2.a u Istri

Evo mene ljudi!Bila jučer s razredom na izletu u Istri.Sve u svemu ok,ali nije bio jedan od izleta koji ću pamtit po nečemu posebnom.
Ovako,krenuli mi u 8 ujutro(no,hvala Bogu.Bude toga i u 6)sa šetališta Andrije Kačića Miošića.Dok smo mi uopće skužili gdje treba doć jer obično krećemo s Delte.Ajme,dobili smo nekog živčanog vozača idiota(nek bude sretan,prehranjujemo mu djecu!).I dobro,krenuli mi.Prvo smo cijelo vrijeme spavali(neki od nas,jel tako Lucija?).Nakon kraće vožnje došli smo do Roča.Čovjek bi mislio mali grad pa ćemo to nabrzinu,al neee!Skoro 2 sata smo tamo zijevali i slušali neko predavanje neke ženske.Onda krenemo mi do Huma.Ajde,to je bar kratko trajalo.Nama je najbolje bilo u busu.Smo smo se sprdali i i tu i tamo odpjevali neku pjesmu(ja ne,sva sreća).Meni je to vrijeme u busu kvarila nepodnošljivo glupa muzika.Većini ljudi iz razreda se očito sviđala.Nas desetak poludjelo(pogotovo Marta,Layla i ja).Digle smo cijelu pobunu na povratku.I sad smo se dogovorile da za slijedeći izlet mi miksamo cd,a ostatak razreda nek začepi uši.Ako možemo mi na svakom izletu,mogu i oni jednom.I dobro,stigli mi do Motovuna.Dali su nam slobodno oko pola sata.Teškom mukom smo se popeli do nekog kafića(pol razreda moralo na wc).Marta je proklinjala sve živo zato što nismo došli za vrijeme Motovun film festivala nego u 11. mjesecu.Krenuli se mi vraćat do busa.Molili smo Boga da se ne razbijemo negdje nasred one nizbrdice.Padala kiša pa mokro bilo,jelte.Smjestili se mi svi u bus,a razrednica kasnila 20 minuta.Napokon došla ona i mi krenuli u Poreč.Dali su nam sat i pol slobodno pa smo se razbježali svatko na svoju stranu.Mene su izludile Lucija i Petra sa svojim traženjem savršenog kafića za otić na wc(opet).I sad sjedimo mi u kafiću kad ono već smo trebali krenut natrag.Petra(naš glas razuma)tvrdi kako bi trebale krenuti.A ja i Lucija-ma ne,ima vremena(ionako će razrednica kasnit).Ja uvjerena da samo treba proć iza neke zgrade,a meni Lucija-ma da da,pa samo tu prođeš.Svejedno je.I ja sad mislim-dobro.Ona zna.Slušat ćemo nju.I sad mi krenemo i shvatimo da to uopće nije tamo i da nemamo pojma gdje smo točno.I sad,da bude bolje,zovu nas ljudi iz razreda.Kao,gdje ste vi.Samo se vas čeka.Mi počele šprintat.Petra je poludjela na mene i Luciju.Vikala nam je da će nas ubit i da smo sve mi krive.Zašto ona nama uopće vjeruje i tome slično.Uletimo mi nekako u bus.Sa samo 10 minuta zakašnjenja,a ovi već digli paniku.Razrednica je uletila u bus možda 2 minute prije nas,a onaj kretenski vozač htio otić bez nas i razrednice!Ubij seeee!Sva sreća,naša razrednica je super,pa se nije ljutila.Samo se nasmijala i rekla-sad će Lucija morat radit tjelesni.Poslije Poreča otišli smo u Beram vidjet Ples mrtvaca.Bilo je fora.Možda i najbolje od sveg što smo vidjeli.Nas par još je htjelo ić vidjet neku creepy crkvu,al opet onaj isti kreten nas nije htio vozit pa je razrednica rekla da ne može.Ukrcali smo se u bus i krenuli doma.Hvala Bogu,pa nije bilo grozne muzike.Nas desetak pobunjenika naprijed imali smo neki "vještičji sastanak".Koliko sam ja uspjela shvatit...Nekakvi konflikti su se događali na kolodvoru u Poreču(nisam skroz upućena,mi smo se pogubili u PorečuKako ću onda u Londonu?).I sad smo mi naprijed imali nekakvo vijećanje,a bome i ovi iza.I sad je kretenski jer smo se nekako podijelili.Ispalo je glupo.Čovječe,ko da smo u Big Brotheru!Ono,đir,kao mi nitko nikoga zapravo ne poznajemo,nismo isti u školi i vani itd itd.I tako smo vijećali sve do Rijeke.Izašli smo iz busa tamo negdje prije Mrtvog kanala(onaj vozač nije nas htio ni do Delte odvest).Prilično sumorno završio izlet.Pogledamo mi na sat,a ono ni 17.30.Krasno.Nije nam se išlo doma,pa smo Iffica,Marta i ja išle sjest u onaj park kod Delte.Tamo smo još brbljale jedno sat vremena i razišle se jer je počela padat kiša(meni specijalki ostao kišobran u busu.Nije ni čudo kako nas je onaj idiot izbacio nasred grada.).I tako idem ja doma,već pol mokra,a kiša još pada.I razmišljam o svom razredu.Jesmo li mi stvarno tako super i složni kao što volimo reći?
Anyway,u subotu opet idem na izlet.Ovaj put s povijesnom grupom u Zagreb.Budem pisala i o tome.
Još sam se htjela nadovezat na pobjedu naše reprezentacije nad Englezima.Bacite se u Temzu!I sad ih još izvučemo za Svjetsko prvenstvo.Kad ih i treći put skršimo zamrzit će nas.Možda nas ne puste u državu u veljači kad ja budem išla.
Pozzzzdrav peoples(gramatički krivo,znam,al to je očito trend)!

