|
Andrijana nakon svega o Tošetu... JOŠ GODINU DANA I HOCU DA MI RODIS DIJETE
"Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki", sadržaj je jedne od posljednjih poruka koje je rukometašica i bivša srpska reprezentativka Andrijana Budimir dobila od svojeg dečka, tragično preminuloga 26-godišnjeg makedonskog pjevača Toše Proeskog koji je prošli utorak poginuo u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške.
Toše Proeski vozio je automobil na putu prema Zagrebu, a nakon što je prošao granicu na Bajakovu sjeo je na suvozačevo sjedalo, spustio ga i prije nego što je zaspao nazvao svoju djevojku Andrijanu. Zaželio joj je laku noć i utonuo u san iz kojeg se više nije probudio. Za makedonskim slavujem, kako su ga od milja nazvali mediji, tuguje neutješna obitelj, prijatelji, publika, ali i djevojka o kojoj je javnost jako malo znala. Jedini i glavni razlog tome bila je odluka Tošine menadžerice Ljiljane Petrović, koja se toga kobnog dana također nalazila u smrskanom Touaregu.
Smatrala je da je za njegovu karijeru bolje u javnosti stvoriti imidž slobodnog pjevača. U svojem posljednjem intervjuu popularnoj makedonskoj televizijskoj novinarki Vesni Petruševskoj, samo nekoliko sati prije pogibije, na pitanje o privatnom životu odgovorio je: "Ja sam sam, usamljen. Plašim se, može biti zbog posla. najgora fobija mi je da bi djevojka bila sa mnom samo zato što sam Toše, a ne ono što jesam. Cijenim prave vrijednosti u životu. I moja bi djevojka trebala cijeniti prave vrijednosti, bila to djevojka s kojom sam u vezi ili prijateljica. U zadnje je vrijeme puno nagađanja o mojem životu, no odlučio sam ne diskutirati o njemu. Andrijana Budimir se nije vratila u Makedoniju zbog mene, ona ima neke druge planove, ali smo u zadnje vrijeme puno zajedno kao prijatelji."
Slika za javnost i prava realnost u ovom su slučaju potpuno različite.
Andrijana Budimir bila je ljubav njegova života, a u travnju ove godine zbog Toše je prekinula ugovor sa španjolskim rukometnim klubom Astroc Sagunto i preselila se u Skopje gdje su živjeli u njegovoj vili u naselju Zlokuće.
Godinu dana starija Andrijana rođena je u Osijeku, a za vrijeme rata preselila se u Beograd gdje je igrala u Crvenoj zvezdi, a kasnije u RK Napredak u Kruševcu. Početkom 2001. godine potpisala je ugovor s makedonskim Kometalom s kojim je dva puta osvojila prvenstvo države, europsku ligu prvakinja i superkup. Andrijana i
Toše upoznali su se na velikoj proslavi u Skopju kad je Kometal osvojio Ligu šampiona 2001. Nakon tri godine veze, ponajviše zbog razdvojenosti i karijere jednog i drugog, Toše i Andrijana su prekinuli. Ona je otišla u Valenciju gdje je sljedeće dvije godine igrala za spomenuti klub. Njezin povratak u Skopje nastavak je njihove velike ljubavi koja je igrom sudbine opet prekinuta.
Dan nakon sprovoda, s Andrijanom smo razgovarali u Tošinoj obiteljskoj kući u Kruševu, točnije u njegovoj sobi koja je bila pretrpana pristiglim telegramima i obiteljskim albumima. Ovo je njezina prva izjava za javnost otkad se vratila u Skopje. Iako su je makedonski novinari uporno nazivali, odbijala je bilo kakav razgovor. Napomenimo da je ovaj razgovor tekao vrlo teško i polako jer je Andrijana cijelo vrijeme plakala, bila je potpuno odsutna i vrlo je teško sklapala rečenice. Bila je vrlo usporena od injekcija za smirenje, a na razgovor je pristala jer, kako kaže, ionako nema više što izgubiti: "Izgubila sam sve što sam imala. Sad je ionako sve svejedno." -
Tko vam je javio da je Toše stradao?
- Moja prijateljica. Ja ni danas ne vjerujem da ga više nema.
- Kad ste se posljednji put vidjeli?
