|
|
| srpanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovo je blog djevojke (ili još uvijek djevojčice)
koja traži sebe i smisao ovog života
...koja je često tužna i
koja je osjetljiva na nepravdu..
Na prvi dan jeseni 1993 godine,u
gradu na Savi na svijet je došla mala beba.
Beba koja je već svojim dolaskom na svijet bila posebna.
Mama i tata su joj dali ime Tena,a odaziva se i na TenČi, AneT, KeKa
Danas, 15 i pol godina poslije nekad mala Tena je izrasla u posebnu osobu.
Jako čudnu osobu zapravo
Tvrdoglavu,upornu,svojeglavu...osobu koja je često vrlo
tužna i usamljena..iako nekad čak i nema razloga.
Tena danas ide u prvi razred opće gimnazije.I to što je upisala gimnaziju smatra svojom najglupljom odlukom u životu.
Ne voli učiti.
Tena kao i većina ljudi njezinih godina obožava izlaziti..subota joj je najdraži dan u tjednu i živi za izlaske, tulume, pless.. No nažalost i te subote su joj često upropaštene jer je starci često kažnjavaju. Tena se često svađa sa starcima..nije ju briga.ona smatra da oni stavljaju prevelik pritisak na nju.
Tena misli da nema puno frendova. Tj. ima ih..ali jako malo onih pravih.
Naj bolja prijateljica joj je Mateja <3 to je cura u koju se Tena uvijek jako pouzda..koju voli više od sebe same.
Tu su i ostali:Mimi.Vona,Tonka.Nina.Pudja.Luka.Tomo.
Tena je često zaljubljena.Iako uglavnom nesretno.Prelako se veže za ljude.prelako otvara svoje srce i zbog toga je već puno puta bila povrijeđena.Nažalost još nije naučila na pogreškama.
Tena želi završiti školu.fakultet.raditi posao koji voli.udati se jednom. ukratko ona želi uspjeti u životu.želi biti sretna.
Ne boji se smrti.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Evo mene opet..kao što se po naslovu vidi u mom životu
se dosta toga mijenja..i to nabolje! Mislim bilo je i vrijeme..
Sinoć sam uspjela nagovoriti svoje da idem u grad...
iako sam morala među prvima ići kući bilo je super..
napokon sam se dobro osjećala..
Čudno je kako takva mala sitnica promijeni
čovjekovo razmišljanje..sada ja koja sam inače
pesimistična vjerujem u "bolje sutra" 
Vjerujem da ću uspjeti promjeniti one stvari
kojima nisam zadovoljna i koje me tjeraju
u depresiju..Djelomično su za to
zaslužni i ovi komentari na post..
Vidim da nisam jedina s problemima,
ali da se problemi mogu riješiti,
dje za to zaslužna i jedna moja prijateljica,
o kojoj nisam imala baš najbolje mišljenje
sve do tog razgovora...svojim riječima i
savjetima mi je otvorila oči..i hvala joj..
Vjerujem i znam da moje vrijeme tek dolazi
(to sad jaako smiješno zvuči)
ali jednostavno znam da još uvijek ima nade
za mene...
Evo to bi bilo to...
pozz&kiss svima
by:Tenchy
Evo mene opet..
Iznenađena sam brojem komentara na ovom blogu za kojeg sam mislila da je tajan..
Tin@- nema potrebe da reklamiraš moj blog..ono hvala na potpori ali nema potrebe za tim..da sam htjela da imam puno komentara sama bi se potrudila...a svima koji su komentirali i davali savjete jedno veliko HVALA!
Pomogli ste mi..ako ništa drugo shvatila sam da se nesmijem deprimirat bez razloga, a i vratila mi se nada da će biti dobro u srednjoj...Još je puno godina,iskustava,prijatelja,izlazaka i dečki ispred mene..
Ovih dana jebena kiša stalno pada..nemogu se maknut iz kuće..s frendovima komuniciram samo preko sms-a i msn-a...
dosadno mi jeee!!!
Za tjedan dana opet idem na more.I ne ide mi se baš..bude mal naporno u malom stanu sa starcima..ali valjda ću izdržati..more i plaža liječe sve rane...
Dosta pisanja..neda mi se..
pozz&kiss svima
Evo opet pišem post..
niti neznam zašto...i dalje sam ljuta, depresivna i tužna.
Nekad se znam na sebe ljutiti zato što sam takva, zato što sam nezahvalna na svemu što imam...Gledala sam danas na youtube-u neke videe o nekim prerano i tragično preminulim ljudima,djeci,vidjela sam i neke snimke iz Afrike.. I zapitala se jesam li normalna.Sažaljevam se nad sobom i svojim životom a u usporedbi s tim kako drugi žive moj je život fantastičan..
Imam roditelje koji me vole iako se ne slažem dobro s njima, imam krov nad glavom, privatnost u svojoj sobi, uvijek toplu hranu i odjeću.Imam priliku završiti školu,fakultet ..jednostavno imam nekakvu budućnost i sigurnost...ali opet nisam sretna..znam da je to što nemam dečka ili nesmijem u grad totalna glupost u usporedbi s problemima koje neki imaju ali za mene su ti problemi najveći na svijetu..i mislim da se ne mogu još dugo nositi s njima..
Ponekad zaželim jednostavno nestati..napisati oproštajno pismo i nestati..ili čak i otići bez pozdrava..ali nemam hrabrosti za to..nemam...
Kad bi se barem nešto promjenilo...ili kad bih ja znala kako da promijenim neke stvari u svom životu nabolje odmah bi to učinila..
Ali ne znam...i to boli..boli kad želiš nešto učiniti a ne možeš ...
I završavam s ovim postom...
Evo odlučila sam se napraviti blog(još jedan) ali na ovom blogu ću biti potpuno iskrena..
Ja sam...hmm..jedna jako tužna 15 godišnjakinja...
Ne volim svoj život nimalo...Nisam emovka ali sam stalno u nekoj depresiji
Uskoro krećem u 1.srednje . U gimnaziju.
I nisam nimalo sretna zbog toga, u osnovnoj mi je bilo grozno
a sigurna sam da će u srednjoj biti još gore...Nitko iz
mog razza neće ići samnom u školu..što je i dobro i loše...
Ovo ljeto je pljuga! A ono zapravo ko i svako drugo!
Ponekad izađem van s "frendicama" budemo u ulici i bude nam
dobro ali većinu vremena sam u kući..
I zbog staraca koji su jako strogi a i zbog sebe..
neda mi se više pokušavat uklopit u društvo.Ne žele me onda
ne želim ni ja njih..
Išla bih ja subotom naveče u grad, tamo bi barem mogla upoznati nekog novog ali neidem..razlog? Starci..gdje bi oni svoju princezicu pustili van..oni ne kuže da meni njihovi darovi ne znače ništa, da me
više nemogu kupiti novcem..ne oni to nerazumiju.
Ja samo želim biti kao i svi drugi..samo to!!!
NIkad nisam imala dečka..nikad a imam 15 godina!!
Ja za sebe i ne mislim da sam toliko ružna..
nisam neka ljepotica ali sam vitka, imam normalno lice,tijelo a i ponašanje..ali bez obzira na to dečki me ne primjećuju..
sve cure koje znam su imale dečka...sve!! Čak i one debele, i one hmm..kako da se izrazim..pa one koje idu po posebnom programu..
nemam ja ništa protiv njih alli...neznam zar sam ja gora od svih?
to bi bilo to za sad..
idem.
