četvrtak, 28.01.2010.

Pjesma za Tošu od Olivera i Tavitjan Brothers

Probudi se na čas

Kako je teško živjeti
otkad tebe nema,
Tvoja majka budi se
i krevet ti još sprema

Koliko suza treba još
da se prolije,
toliko kiše treba još
da se tuga umije

Ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko,
ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko...

Koliko suza treba još,
da se prolije,
toliko kiše treba još,
da se tuga umije

Ma probudi se na čas
da ti čujem glas,
pogledaj na nas
ma probudi se na čas
pogledaj na nas
tvoju rodbinu, Makedoniju, Makedoniju

Ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko,
ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko...

- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - # Desing By Iwica