Ryan Giggs,još jedan član stare škole.Iako je mogao nastupati za Englesku taj iznimno odan igrač već godinama brani boje omalenog Walesa.U svakom trenutku utakmice može zamijeniti stranu sa Ronaldom i to je Ferguson uveo da bi zbunio suparničke stratege.Ima izrazito razornu lijevu nogu.
NAPAD:
- Louis Saha,francuski reprezentativni napadač dostojno je zamijenio nizozemskog asa ruuda Van Nistelrooya koji je prešao u redove Reala iz Madrida.Stigao je pred nekoliko sezona iz Fulhama,a tek nakon odlaska Ruuda uspio je uhvatiti konstantu.
- Wayne Rooney,ne do kraja izbrušeni dijamant.Igrač neizmjernog talenta i izuzetno prgave naravi.Stigao iz Evertona,gdje je započeo prve nogometne korake za znatnu svotu novca.Iako i sada igra dosta dobro samo se čeka kada će njegov talent eksplodirati do kraja.

Možda vam se čini kako ova momčad sa dosta vremešnih igrača neće još puno trajati,situacija je upravo suprotna.ManU u svojoj rezervnoj momčadi ima pregršt talenata,a puno igrača ima na posudbama.Tako je npr.mladi napadač Giuseppe Rossi posuđen Parmi,a mladi stoper Gerard Pique Realu iz Zaragoze.Nekoliko igrača United ima u svome klubu – farmi Royal Antwerpenu u belgijskoj prvoj ligi,otkud je nedavno povučen perspektivni kineski napadač Dong Fanghzou – čije je čak kružilo po medijima da bi mogao pojačati Hajduk na početku ove sezone.Sve u svemu ManU se još puno godina ne treba brinuti za svoju budućnost.

utorak, 13.02.2007.

Sretan ti rođendan moj Hajduče !!!

Prije 96 godina,dana 13. veljače 1911. osnovan je klub koji zauzima važno mjesto u mom srcu – HNK Hajduk - Split
Moram vam priznati da me trnci prolaze dok ovo pišem.

Ljubav prema klubu za koji se ne navija,nego se za njega živi meni i mojem bratu usadio je naš otac.Otkad znam za sebe ´navijan za Ajduka´ i svaki put kad Bili igraju pukne me adrenalin.Hajduk je za mene osobno pojam za odanost i vjernost.
Kroz ovih 96 godina zarazio je mnoge fanatike poput mene kojima je bila boja svetinja.
Za Hajduk se navija pod geslom:

˝I kad gube i kad tuku uvik vjerni svom Hajduku˝

Za 4 godine veliki je jubilej Hajduka – 100 godina postojanja,a nakon toga Hajduku želim još stotine i stotine godina rada i slave.
Svakome čije srce ne kuca za bilu boju možda je ovo mnogo praznih riječi,no kakva je Hajduk institucija najbolje govori aktualan podatak da se u Hajduk žele vratiti Pršo,Tudor i Rapaić i u najdražem klubu završiti svoje stvarno velike karijere.Od srca im želim da im se te želje ostvare,a na Branku Grgiću je da sve to privede kraju.Ti igrači sigurno ne žele Hajduk osiromašiti već se žele vratiti i na najbolji mogući način zahvaliti Hajduku na svemu što im je dao.

BISER: Fk Čukarički – Prag ?!

Danas sam sa frendovima nakon ispita na faksu svratio malo na pulsku `špicu` i dok smo sjedili vani na terasi i cugali(čitaj: gledali komade),prošli su neki nogometaši sa trenirkama sa velikim natpisom Fk Čukarički nekima na latinici,a nekima bogme na ćirilici.Ja i još jedan frend rekli smo da su to sigurno neki Srbi,na što jedan frend uleti da su to Čehi.
Što je najgore što se frajer htio kladiti da su to neki Čehi (otkad to oni pišu na ćirilici) i nikako
mu to nisam uspio dokazati sve dok mu nisam na njihovoj službenoj stranici na netu pokazao kako je riječ o srpskom prvoligašu.

Stvari se zakuhavaju…

Posljednjih dana priprema mnoge se zanimljive stvari događaju,što se tiče najjačih hrvatskih klubova.Predigra nastavku sezone brojni su zanimljivi događaji.

