I osobito da sutrašnji dan ne zna gdje sam Šuma, šuma bezbroj crnih bobica krije Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu Gdje jeka, junska jeka dolazi da pije. I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu, Vremena, vremena su se posve ispunila K'o sitno stablo što pati od prvog soka U haljini bez nabora bjelina je tvoja mila. I da se trnovo grmlje zatvori za nama, Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim. Veliki, bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena. A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati. I nemoj reći vodama šumskim tko sam, Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava, Oči tvoje imaju sretnu boju mladih kiša, Mladih kiša na jezeru koje spava. I ništa ne pričaj vjetru sa staroga groblja, Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim. Kosa tvoja miriše na ljeto, mjesec i zemlju. Živjeti, živjeti treba, drugo ništa ne vrijedi. |
NA MOJE RAME NASLONJENA Na moje rame naslonjena bila si mi desno krilo. Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje, dizale me tvoje riječi u svijetlo i bijelo nebo. Uzbuđenje. Tišina. Sad sjedim za svojim stolom, iz ramena krv mi teče, odsutnost me tvoja boli. još se tražim kroz stihove |
Poklon Tvrdiš da je tišina bliža miru nego pjesme no da sam ti na dar donio tišinu (jer ja poznajem tišinu) ti bi rekla to nije tišina to je opet neka pjesma i vratila mi je. Ostavio sam ženu da me čeka Ostavio sam ženu da me čeka sreli smo se nešto poslije reče mi, Tvoje oči su mrtve što ti se dogodilo, ljubavi – budući da mi je rekla istinu pokušavao sam joj iskreno odgovoriti ono što se dogodilo mojim očima dogodilo se i tvojoj ljepoti Idi, idi spavati, vjerna moja ženo rekoh pomalo okrutno ono što se dogodilo mojim očima dogodilo se i tvojoj ljepoti. Tvoja želja zna (If It Be Your Will, Various Positions, 1984) Tvoja želja zna mojih šutnji grijeh. Zanijemit će stih, sledit će se smijeh. Umuknut će glas dok blijeda tama sna obavije nas. Tvoja želja zna. Tvoja želja zna glas istine plah. Propjevat će brijeg, uminut će strah. Propjevat će brijeg, Tvoje psalme slap će tkat. Tvoja želja zna mojom pjesmom sjat. Tvoja želja zna, birat ne znam već. S brijega radost će rijekom moru teć. Blagost Tvoja nek’ preli zdvojne duše grijeh. Tvoja želja zna pokloniti smijeh. Privući će nas, zarobljene snom, prigušena luč s Tvojom djecom zlom. Prigušena luč, Tvoje škrto sjeme zla, jer ugasiti noć Tvoja želja zna. Tvoja želja zna. Moj grijeh skriven znaš (You Know Who I Am, Songs From A Room, 1969) Ponorom tvojim neću past, mojim ne želiš, znam, vječna tišina krikom dijeli tvoje od moga zla. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ponekad ljepost nagu trebam, podivljalu, zlu, utrobu tvoju plodnom želim i trebam da ubiješ nju. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ako me ikad pronađeš, sebe ću izdat sam. Predat ću leš ruine jer će s tobom oživjeti, znam. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ponore tvoje neću proć, moju ćeš prezret kob. Ni život niti smrt ne slijedim, gospodar nisam ni rob. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ponekad ljepost nagu trebam, podivljalu, zlu, utrobu tvoju plodnom želim, i trebam da ubiješ nju. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. još uvijek čitam tuđu poeziju i nemam svojih riječi nadam se da ćete uživati u Leonardu COHENU |
U SJEĆANJE JA SE KRIJEM U sjećanje ja se krijem, živjet ću od uspomene. Nestanem li, tražite me u praznini historije. Život se kroz bolest javlja i umirem živeć bolan. U pustoš sam ići voljan gdjeno smrt me zaboravlja. I vas nosim, svoju braću, da mi pustoš naselite. Kad me mrtvim zamislite, u ruci vam zadrhtat ću. Dušu svoju — knjigu — sada ostavljam vam, taj svijet pravi. Štioče, kad iznenada u tebi se drhtaj javi, ja u tebi drhtim tada. |