Probudi se na čas
Kako je teško živjeti
otkad tebe nema,
Tvoja majka budi se
i krevet ti još sprema
Koliko suza treba još
da se prolije,
toliko kiše treba još
da se tuga umije
Ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko,
ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko...
Koliko suza treba još,
da se prolije,
toliko kiše treba još,
da se tuga umije
Ma probudi se na čas
da ti čujem glas,
pogledaj na nas
ma probudi se na čas
pogledaj na nas
tvoju rodbinu, Makedoniju, Makedoniju
Ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko,
ovde ja plačem, dovoljno tiho,
da probudim tebe, a da ne čuje niko...
Post je objavljen 28.01.2010. u 21:46 sati.