GOSPINA LJUBAV

Tri plave crte koje obrubljuju bijeli sirotinjski pamučni sari, koji su otkali "njezini" gubavci u predgrađu Calcutte.
Lice naborano kao uvela jabuka.
Oči, neobično žive, odjednom se nasmiješe, i zažare svjetlom što dolazi iz tajanstvenih dubina.
Stopala bosa i velika, iskrivljena od preduga hodanja u istrošenim sandalama.
Takva Majka Terezija u sjećanju je milijuna ljudi poput "ikone", svete slike.
Rođena je 1910. u Skoplju, makedonskom glavnom gradu, koji je tada bio pod turskom vlašću, u albanskoj obitelji.
Zvala se Agneza Gonxhe Bojaxhiu, a njezina je obitelj bila iskreno i toplo katoličko gnijezdo.
U dvanaestoj godini osjetila je želju da pođe u misije, te se našla u redu Sestara Majke Božje Loretske u Irskoj. Još kao mlada sestra došla je u Indiju, u misijsku postaju Calkutta.
Postala je profesorica u školi za djecu dobrostojećih obitelji. Godine 1946., nakon što je Calkuttu preplavilo mnoštvo siromaha i izbjeglica, Majka Terezija je osjetila Gospodinov poziv da napusti samostan i izađe na ulice kako bi izravno služila najsiromašnijima, gubavima i umirućima.
Jedna njezina učenica napustila je školu i došla joj u pomoć.
Njih dvije započele su družbu Misionarki ljubavi. Majka Terezija je 1979. godine primila Nobelovu nagradu za mir. Umrla je 5. rujna 1997. godine.
19. listopada 2003. papa Ivan Pavao Drugi proglasio ju je blaženom.
(izvadak iz www.ksc.hr)


Fraze Majke Terezije:

“Najstrašnije siromaštvo je osamljenost i osjećaj da nas nitko ne voli.”


“Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti.”

“Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.”

“Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.”


“Čudo nije to što mi radimo svoj posao, nego to što nas on usrećuje.”

“Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.”

“Nemojte misliti da prava ljubav mora činiti izvanredne stvari. Potrebno je samo ljubiti i nikada se od toga ne umoriti.”

Svaki puta kada se nekome nasmiješite, to je čin ljubavi, poklon toj osobi, to je nešto prekrasno.


“Trebalo bi manje govoriti; propovjedaonica nije mjesto susreta. Što vi činite? Uzimate metlu i čistite tuđu kuću. To dovoljno govori samo za sebe.”

"Mi imamo potrebu pronaći Boga, ali njega ne možemo naći u buci i nemiru. Bog je prijatelj tišine. Pogledajte prirodu, kako drveće, cvijeće, trava rastu u tišini; pogledajte zvijezde, mjesec i sunce, kako se kreću u tišini… Potrebna nam je tišina kako bismo mogli dotaknuti duše.”

“Na kraju svog života nećemo biti suđeni
po tome koliko smo stekli diploma,
koliko smo zaradili novca
ili koliko smo velikih djela učinili.
Bit ćemo suđeni prema
‘Bio sam gladan i nahranili ste me.
Bio sam gol i zaogrnuli ste me.
Bio sam beskućnik i primili ste me.’