Priča o starom kalendaru i još starijem prozoru
Stari prozor, zub vremena i nevremena, ono nešto što polagano nestaje u pobjedničkom naletu hiperdihtajućih aluminija, plastika. Drvene prozore odnosi vrijeme, gotovo pa neumitno pretvaraju se u prošlost.
Skoro kao i stari kalendari. Oni imaju smisla samo godinu dana. I više ne.
Osim, ako... poželimo od njih učiniti nešto više od onog što jesu.
Ili nešto sasvim drugačije, makar.
Za prozor je u tom slučaju sasvim dovoljno da je drvo dovoljno zdravo i da nema crve. Kolikogod ružno, odbojno i neupotrebljivo na prvu izgledao...
... od njega se ipak dadne učiniti jedan šareni i veseli objekt, ukras, nešto šareno i veselo nešto.
a ondak, kad tome šarenom i veselom nečem, pridodamo kalendar iz neke tamo odavno ohlađene 2006, kao rezultat dobijemo ukrasni okvirić, u kojemo po volji i raspoloženju možemo izmjenjivati izložbeni postav u kombinaciji od dvanaest slika nekog dragog nam umjetnika. Po svojem izboru, naravno. ;)
I samo još jedan savjet za praktične ljenjivce.
Šarke koje je ruzina dobro preuzela, a mi se baš ne želimo ozbiljno boriti s njom...
najpraktičnije je, najbezbolnije i najbrže "pokriti" srebrnim, zlatnim ili bakrenim listićima.