- U ponedjeljak ujutro otišli smo zajedno iz Kruševa za Skopje jer je Toše imao intervju s Vesnom Petruševskom na makedonskoj televiziji. Došao je nakon intervjua kući, okupali smo se zajedno, večerali i stalno mi je govorio: "Ne ide mi se, ne ide mi se, tako mi se ne ide." Nekoliko me puta pitao: "A da ne idem, što ti misliš?" Rekla sam mu da nazove Zuhru i kaže mu da će doći tek navečer. Bio je umoran i najradije bi ostao sa mnom. No, ipak je odlučio ići i rekao mi: "Tu me čekaj. Tu me čekaj i nikamo ne idi." Bio je tako sretan što sam tamo. A i ja sam bila. Teško smo se razdvajali jedno od drugoga. Neposredno prije odlaska uzeo je ključeve svoje Bube koju je toliko volio jer je mislio da taj auto ima dušu. Toše je i inače jako volio automobile. Dao mi je taj ključ i rekao: "Evo ti, vozi bubicu i čuvaj mi se." Nazvao me kad su prošli granicu i rekao: "Lepo mi nankaj, i meni se spava. Volim te najviše na svijetu." I to je zadnje što mi je rekao. Nakon toga je zaspao zauvijek. O Bože, zašto si mi ga uzeo... Ja još uvijek ne vjerujem da ga nema. Kako ću živjeti sad bez njega? Bio mi je sve na svijetu.
- Vozač Georgij Georgijevski vaš je dobar prijatelj.
- Nemojte me pitati da li ga krivim. Ne krivim ga. Tošu i Đolu ispratila sam oko 23.15. Đole mi je veliki prijatelj i to što se dogodilo bila je božja sudbina. Uvjerena sam da bi Đole i poginuo umjesto njega da je mogao. Volio ga je više od sebe. Bili su nerazdvojni. On se neće nikada riješiti krivnje u sebi. Georgij je vozio Tošu jer je njegov vozač bio tjedan dana na godišnjem.
- Mnogi ne znaju da ste upravo vi najveća ljubav u njegovu životu. Toše je u svojim intervjuima izjavljivao da još nije pronašao ljubav svog života te da želi da ga netko voli zbog njega, a ne zbog njegova uspjeha. Noć uoči pogibije, u intervjuu Vesni Petruševskoj rekao je da ste prijatelji. Zašto?-
Toše je bio pod velikim pritiskom javnosti. Naša je veza bila tajna samo iz jednog razloga - zbog njegove menadžerice Ljiljane Petrović koja je tvrdila da se to ne smije iznositi u javnost. Inzistirala je da Toše u javnosti ima imidž slobodnog momka. On se nije s tim slagao i rekao mi je da pričekam do Nove godine, da prođu svi ovi koncerti, pa ćemo to onda staviti na svoje mjesto.
- Kakav je bio vaš odnos s Ljiljanom Petrović? U već spomenutom intervjuu Toše je rekao da mu je ona bila kao druga mama.
- O nikome ne želim reći ništa loše. Slika u javnosti bila je potpuno drugačija. Ljiljana jedino mene nije nikada uspjela otjerati od njega. Sad će se ionako mnoge stvari saznati, Ljiljana njemu nikada nije bila druga majka.
- Je li vam smetalo to što vas je na neki način skrivao?
- Rekla sam mu - to je tvoja karijera i ti odlučuješ. S druge strane, nisam se htjela eksponirati i pristala sam na to. Vratila sam se zbog njega i uopće mi nije bilo bitno hoće li novine znati da li ja postojim u njegovu životu ili ne. Ja sam znala da postojim.
- U jednom ste intervjuu izjavili: "Prepuna sam ozljeda, no prije svega želim obitelj s troje djece. Uzalud mi sav novac ako toga nemam." Je li vaša veza s Tošom išla u tom smjeru? -
Jako smo željeli djecu, ali zbog njegove karijere u ovom trenutku to nije bilo moguće. Prije nekoliko mjeseci, jednu se večer vratio s puta i rekao mi da ima poklon za mene. Odmah sam htjela znati što je, ali mi je rekao da pričekam u sobi na katu. Mislila sam da je neka torta koju treba staviti u hladnjak. Nakon nekoliko minuta pozvao me natrag. U rukama je držao štene zlatnog retrivera. Rekao mi je: "Evo ti pas, da bar neko vrijeme ne kukaš više za bebu." Kad je rekao da se zove Bas, rekla sam mu da ga je trebao nazvati Klavir. Bila sam tako sretna. Po cijele dane smo se igrali s njim. Bio je prava beba. Prije samo nekoliko dana bili smo u jednom kafiću sa svojim društvom, bio je jako sretan i dobro raspoložen. Uzeo je mikrofon, pjevao mi pred svima i onda rekao:
"Još godinu dana i hoću da mi rodiš dijete." Ne sjećam se da sam ikada osjetila veću sreću.
Tošina nam je majka ispričala koliko je bio vezan za njih: "Istina je, stalno smo strahovali. Jako smo bili povezani, a on je teško gledao na to da smo tužni. Nedavno nam je rekao: "Ako vam je toliko teško, prestat ću pjevati i postati nastavnik u školi, ako će vas to malo smiriti."
Tako mi je zao zbog svih neispunjenih snova koje je imao... ŽAO MI JE ANDRIJANA...
|
