stalo

Nekome je stalo, nekome nije. Voljela bih da ni meni nije.
Prokletstvo je željeti. Jer se želje počesto ne ostvare.
Kakav je odraz vlastiti u očima drugih, pitam se.
Je li spokoj tražiti savršenstvo ili to razara na svim razinama?

Je li uopće riječ o vrjednovanju savršenosti? Nekako sam sklona misliti da nepogrešivost ne postoji.

Kriteriji? Ocjenjivati se može samo ono realno moguće najveće postignuće.
Dostižno.
Ocjene su pisane za žive ljude. S manama i vrlinama.
Ne za strojeve. Makar i strojevi se kvare. I oni ne mare. Njih ne boli. Nije im stalo što netko misli o njima.
Bacimo ih u konačnici.
Ljudi su nešto drugo. Oni imaju fine nijanse osjetljivosti. Fine nijanse ...

Objektivno?
Ne možemo izaći iz vlastite kože, iz sebe, zanemariti osjete i dovesti sve predrasude na nulu.
Jer da možemo, ne bi bili ljudi. I stoga, uvijek smo subjektivni.

Nekima je stalo, nekima nije.
Moje je prokletstvo u tome što meni jest.
Nadam se da ću zauvijek ostati takva. Nadam se da mi nikada neće postati svejedno.