Polako,imaš vremena...Imam li?

Evo,baš smo pred koji tjedan ja i frendica u školi raspravljale o svemu i svačemu.I sad dođemo na temu šta mi radimo sa svojim životima.Odrasli nam govore isprazne fraze kao:"Gdje ti se žuri?Polako,imaš vremena.Cijeli život je pred tobom."A da?Je li?Imam li ja toliko vremena koliko mislite?Može mene,ili bilo koga,svaki čas zgaziti auto ili tak neš.Dobro,nećemo sad bit depresivni,al čujte,tako je.Samo hoću reći da be znaš što te čeka i po meni treba iskoristit svaki dan(carpe diem),a nama starci govore kako smo premladi za ovo,premladi za ono.Sad zvučim kao neka bakica,al vremena se mijenjaju.Jesam li ja kriva što oni nisu izlazili do dvadesete?Ne.E,pa šta onda?Isto,neki dan nam profačica iz hrvatskog kaže:"Blago vama.Vi ne znate za druge pritiske osim obrazovanja."A ne?Uostalom,to kao nije dosta.Koliki su pritisci na nama.Ako si koma u nečemu onda moliš Boga da ne padneš razred i da je profesor dobre volje onaj dan kada ti slaže ispit.A ako si pak dobar u nečemu onda se bojiš da ne razočaraš profače ili koga već.Mi živaca i živaca izgubimo u školi.Koliko si skraćujemo život.Gore od cigara!I sad tako mi dalje o besmislenim temama.I zaključimo-pa čekaj malo.Čemu se mi imamo veseliti u životu nakon određenih godina.Pa gle.U prvih 10 godina života si dijete i nemaš pojma šta se događa oko tebe.Veseliš se tome što ćeš ić u školu(optimisti).Sad drugih 10.Sad se pak veselimo završavanju škole,odrastanju,studiranju i tako.Trećih 10.Pozavršavaš studije i imaš se veseliti tome što si napokon slobodan i samostalan.Imaš se veseliti obitelji i to.Četvrtih 10.Uz pretpostavku da imaš obitelj i to.Djeca odrastaju i odlaze.Posao imaš već godinama.I što ti ostaje za veseliti se?Penzija?Ne hvala!I sad mi zaključimo,bolje se ubiti do tridesete.Eventualno četrdesete.Ma dobro,ne tako drastično,al to je to.Ko što je Kurt Cobain rekao,a ja se slažem s njim:
"Bolje izgorjeti,nego izblijedjeti."