Moje najdraže Hajdukovce napala je gripa i 11 igrača (među kojima i brojni prvotimci) je van stroja,a kad se još pridoda nekolicina lakše ozlijeđenih uz kartoniranog Damijanovića izvjesno je kako će Hajduk preskočiti prvo kolo protiv Osijeka te da će im prva službena utakmica u ovoj godini biti vječni derbi protiv Dinama u Zagrebu.
Prava ekipa stvara se na Kantridi gdje se slaže respektabilna momčad Rijeke.
Provjerenom igraču Tonitu (igrao u Ligi Prvaka za lisabonski Sporting) pridružio se Ivanov,provjereno ime kako u jakim klubovima tako i u bugarskoj reprezentaciji.Još kad u taj napad dodamo povratnika,superbrzog Igora Novakovića dobivamo stvarno jak tercet.Još tu na priliku čeka i odlični mladi napadač Ahmad Sharbini.Veza je lošiji dio Rijekine momčadi usprkos solidnom fantazisti Liniću,standardnom Kerkezu,pokretljivom Prišću i dolasku Štroka (svi od posljednje navedenih troje su jako niski,što bi mogao biti hendikep u igri Rijeke na sredini terena u zračnim duelima,no bonus je to što su Štrok i Prišć jako pokretljivi i tu bi Rijeka trebala imati prednost u brzini kretanja lopte kroz sredinu).
U obrani sve više prilike dobivaju moji Istrijani,Rovinjac Fausto Budicin i Žminjac Manuel Pamić – što se tiče ovog posljednjeg,to je ime koje će ubrzo odjeknuti ako već nije.
U prvoj sezoni u kojoj je stigao u Pulu iz Žminja (istarskog kluba koji nastupa u 3.HNL) Mani je zabijao I Dinamu i Hajduku i čini mi se da će Istra ponovo nakon Igora Pamića imati hrvatskog seniorskog reprezentativca – želim mu to od srca.
Najvažnije karike u preporodu Rijeke biti će sigurnost Žilića i čvrsta ruka trenera Milivoja Bračuna koji je napravio mnogo lijepih stvari u Puli.Jedini kiks Rijeke je što su se olako riješili bivšeg mladog reprezentativca i igrača Nantesa na moju radost jer je taj odlični veznjak ekspresno stigao u Split.Mislim da je sve to dosta da bi se u prvom kolu na Kantridi svladao neuvjerljivi Dinamo (oops Radnik – Velika Gorica) i da Hajduk odmah u derbiju (najslađe!) poništi Dinamovu prednost.

srijeda, 07.02.2007.

Ususret prijateljskom susretu Hrvatska – Norveška

Hrvatska - Norveška: Arne Riise skuplji od svih Hrvata

Hrvatska nogometna reprezentacija otvorit će 2007. godinu idealnim suparnikom za podizanje samopouzdanja. Norveška je, kao 50. selekcija Fifine rang-liste, momčad iz drugog europskog razreda, selekcija godinama osuđena na kvalifikacijske neuspjehe i tek poneki neslužbeni bljesak.

Norvežani, primjerice, mogu remizirati s peterostrukim svjetskim prvacima Brazilcima u prijateljskoj utakmici, oni lagano odrade posao s Moldavcima (2:0) i Mađarima u Budimpešti (4:1), ali kad im dođe kvalifikacijsko "stani-pani", u Grčkoj izgube 1:0.
Norveška je tipična skandinavska momčad, skupina nogometnih gladijatora s jednim ili dva vrhunska igrača, poput selekcija Švedske i Danske, ali opet daleko ispod njihove razine. A poznato je da su nam Skandinavci oduvijek bili mušterije, što smo demonstrirali i u kvalifikacijama za SP 2006.

Norveška reprezentacija, međutim, ima nešto što Hrvatska nema. Ima igrača vrjednijeg od 10 milijuna eura, a on nije ni vrhunski centarfor, niti genijalni razigravač. On je Jon Arne Riise iz Liverpoola, jedan od najboljih i najskupljih svjetskih lijevih braniča. Njegove noge vrijedne su 12 milijuna eura, a najskuplji hrvatski igrač, Josip Šimunić, "težak" je osam milijuna.

