filozof

"Sve te teorije, svi ti učeni ljudi...Bože, fizički nisam ni nalik jednom Sokratu, dedžmekastom djedici, ćelavom i ugojenom specijalitetima antičke kuhinje. Ne znam uopće kako bi mi se svidio slanutak preliven medom, kao ni ječam. Moja je vanjština, visina, stas, tamna kosa i tamne oči, manji dio problema, pretpostavljam. Recimo Nikola Tesla, kakav um, čovjeka naprosto fascinira činjenica da je iz nečeg neopipljivog i nevidljivog uspio stvoriti okosnicu današnjeg života, blještavilo noći. Struja. Kao legalist, shvaćam samo dio cijele te priče, a to je da uživam što sam rođen nakon Nika, a ne prije. Sve ostalo mi je u potpunom mraku. Usprkos upaljenoj žarulji.
Ili recimo Nietzsche, čovjek se deklarira kao nihilist i bolesni umovi zadrhte, dožive sladostrašće od kojeg strada nebrojeno mnogo ljudi.
Što bih morao napisati a da ima snagu barem propelera?
Kaže mi prijatelj, gotovo je, država propada, svijet se bliži svom kraju, burze su kao klackalice, a prijeti nam i novo ledeno doba jer su se svi koji su prognozirali globalno zatopljenje zajebali. Bogati Rusi su pokupovali kuće na obali, a more će se dignuti i sve će to skupa biti jedan veliki meteorološki kupleraj. Vidiš, dobro je što nemamo love za ulaganje u nekretnine, zaključio je. Ako se bude moralo bježati dublje u kontinentalni dio zemlje, tamo su barem stanovi jeftiniji, a ima i vikendica za pravu siću.
Osim toga, primjetim u zadnje vrijeme kako su ljudi izgubili vjeru u Boga. Ne baš da ga se posve odriču, priznaju da "nešto" postoji ali se prave učeni i važni kad kažu da je Isus bio samo običan čovjek, da je vjera fikcija, da su svjetske religije uzrok sveg zla na svijetu. Ma jesi vidio te pedofile, ma jesi vidio kako voze skupe automobile, reći će.
A ja ne mogu nego priznati da su neki ljudi bolesna stoka. Generalno, gledajući. Dodao bi samo da ih ima i među odvjetnicima, među kuharima, među automehaničarima. Statistički gledano, možda naš prvi susjed zlostavlja dijete ili ubija Boga u vlastitoj ženi.
Ja još uvijek mislim da nas Bog gleda odozgo i čudi se u što smo se uspjeli pretvoriti za samo 2000 godina. A obećali smo da nećemo.
Neka mi se smiju, no zar vrijedi živjeti ako nema utjehe vječnog života? Došli smo opet do filozofa.
Zvjezdano nebo iznad nas nikad mi neće prestati biti opsesija.
U posljednje vrijeme sam dobar u negiranju stvari. Možda bi to trebao razviti kao okosnicu preživljevanja i načina da sačuvam zdrav razum. Ja zatvorim oči i ne želim slušati o seljacima i njihovim traktorima, perem zube i ne želim razmišljati o onima što štrajkaju glađu, o njihovoj djeci i očajnim ženama, ja vozim sobni bicikl i snižavam ton na televizoru kad javljaju o nekom novom potresu i žrtvama.
Gledam spotove. Sve je šareno i lepršavo, pjesme ne valjaju ali koga briga, važno je da su svi lijepi u skupim haljinama, puni entuzijazma.
Gledam seriju "Svi gradonačelnikovi ljudi". Svi su tako politički korektni, ležerni, u odijelima, prijateljski nastrojeni.
Zanosim se da nestat će čemer oko mene, ako ga dovoljno dugo ignoriram.
Dugo sam se bavio idejom usvajanja djeteta. A onda sam istražujući, shvatio da te socijalne službe maltretiraju godinama, dok ne odustaneš, dok djeca trunu u domovima.
Sad razmišljam o udomiteljstvu. Brzo je.
Možda je upravo u tome moje poslanje, moja bit, moj smisao postojanja. Jer veliki filozof, neću postati, to sam siguran.
Možda ću uspjeti spasiti jedno biće, biti mu netko, važan, netko tko će ga zašttiti od svijeta kakav ignoriram. Jer ga se i sam bojim. Strašan je. Velik. Nepoznat i neshvatljiv kao izmjenična struja. Možda ću nekoga naučiti da se ne ugleda u krivog teoretičara.
Sve te teorije, svi ti učeni ljudi, sve je to nekako uzalud, ako nema djela."