t o n kk o

31.07.2007., utorak

čekaj me

Konstantin Simonov

Čekaj me

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.




PSIHOLOŠKE IGRE II.dio

Sve igre su zapravo ponovno odigravanje djetinjastih strategija koje nisu primjerene Odraslom rješavanju. Ljudi ih izvode da bi potvrdili svoja vjerovanja, uloge, očekivanja i osjećaje koji su dio scenarija.

Psihološki su igre : «tekuća serija komplementarnih transakcija koje vode u dobro unaprijed definiran i predvidljiv ishod» (Berne). A Joines definira igre kao proces u kojem se nešto čini s nekim skrivenim motivom, koji je izvan svijesti Odraslog, a koji ne postaje eksplicitan sve dok osobe ne naprave obrat u svom ponašanju.

S obzirom da postoje različite sekvence u svakoj igri, daje završnu definiciju igara :
serija transakcija, s obratom i zbunjenošću koje vode u dobitak (G-formula).

G - formula glasi :

U + S = R -> O -> X -> D

U (Udica) je transakcijski poticaj na psihološkoj razini i predstavlja poziv na igru.

S (Slabost) je transakcijski odgovor kojim se na psihološkoj razini osoba slaže da prihvati poziv na igru.

R (Reakcija) je serija transakcija na socijalnoj razini koje izgledaju kao razmjena informacija.
Obrat (O) je točka u igri u kojoj igrači mijenjaju uloge i ego stanja s ciljem da dođu do svog dobitka zbog kojeg su i ušli u igru. «Tajna» poruka postaje vidljiva i motiv je jasan.

X (Zbunjenost)– zbunjenost nastaje neposredno prije dobitka zbog promjene druge osobe. Svaki akter primjećuje manevar drugoga ali ne i svoj.

D (Dobitak) je neki reket osjećaj na kraju igre, potvrda neke negativne životne pozicije.

Reket je poznati osjećaj ili stanje naučeno i ohrabrivano u djetinjstvu koje je prokušano u bezbrojnim stresnim situacijama i neprimjereno je objektivnom načinu rješavanja problema i reagiranja u određenoj situaciji. Reket može biti tuga, zbunjenost, ljutnja, strah itd. Reket je ono tipično stanje ili osjećaj koji osoba doživljava opetovano i na taj način potvrđuje svoja negativna stajališta o drugima i/ili sebi.

Igre mogu samo proizlaziti iz negativnih ego stanja. Dakle, samo iz negativnog Adaptiranog djeteta, negativnog Slobodnog djeteta, negativnog Kritičkog roditelja i negativnog Njegujućeg roditelja.

Zašto igramo igre? Zato što pokušavamo udovoljiti neudovoljenim potrebama iz Djeteta. Naime, igre su bile jedini način da prevarimo svoje roditelje. U odrasloj dobi ti roditelji su introjicirani u ego stanje Roditelja, te ako izvodimo igru iz ego stanja Djeteta mi i dalje «pazimo da to» da Roditelj ne sazna. Samo u odrasloj dobi ja i Roditelj smo jedno te isto i stoga ja zapravo tajim od sebe. Način na koji to sve mogu izvesti je da se igra odvija izvan svijesti mog Odraslog.

Igre se ne mogu igrati iz ego stanja Odrasli niti iz pozitivnih ego stanja Roditelja i Djeteta.

PRIMJER :

Igra : «Zašto ti ne … da, ali «.


Osoba koja igra ovu igru nalazi se u poziciji – Ja sam OK a Ti nisi OK.

Dakle, za druge misli : «Vi ste glupi», «Meni nitko neće naređivati», «Ja sam najpametniji» i sl.
Broj igrača je neograničen.

Igra nastaje tako da osoba prezentira «svoj problem» i naizgled moli drugog za savjet.
Ako mu drugi počne «davati» savjet (npr. «Zašto ti ne bi napravio ovako..»),
prvi igrač počinje odbijati sve sugestije s «Da, ali»
i tada slijede razlozi zbog kojih neće napraviti to što mu se savjetuje.

Cilj igre je da bi se zadovoljilo ego stanje Djeteta.
Dakle, inicijator igre iz svog ego stanja Dijeteta «traži» reakciju Njegujućeg Roditelja u ostalim igračima
Transakcije izgledaju da su na socijalnoj razini Odrasli – Odrasli
ali zapravo radi se o skrivenim transakcijama na psihološkoj razini Dijete – Njegujući Roditelj.

Prema Bernu ( u knjizi «Games people play») prednosti ove igre su slijedeće :

1.) Interna psihološka razina : uvjerenje
2.) Eksterna psihološka: odbijam se predati
3.) Interna sociološka razina : Roditelj
4.) Eksterna sociološka razina: Dijete
5.) Biološka razina : racionalna diskusija
6.) Egzistencijalna : svi me žele kontrolirati.


Prema Harissu (u knjizi «Ja sam OK, ti si OK,)
sve igre potječu od jednostavne dječje igre – «Moje je bolje od tvojeg».
Kada dijete započne igrati ovu igru («Moje je bolje od tvojeg»)
zapravo osjeća –«Ja nisam tako dobar kao ti»
i s ovom igrom nastoji olakšati svoju - nisam OK - poziciju.
Igra «Zašto ti ne … da, ali», prema Harissu,
predstavlja usavršen oblik igre «Moje je bolje od tvojeg»
kojim se poriče stvarno uvjerenje – «Ti si bolji od mene»




- 16:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.