povratak

Mora da se Filip osjećao ovako onog jutra kad je koračao sa stanice.
Mora da svaki povratak budi intenzivan osjećaj pripadnosti što se razlijeva od bubrega do jetre, zaobilazeći srce, jer ono i ne zna koliko boli kad vidiš vlastitu kuću natopljenu riječnim naplavinama i kanalizacijom. Kažu da srce ne boli. Dlanovi na zidovima i kišna glista pod nogama. Pacov skutren iza papirnih vrećica, prepadnut naglošću s kojom sam otvorio vrata.
Raspadnut namještaj prevaljen preko brežuljaka parketa. Uspomene plutaju po ostacima vode.
Miriše na plijesan i žabokrečinu.
Guram nogom novine.
Slika moje majke rastočena, podrhtava od otvorenih prozora. Rekao bih da su se vodene boje kojima je slikana, iscijedile s nje.
Mora da se Filipu povraćalo.