|
|
| srpanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovo je blog djevojke (ili još uvijek djevojčice)
koja traži sebe i smisao ovog života
...koja je često tužna i
koja je osjetljiva na nepravdu..
Na prvi dan jeseni 1993 godine,u
gradu na Savi na svijet je došla mala beba.
Beba koja je već svojim dolaskom na svijet bila posebna.
Mama i tata su joj dali ime Tena,a odaziva se i na TenČi, AneT, KeKa
Danas, 15 i pol godina poslije nekad mala Tena je izrasla u posebnu osobu.
Jako čudnu osobu zapravo
Tvrdoglavu,upornu,svojeglavu...osobu koja je često vrlo
tužna i usamljena..iako nekad čak i nema razloga.
Tena danas ide u prvi razred opće gimnazije.I to što je upisala gimnaziju smatra svojom najglupljom odlukom u životu.
Ne voli učiti.
Tena kao i većina ljudi njezinih godina obožava izlaziti..subota joj je najdraži dan u tjednu i živi za izlaske, tulume, pless.. No nažalost i te subote su joj često upropaštene jer je starci često kažnjavaju. Tena se često svađa sa starcima..nije ju briga.ona smatra da oni stavljaju prevelik pritisak na nju.
Tena misli da nema puno frendova. Tj. ima ih..ali jako malo onih pravih.
Naj bolja prijateljica joj je Mateja <3 to je cura u koju se Tena uvijek jako pouzda..koju voli više od sebe same.
Tu su i ostali:Mimi.Vona,Tonka.Nina.Pudja.Luka.Tomo.
Tena je često zaljubljena.Iako uglavnom nesretno.Prelako se veže za ljude.prelako otvara svoje srce i zbog toga je već puno puta bila povrijeđena.Nažalost još nije naučila na pogreškama.
Tena želi završiti školu.fakultet.raditi posao koji voli.udati se jednom. ukratko ona želi uspjeti u životu.želi biti sretna.
Ne boji se smrti.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Evo opet pišem post..
niti neznam zašto...i dalje sam ljuta, depresivna i tužna.
Nekad se znam na sebe ljutiti zato što sam takva, zato što sam nezahvalna na svemu što imam...Gledala sam danas na youtube-u neke videe o nekim prerano i tragično preminulim ljudima,djeci,vidjela sam i neke snimke iz Afrike.. I zapitala se jesam li normalna.Sažaljevam se nad sobom i svojim životom a u usporedbi s tim kako drugi žive moj je život fantastičan..
Imam roditelje koji me vole iako se ne slažem dobro s njima, imam krov nad glavom, privatnost u svojoj sobi, uvijek toplu hranu i odjeću.Imam priliku završiti školu,fakultet ..jednostavno imam nekakvu budućnost i sigurnost...ali opet nisam sretna..znam da je to što nemam dečka ili nesmijem u grad totalna glupost u usporedbi s problemima koje neki imaju ali za mene su ti problemi najveći na svijetu..i mislim da se ne mogu još dugo nositi s njima..
Ponekad zaželim jednostavno nestati..napisati oproštajno pismo i nestati..ili čak i otići bez pozdrava..ali nemam hrabrosti za to..nemam...
Kad bi se barem nešto promjenilo...ili kad bih ja znala kako da promijenim neke stvari u svom životu nabolje odmah bi to učinila..
Ali ne znam...i to boli..boli kad želiš nešto učiniti a ne možeš ...
I završavam s ovim postom...