Ipak, kad se na teren posloži sva 22 igrača, neupitna je potpuna hrvatska dominacija. Naših prvih jedanaest, oni koji su nokautirali Izrael u Tel Avivu (uzmimo da je branio Pletikosa, a ne Runje), vrijede 44 milijuna eura, dok udarni sastav Norvežana ne prelazi 40 milijuna.

Za oko će ipak zapeti podatak da, osim spomenutog Riisea, još četvorica norveških reprezentativaca igraju vrlo važne uloge u klubovima engleske Premijerne lige. To su Thomas Myhre iz Charltona, Kristofer Haestad iz Wigana, Morten Gamst Pedersen iz Blackburna, te Ole Gunnar Solskjaer iz Manchester Uniteda. Takva uloga zasigurno čeka i Carewa na kojemu je inzistirao menadžer Aston Ville Martin ONeill.

Najskuplji Norvežanin poslije Riisea i Carewa ne igra u Engleskoj ni u Norveškoj, nego u - Rusiji. To je Erik Hagen, suigrač našeg Ivice Križanca u Zenitu iz Sankt Peterburga.

Ostali norveški reprezentativci uglavnom igraju u domaćim klubovima, a oni su u sličnom europskom rangu kao i hrvatski. Njihov prvak iz 2005. godine Valerenga nije se uspio probiti ni do 3. pretkola Lige prvaka, a ni u Kupu Uefe Norvežani više nemaju predstavnika. I to govori zašto ta reprezentacija već godinama nije postigla značajniji rezultat.
(preuzeto sa nogometni – magazin.com)

E moj Dinamo…

Ja sam inače flegma i stvarno me teško isprovocirati,no jednom čovjeku odnosno dvojici to konstantno uspijeva.
Iz Dinama se ponovo prema Hajduku riga vatra bez pokrića.
Razumljivo da se u nedostatku kvalitetnog igračkog kadra i kompetentnog stručnog stožera udara nisko.
Taj Branko Ivanković tj. `Profesor`(baš me zanima čega je on profesor) kako mu milo tepaju u Dinamu napokon je skinuo masku finog gospodinčića i pokazao svoje pravo lice.
Molio sam Boga da on dođe u Dinamo i da napravi isto što je napravio sa Iranom na Sp-u – ništa.
Čovjek niskih karakternih osobina i niskog samopouzdanja pokušava pred igračima pokazati neki lažni autoritet,neku tobože veliku strogoću.
Tako se naime na SP – u zbog neke svađe odrekao usluga najboljeg iranskog igrača – Alija Karimija – ako je u tome profesor onda je stvarno `profesor nad profesorima`.
No,što je on to ustvari rekao o Hajduku.

Citat:
„Hajduk je prvi dio igrao loše,a onda je naglo popustio“

Ma bravo majstore kako si se samo toga sjetio i koliko ti je trebalo da složiš tu rečenicu.

Na to se nadovezao i Zdravko Mamić citatom:

„Kakva je to perspektiva ako u vezi imate Carevića i Musu,u napadu Bartolovića,a na golu Balića.“

Koliko me pamćenje služi ti igrači su bili jedni od boljih kako Hajdukovih igrača tako i jedni od boljih u 1.HNL.
Ako se misli na godine tih igrača to su mladići u odnosu na Zorana Mamića i slične u Dinamu.Stvarno ne znam zašto bi ti igrači bili nekakva prepreka perspektivnom Hajduku.
Jedina njihova mana što se tiče Dinama je što su oni igrači Hajduka,a ne Dinama.
No bolje da se iz godine u godinu nižu igrački i kadrovski promašaji i na njih troše silni novci – valjda je baš to u Dinamu perspektiva.Ako stvarno je,onda Hajduk stvarno nije perspektivan.

Zadnjih par dana …

Oprostite što posljednjih par dana baš ne pišem nove postove.
Zbog obaveza na faksu nisam baš stigao pisati,no sada je ova pauza za ispite,pa se nadam da ću pronaći vremena za čitatelje ako ih uopće imam,sudeći po tome da nemam komentare baš i nemam.
No,ovaj blog je tu za sve one koji vole nogomet,pa ko voli nek izvoli.
Ako vam se nešto ne sviđa ili imate koji prijedlog slobodno komentirajte.