Life is passing me by...

Pozdrav!Evo mene,upravo došla iz škole.Dobro,lažem.Prije sat vremena.Al svejedno.Svi profesori na sjednici(kvartal,jelte)osim naše profesorice iz biologije.Tako da smo mi jedni od rijetkih koji su danas imali 7.sat.I nije mi krivo!Sad će svi mislit da sam luđakinja.Nije mi krivo jer sam dobila 5 iz biologije.Kužite,to je uspjeh za mene.Prošle godine u ovo vrijeme sam imala komad.I nekako izvukla 2 na polugodištu i na kraju godine.Zasad su mi ocjene zapravo super.Sve 4 i 5.Osim matematike,of course.To i sad imam komad.Al jbg,znam da sam antitalent.I dobih 4 iz engleskog.Sve je to ok budući da imam najbolji test u razredu,al ja bih peeeeeeeet!Anyway,ipak idemo na izlet.Doduše u Istru gdje smo bili masu puta.Al nismo se mogli dogovorit za drugo.A i naša profačica iz hrvatskog je tako navalila da idemo u tu Istru pa onda nek joj bude.Ja sam bila za Zagreb.Zato što mi je tamo Interliber!Meni je Interliber san snova.Al neeee!Mi idemo u Hum i gdje već.Danas idem sa starcima u Slavoniju kod bake.Tako da sam bila prisiljena napisati post o ničemu jer stvarno ne znam kad ću.Već me svi muče s tim kad će novi post,pa eto vam sad!Imam osjećaj da sam prošli post pisala pred par dana.Izvrnula sam se skoro kad sam vidjela koliko je vremena prošlo.Otud naslov.Vrijeme ful leti.Nisam se ni okrenula,a već će kraj polugodišta za mjesec dana.Ko da sam jučer sjedila s frendicom pod klimom u njenom dnevnom i žalila se na to što za tjedan dana moram bit u Gajevoj 1,tj.učionici 37,i to u 10 ujutro(kriminal!).Da...Stvarno.Još se sjećam kad smo došli onak zbunjeni u 5.razred,sad me evo u 2.srednje.No,sad ću još postat nostalgična(kako god).Ajme,kako sam se danas namočila idući u školu!Zakaj uvijek počne pljusak kad ja izađem iz busa???Uopće nije neš padalo.I sad izađemo ja i frendica iz busa i počnemo se penjati tako kod Podvoljka kad ono pljusak!Uletila sam u školu sva živčana.Cijelo vrijeme dok moja razrednica nije došla sam stajala naslonjena na radijator nastojeći se osušit i ne dobit upalu pluća ko naša profa iz fizike.Ipak moja frendica iz matematičkog je imala druge planove za moj mali odmor(da da,nek se prepozna.Kalamarko i ekipa,a moje zdravlje???sprdam se)Prvih 15 minuta prvog sata sam cijedila torbu,brisala knjige maramicom i molila Boga da mi kalkulator još uvijek radi.Taman sam se osušila tamo negdje 5.sat(kosa još uvijek kolko-tolko mokra)i onda izađem iz škole i nisam došla ni do Piramide kada je opet počeo pljusak.Ma naravno!6ica mi je zbrisala na 2 stanice pa sam na Mrtvom stajala još 20 minuta.Srećom,društvo mi je pravila moja profesorica iz engleskog u Linguae.Tak da sam došla mokra doma.
Eto,tolko od mene.Pozdrav svima.Posebno Vendi koja je napisala novi post samo za mene.I koja ima novu frizuru.
Puffffffffa!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.