Poklon Tvrdiš da je tišina bliža miru nego pjesme no da sam ti na dar donio tišinu (jer ja poznajem tišinu) ti bi rekla to nije tišina to je opet neka pjesma i vratila mi je. Ostavio sam ženu da me čeka Ostavio sam ženu da me čeka sreli smo se nešto poslije reče mi, Tvoje oči su mrtve što ti se dogodilo, ljubavi – budući da mi je rekla istinu pokušavao sam joj iskreno odgovoriti ono što se dogodilo mojim očima dogodilo se i tvojoj ljepoti Idi, idi spavati, vjerna moja ženo rekoh pomalo okrutno ono što se dogodilo mojim očima dogodilo se i tvojoj ljepoti. Tvoja želja zna (If It Be Your Will, Various Positions, 1984) Tvoja želja zna mojih šutnji grijeh. Zanijemit će stih, sledit će se smijeh. Umuknut će glas dok blijeda tama sna obavije nas. Tvoja želja zna. Tvoja želja zna glas istine plah. Propjevat će brijeg, uminut će strah. Propjevat će brijeg, Tvoje psalme slap će tkat. Tvoja želja zna mojom pjesmom sjat. Tvoja želja zna, birat ne znam već. S brijega radost će rijekom moru teć. Blagost Tvoja nek’ preli zdvojne duše grijeh. Tvoja želja zna pokloniti smijeh. Privući će nas, zarobljene snom, prigušena luč s Tvojom djecom zlom. Prigušena luč, Tvoje škrto sjeme zla, jer ugasiti noć Tvoja želja zna. Tvoja želja zna. Moj grijeh skriven znaš (You Know Who I Am, Songs From A Room, 1969) Ponorom tvojim neću past, mojim ne želiš, znam, vječna tišina krikom dijeli tvoje od moga zla. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ponekad ljepost nagu trebam, podivljalu, zlu, utrobu tvoju plodnom želim i trebam da ubiješ nju. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ako me ikad pronađeš, sebe ću izdat sam. Predat ću leš ruine jer će s tobom oživjeti, znam. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ponore tvoje neću proć, moju ćeš prezret kob. Ni život niti smrt ne slijedim, gospodar nisam ni rob. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. Ponekad ljepost nagu trebam, podivljalu, zlu, utrobu tvoju plodnom želim, i trebam da ubiješ nju. Moj grijeh skriven znaš, s njim rađat ćeš dan, ništavilom gluhim rasparat ću svjetlost i san. još uvijek čitam tuđu poeziju i nemam svojih riječi nadam se da ćete uživati u Leonardu COHENU |