Usprkos školskim obavezama ostao sam koliko toliko u toku,što se tiče nogometa.

Najvažnija vijest je vijest o prekidanju natjecanja u Serie A zbog nereda na Siciliji gdje je ozlijeđeno stotinjak osoba,a jedan policajac je smrtno stradao.
Predviđa se da je pauza trajati dva kola,a najavljuju se stroge mjere poput onih u Engleskoj nakon kojih je zauvijek istjeran huliganizam sa nogometnih stadiona.Nakon dva kola neigranja talijanski će prvoligaši nastupati pred praznim stadionima,što će klubovima donijeti velike gubitke,što će nadam se primorati i klubove da se jače uključe u borbu protiv huligana.
U Italiji su različiti klubovi politički privrženi ili jakoj desnici ili lijevici,što je prvi razlog sukobljavanja.
Tako se primjerice veliki sukobi događaju u rimskom gradskom derbiju između Rome i Lazija,gdje je Roma privržena lijevici,a Lazio je oduvijek bio Mussolinijev klub.Lazio je također bio privržen srpskom zločincu Arkanu,u vrijeme dok je u Laziju igrao Srbin Mihajlović.U novije vrijeme odanost fašizmu je pokazao bivši igrač Lazija,Di Canio koji je salutirao navijačima fašističkim pozdravima.Sjećamo se i nastupa naše reprezentacije protiv Italije u Livornu,gdje su tvrdi ljevičari koji su naše navijače komunističkim transparentima i sl.Naši su im vratili tako što su se rasporedili na tribinama u obliku kukastog križa.Taj potez najstrože osuđujem i gadi mi se jer dolazim iz podneblja gdje je taj režim nanio samo zlo.
Ljudi koji su to izveli ili nisu upoznati s poviješću ili se žele na loš način isfurati promovirajući neke od najstrašnijih ideologija u povijesti.
Drugi razlog je najjednostavnije rečeno – Sicilija.
Redovito se međusobno sukobljavaju klubovi sa juga Italije,kao što se i ovaj posljednji sukob dogodio na utakmici između Catanije i Palerma.
Taj se problem može riješiti tako da se sicilijanski klubovi kazne izbacivanjem u niže rangove natjecanja (ionako igraju samo epizodne uloge).
Jedini klub koji nešto predstavlja je Palermo kojemu bi se trebalo odrediti da do kraja sezone odigra pred praznim stadionom ili na neutralnom terenu,pa kad si klub zbroji gubitke možda će razmisliti o svemu i pokušati nekako reagirati prema svojim navijačima.
Čuo sam danas podatak da u Italiji postoji cca 700 ultra navijačkih skupina tzv. Ultrasa među kojima 60 000 članova spada u grupu najžešćih izrednika.

No,dosta o lošim temama.
Manchester United i dalje juri prema naslovu.Jučer je sa 4:0 pomeo Tottenham.Golove su zabili C. Ronaldo,Vidić,Scholes i Giggs.
Hajduk nastavlja sa neuvjerljivim rezultatima na pripremama.Izgubili su od slovenskog prvoligaša Nafte 2:3,no to je još dobro budući da su na poluvrijemenu gubili 3:0.Nadam se da su to samo olovne noge od napornih priprema.
Gledao sam na satelitu neki dan utakmicu Nurnberg - Muenchen,gdje je Nurnberg pomeo prvaka sa 3:0.Čini se da Bavarcima ne pomaže ni promjena trenera – umjesto Magatha stigao je Otmar Hitzfeld.
Obrana jako visi,počevši od Van Buytena,a u napadu su neuvjerljivi Maakay i Pizzaro.
Jedini igrači Bayerna koji igraju na razini svojeg imena su Scweinsteiger,Lahm i Hargreaves koji nije igrao u ovoj utakmici,a kojemu bi od srca poželio da u drugoj sezoni zaigra u dresu Red Devilsa sa Old Trafforda.

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (68)
Veljača 2007 (29)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv