|
|
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
See the world through my eyes and enjoy your life even when you think there is no way out!!!
Nadimak: Tonkica, Tonka
Horoskopski znak: Ribice
Rođendan: 26.2.
Živim: na Trsatu, u Rijeci
Best frendica: Marina
Best frend: Pero
Ljubav:Slobodna =)
Dečko: Nema toga kod mene
Izgled: niska, plavooka, glasna i uvijek nasmijana cura crne kose....=)
Hobi: gluma
Psihičko stanje: skrenula
I neznam šta da još kažem...sve ćete već doznat....
Volim...
...sve svoje prijatelje
...smijeh
...zabavu
...prirodu
...Trsat
...izlaske
...dečke
...cvijeće
Ne volim...
...zle ljude
...ratove
...dvoličnost
...mržnju
Bojim se...
...lopte
...bolesti ili smrti mojih bližnjih
Slušam...
Od stranoga:
-The Beatles
-Bob Dylan
-Janis Joplin
-Robbie Williams
-The Who
Od domaćega:
-Bijelo Dugme
-Psihomodo Pop
-Prljavo kazalište
-Parni valjak
-Daleka obala
Top 10 pjesama:
1. Imagine
2. Moj bijeli labude
3. Evo zaklet ću se
4. Like a rolling stone
5. Vjeruj u ljubav
6. Mercedes benz
7. Nakon svih ovih godina
8. Blowin' in the wind
9. Ja u ljubav vjerujem
10. (I can't get no) Satisfaction
The Beatles: Imagine
Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today...
Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too
Imagine all the people
Living life in peace...
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one
Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will live as one
prijevod:
Zamisli da nema raja,
lako je ako pokušaš,
niti pakla ispod nas,
uznad nas samo nebo.
Zamisli sve ljude
koji žive za danas....
Zamisli da nema država,
nije teško,
ništa za što bi se ubijalo ili umiralo,
ni religija također
Zamisli sve te ljude
koji žive život u miru...
Možeš reći da sam sanjar,
ali nisam jedini,
nadam se da ćeš nam se jednom pridružiti
i svijet će živjeti kao jedan...
Zamisli da nema posesija,
zanima me možeš li
nema potrebe za pohlepo i glađu,
bratstvo ljudi.
Zamisli sve te ljude koji dijele svijet...
Možeš reći da sam sanjar,
ali nisam jedini,
nadam se da ćeš nam se jednom pridružiti
i svijet će živjeti kao jedan...
Bob Dylan: Like a rolling stone
Once upon a time you dressed so fine
You threw the bums a dime in your prime, didn't you?
People'd call, say, "Beware doll, you're bound to fall"
You thought they were all kiddin' you
You used to laugh about
Everybody that was hangin' out
Now you don't talk so loud
Now you don't seem so proud
About having to be scrounging for your next meal.
How does it feel
How does it feel
To be without a home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
You've gone to the finest school all right, Miss Lonely
But you know you only used to get juiced in it
And nobody has ever taught you how to live on the street
And now you find out you're gonna have to get used to it
You said you'd never compromise
With the mystery tramp, but now you realize
He's not selling any alibis
As you stare into the vacuum of his eyes
And ask him do you want to make a deal?
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
You never turned around to see the frowns on the jugglers and the clowns
When they all come down and did tricks for you
You never understood that it ain't no good
You shouldn't let other people get your kicks for you
You used to ride on the chrome horse with your diplomat
Who carried on his shoulder a Siamese cat
Ain't it hard when you discover that
He really wasn't where it's at
After he took from you everything he could steal.
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
Princess on the steeple and all the pretty people
They're drinkin', thinkin' that they got it made
Exchanging all kinds of precious gifts and things
But you'd better lift your diamond ring, you'd better pawn it babe
You used to be so amused
At Napoleon in rags and the language that he used
Go to him now, he calls you, you can't refuse
When you got nothing, you got nothing to lose
You're invisible now, you got no secrets to conceal.
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
MOJ MALI JE OPASAN
Moj mali je opasan, a tako je drag,
on je nemiran i nestašan,k'o crni vrag,
jedna ruka,druga ruka ispod haljine,
e, moj mali,tako ne ide
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
moj mali je opasan kada krene u grad
on nosi jaknu sa nitnama
i pije pivo bez pjene,
on nosi tugu u očima i voli samo mene (x 2)
Ref:
Volim ga dirati i maziti i ljubiti
i svi mi kazu glavu cu izgubiti
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
Moj mali je opasan, a tako mi je drag,
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
moj mali je opasan kada krene u grad
on nosi jaknu sa nitnama
i pije pivo bez pjene,
on nosi tugu u očima i voli samo mene
Ref:
Volim ga dirati i maziti i ljubiti
i svi mi kazu glavu cu izgubiti
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
moj mali je opasan kada krene u grad
on nosi jaknu sa nitnama
i pije pivo bez pjene,
moj mali je opasan,a voli samo mene (X 3)
A ovo je moja najdraža domaća pjesma:
Moj bijeli labude
I baš me briga 'ko te noćas vozi kući,
briga me,
i ako si i sretna k'o što kažeš,
mada znam da lažeš,
sve to ubija mą
...Grlim hladne jastuke
Moj bijeli labude
kad me jednom ne bude,
sve će vode, labude
da se razbistre..
I briga me što nisi mjesec, a ni sunce,
briga me,
al' nećeš moci preko blatne kaljuže
čista stić' do moje postelją
Moj bijeli labude
kad me jednom ne bude,
sve će vode, labude
da se razbistre..
Moje drugo ime je Smijeh. Volim dan, volim noć, zvijezde, sunce, more, volim ljude i zabavu... Mislim da je svima, a najviše meni, teško definirati mene i moju osobnost, a evo sad sjedim s olovkom u ruci, suočena sa praznim papirom i sa namjerom da kažem ponešto o sebi i svojim razmišljanjima, da se po tko zna koji put pokušam suočiti sa samom sobom.
No, dobro, od čega početi? Smatram se složenom i kompliciranom ličnošću. Jako sam osjećajna osoba što je istodobno moja vrlina i mana. Zbog te osobine smatram da me mnogi cijene, poštuju i vole, ali sam zbog nje istodobno i jako lako lomljiva. Kao osjećajna duša lako se vežem za osobe što ponekad uopće nije dobro. Tako se dosta često pronađem slomljena i iznevjerena, ali svoje osjećaje ne mogu zatvoriti u kakvu kutiju na dnu svoga srca kakvu mnogi ljudi izrade i nikada ne otvaraju, bojeći se da će patiti. Možda i shvaćam da je sve to vrijedno patnje, jer ako tu emociju osjećam moći ću iskusiti i sve ostale.
Ali kroz ove godine naučila sam se boriti za vlastita uvjerenja, naučila sam hrabro dolaziti do ciljeva i upornošću ostvarivati ono do čega mi je stalo ne ispuštajući iz vida sve do čega držim. Ovaj svijet gdje se ljudi moraju boriti učinio me čvršćom i upornijom. Kroz iskustva postajemo otporniji.
Ipak, postoje trenuci moga života kada se moj svijet napunio prekršenim obećanjima, razbijenim snovima i nikada ispunjenim željama, ali sam kao vječni optimist pričekala i ne prestajala se nadati boljemu, boreći se sa paučinom straha i strepnje koja me obavijala i bacala u nemoć. I na kraju bi me uvijek nešto spasilo, odpetljalo, brišući moje suze i razvlačeći mi osmjeh na lice.
Kada bih morala izdvojiti tri stvari koje mi u životu najviše znače zasigurno bi to bile prijateljstvo, obitelj i ljubav, jer su to stvari koje me uvijek guraju naprijed, daju mi snagu da prebrodim nemoguće i da ne posustanem i kad mi je najteže.
Eto nisam ni znala značenje riječi ljubav sve dok ju sama nisam osjetila. Kao more, emocija nestalna, obasjana sunčevim zrakama ili mjesčinom, uzburkana ili mirna, avantura ili sigurna luka, ali nikad monotona. Mogu slobodno reći da je ovo razdoblje kroz koje prolazim jedno od najljepših u mome životu. Pronašla sam ljubav koja me jača i hrabri, bodri i ne dopušta mi da padnem ili potonem. Ne znam mnogo, ali shvaćam da je to moja prva ljubav koja se zauvijek pamti, a u toj sam ljubavi pronašla sve što sam tražila i očekivala. Priznajem, nije savršeno, baš kao niti jedna stvar na ovom okrutnom svijetu, ali loše stvari blijede, dobre ostaju, zauvijek. Zbog te prekrasne emocije moj je cijeli svijet postao ljepšim mjestom, a u najmračnije kutke mog srca zavukle su se sjajne zrake sunca i osvjetlile me kao osobu. Teško je sve reći, ali ova me ljubav učinila boljom i potpunijom osobom.
Vjerujem u sudbinu, pa njome objašnjavam sve ono što nečim drugim sebi ne mogu objasniti, a zahvaljujući njoj i u najtežim trenucima postoji nada da će na kraju sve dobro završiti.
Jedna od najbitnijih osobina za uspjeh jest ambicioznost, a mislim da to imam. Iako još uvijek nisam sigurna što bih u životu željela biti idem polako, ciglu po ciglu, gradeći put u uspješan život. Čovjek se u životu može smatrati uspješnim kada je zadovoljan svakim područjem svoga života te kad mu je život potpun u okvirima kakvim pojedinac želi da to bude, kada se može okrenuti oko sebe i sretno nasmiješiti, zadovoljan svime što vidi.
Nepopravljivi sam sanjar, a maštom plovim skoro svakoga trenutka. Ponekad se izgubim razmišljajući o tome kakav bi svijet bio da je krojen po mojim pravilima. Zamišljam svijet kao prijateljsko mjesto puno ljubavi, sloge, međusobnog razumijevanja, bez rata, bez ikakvih razlika među ljudima (nacionalnih, vjerskih, kulturnih...). U tom bi svijetu bilo mnogo mjesta za maštu i kreativnost, a ne bi postojala dvoličnost, zlo i mržnja . Svijet gdje bi ljubav i mir vladali, a slobode bilo na pretek.
Često razmišljam kako sam možda promašila vrijeme u kojemu živim i da sam pogreškom zalutala u ovom vremenu, jer se ovdje apsolutno ne pronalazim i potpuno sam izgubljena.
No, ovaj svijet kroji ljude kako se njemu dopada, a kako odrastamo to se više mijenjamo i zaboravljamo stvari koje su nam kao djeci bile najvažnije, zaboravljamo snove koje smo nekada sanjali. Gubimo radost i individualnost s kojom smo rođeni i zauzvrat dobivamo sivilo jednoličnosti i bljedila. Svi smo rođeni kao jedinstveni, takvi moramo i ostati jer jedino tako možemo raditi razlike i boriti se za vlastita uvjerenja.
Eto, na kraju sam donekle uspjela reći nešto o sebi. Pokušala sam ukazati na svoja razmišljanja sa namjerom da kroz njih ukažem na sebe. Ja sam samo jedna ribica u moru u potrazi za sobom i svojim identitetom, ali dok ga tražim uživam i ne propuštam ništa, jer dobro znam da su baš ovo ona dobra, stara vremena koja će mi jednom jako nedostajati!
Evo mene, narode! U životu mi sve ide O.K. (više-manje) i malo sam izgubljena, ali to će sve proći , jel tako??? ma u stvari vam nemam šta za pričat...
Eto ovako, nekoliko strašno glupih i jadnih muških uleta i nekoliko urnebesno zabavnih i pametnih ženskih odjeba:
>> M: Hoćeš ići sa mnom gledati film?
Ž: Već sam ga gledala.
>> M: Možeš mi dati svoje ime?
Ž: Zašto? Zar nemaš već jedno?
>> M: Što bi rekla kad bih te pitao da li se želiš oženiti za mene?
Ž: Ništa. Mogu pričati i smijati se u isto vrijeme.
>> M: Tvoje lice mora da je zavrtjelo par glava.
Ž: A tvoje par želudaca.
>> M: Ideš sa mnom van u subotu?
Ž: Žao mi je. Imam glavobolju ovaj vikend.
>> M: Kako si se tako proljepšala?
Ž: Mora da sam dobila tvoj dio ljepote.
>> M: Bok. Zar nismo jednom već izašli? Ili mođda dvaput?
Ž: Mora da je bilo jednom. Ne radim istu grešku dvaput.
>> M: Ja sam fotograf. Tražio sam lice poput tvog.
Ž: A ja sam plastični kirurg. Ja sam tražila lice poput tvog.
>> M: Mogu te počastit pićem?
Ž: Radije bih uzela novce.
>> M: Tvoje tijelo je kao hram.
Ž: Žao mi je. danas nema mise.
>> M: Mala koji je tvoj znak?
Ž: Zabranjen ulaz.
>> M: Pa što radiš u životu?
Ž: Predstavljam se za osobu ženskog spola.
>> M: Mislim da bih te mogao usrećiti.
Ž: Zašto? Zar odlaziš?
>> Ajde, nemoj se sramit, pozovi me van.
Ž: Dobro, izađi van.
>> M: Išao bih i na kraj svijeta za tebe!
Ž: Ali, da li bi tamo i ostao?!
>> M: Kad bih te mogao vidjeti golu, umro bih sretan!
Ž: A kad bih ja tebe vidjela golog, umrla bih od smijeha.
>> M: Idemo li kod tebe ili kod mene?
Ž: I jedno i drugo. Ti idi kod tebe, a ja idem kod mene.
>> M: Da li je ovo mjesto slobodno?
Ž: Da, a i ovo će biti ako tu sjedneš.
>> M: Nisam li te već negdje vidio?
Ž: Jesi, zato više i ne idem tamo!
>> M: Gdje si bila cijelog mog života?
Ž: Skrivala sam se od tebe.
>> M: Seksao sam se s nekim noćas. Jesi li to bila ti??!
Ž: Šta mi ta tvoja plastična lutka toliko sliči??
>> M: Uštipni me da vidim da li sanjam
Ž: Možda bi te jedna šamarčina brže razbudila???
>> M: Oprosti, jel se ti prezivaš "Gillette"... zato što si nešto najbolje što muškarac može imati!
Ž: Ufff, mora da se ti onda prezivaš "Celulit"
đ
Toliko od mene!!! puse i pozdravi svima koje volim!!!!
Malo je reć'
Da se prelija pjat
kad se vonj od nevoje
U zraku ćuti
Ja ne idem leć'
Da ne osjetim led
S tvoje strane postelje
Di mučiš
di svako drži svoju stranu
I ponosa i gluposti
Moglo bi bit da je lakše umrit
Nego ljudima reć': "Oprosti"
Say, say,
To each other
"I'm sorry"
Ja te ne mogu nać'
Takvog kakvog te znam
I to šta hoćeš od mene
Ja ne razumin
Ovo ovdje nisi ti
Ni ovo ovdje nisan ja,
To su neki furešti
Bisni ljudi
Oh Bože, da mi te prominit
Ili tebe ili sebe; isto je
Moglo bi bit da je lakše umrit
Nego ljudima reć': "Oprosti".
Gibonni
Nekim je ljudima toliko teško reći: "Oprosti" kad su pogriješili, a to još više boli one koje su povrijedili...
I još nešto!!!!
LUKICE moj!!!!! Sretan ti rođendan!!!! Želim ti 12 mjeseci zdravlja, 53 vikenda uzivanja i srece, 365 dana bez nerviranja, 8760 sati ljubavi, 525600 minuta lijepih trenutaka i 31536000 sekundi SEXa! I to nije sve.... Ma bebo, želim ti sve najbolje!!!!!
Sezdesete su bile godine kad se svijet budio. Hipi pokret, rock glazba, komune, seksualna revolucija, filozofija s istoka, sloboda, razbijanje granica - uzbudljivo vrijeme u kojem bi bilo zanimljivo zivjeti. Žao mi je što sam "zakasnila" na zabavu. U sedamdesetima većina je revolucionarnih zamisli zamrla. Djeca cvijeća su se umorila od slobode ili su možda jednostavno ostarjeli, a njihovi su ih roditelji prestali financijski pokrivati. Uglavnom, otkačene glave su se uozbiljile i shvatile da moraju zarađivati za život ako žele preživjeti. Revolucija je prošla, a svijet se nije bog zna kako promijenio. Priznajem ipak, kako god to neobicno zvučilo, da je u meni uvijek tinjala neka nostalgija za vremenima koja uopće nisam doživjela. Primjerice, voljela bih doživjeti - iskusiti - Woodstock. Čini mi se da u godinama koje su slijedile nikada nije bilo tako usmjerene energije, takve želje i entuzijazma, tako izražene namjere da se nesto učini.
Nešto, bilo što, samo da je drugačije. Jer ovako kako je, nije dobro. Ali, Woodstock je prošao bez mene i bez moje generacije. Šezdesete su prošle i, iako su ostavile traga, nisu promijenile svijet. Zapravo, ne žalim za šezdesetima: žalim samo za zamislima, za energijom, za shvaćanjem i željom da se nesto mora učiniti. Sve što u životu činim pokrenuto je potragom za promjenom svijeta. Čak iako neznam kakvoj to promjeni težim, ona je prvobitni i najvažniji pokretac svih mojih aktivnosti. Žao mi je što ne živim u njihovo vrijeme, 60-im godinama 20. st. No, smatram da će se hipi pokret ponovno ''roditi'', jer su ljubav i mir vječne teme koje zasigurno nisu ostalje u 60-ima.
Postiji nekoliko teorija o tome odkuda su hipiji dobili ime, jedan od njih je to da je nastao od pridjeva ''hip'' u značenju:onaj koji zna, koji razumije. Druga teorija je ta da je to također riječ ''hip'', ali u značenju bedro-zbog traperica. Neki pak smatraju da naziv ''hippy'' dolazi iz ''happy'' (sretan). Ipak,najzastupljenija je i najlogičnija teorija da naziv ''hippy'' proizlazi iz engleskog izraza ''hipster'' što je u pogrdnom smislu označavalo bijele Amerikance koje su se družili i bili uključeni u život i kulturu svojih crnih sugrađana (to je vrijeme kada u Americi cvjeta rasna diskriminacija).
Hipi pokret javlja se 1966. godine 20. stoljeća na zapadnoj obali SAD-a, u San Franciscu, u Kaliforniji te se proširio na čitavu Ameriku i Europu. Tih, šezdesetih godina svijet je izgledao kao prilično mračno mjesto. Postojala je blokovska podjela svijeta na zapadni, kapitalistički i istočni, socijalistički blok. Vijetnamski rat bio je točka na kojoj se počela buditi građanska svijest, počelo je snažnije suprotstavljanje službenoj američkoj politici, ali i stilu života.
Hipiji su nili mladi ljudi, otprilike do 25 godina, uglavnom podrijetlom iz dobrostojećih obitelji, koji su odbacili njihov način života i i materijalistički sustav vrijednosti. Napustili su škole i radna mjesta te se preselili na ulicu živjeti sa istomišljenicima. Prezirali su američki način života i smatrali su da on samo ograđuje ljudsku slobodu i postavlja granice u ljudskom razmišljanju i kreativnosti. Napustivši udobnost, raskoš, površan život odraslih, izabrali su jednostavan, priprost i prirodan život.
Hipiji ne priznaju nacije. Žele mirnim putem, prakticirajući bratstvo,srušiti svakodnevne granice koje dijele ljude: nacionalne granice, rasne,vjerske, spolne,klasne a i one ideološke. Zamišljali su svijet bez ikakvih razlika među ljudima, bez religija, nacionalnosti,materijalnosti koje dijele ljude.
Željeli su da svi ljudi dijele ovu planetu koja nam je svima dana da je volimo i poštujemo. Voljeli su prirodu i borili su se za njezino očuvanje. Borili su se za vječni mir u svijetu i ljubav među svim ljudima. «Mržnja i rat ustupit će mjesto miru i ljubavi. Sve će se podjele utopiti u bratsvu ljudi, a svuda će odjekivati glazba», to je bilo njihovo zamišljanje svijeta nakon hipi pokreta, tako je izgledao ''hipi svijet''. To je bilo divno, ali nažalost utopijski.
Loša je strana hipi pokreta bila droga koja je najviše zbog hipija preplavio svijet. U to je vrijeme otkriven i LSD kojeg je kozumirao ogroman broj ljudi.
Najpoznatiji vođa hipija bio je Timothy Leary, bivši profesor filozofije na Harvardu. Bio je izbačen jer je učenike poticao da uzimaju LSD. Njegova poznata parola, glasovita među hipijima je: «Tune in, tune on and drop it», u slobodnom prijevodu: «Dođi u psihodeličko stanje, uniđi u ekstanzu i napusti ustaljeni poredak».
Ipak velik broj hipija ne uzima LSD. Odbija ih ovisnost koju zaziva uzimanje te droge: «Općenito uzevši, hipi koji se navikne na drogu propao je», piše Bernard Plossu. «Droga je tek sredstvo i nije nužna». Ozbiljniji hipiji sve više teže tome da vlastitim duhovnim traganjem dosegnu stanje prosvećenosti i punine, što inače umjetnim putem omogućuje droga. I sami Beatlesi su u početku pjevali o LSD-u, da bi ga kasnije zamijenila joga. Ali, kad smo kod droge valja napomenuti da je otprilike 90% hipija pušilo marihuanu,koja je u to vrijeme također postala jako popularna.
Hipiji su proučavali istočnjačke filozofije naročito zen budizam, zalagali se za legalizaciju droga, inzistirali na slobodnoj ljubavi, pacifizmu, povratku prirodi i njenom očuvanju. Promovirali su i tzv. flower-power filozofiju umjesto rata i mržnje pa su ih nazivali i djecom cvijeća. Mnogi su mladi ljudi promijenili iz korijena svoj životni stil, mnogi su se udružili i živjeli u komunama, zajednicama u kojima su pokušali realizirati ideje i vjerovanja. Snagu ljubavi, bratstva i solidarnosti objedinili su u poznatom sloganu »Vodite ljubav, a ne rat.«.
Hipiji slave otvorenost u nastupu, preziru skrivanje pravih emocija i licemjerstvo. Preziru prikrivanje emocija. Njihovi su razgovori kombinacija smijuljenja, nadrealističkih slika i nedovršenih rečenica razbijene logike. U svakom trenutku treba odbaciti bol i nezadovoljstvo, svaku prisilu, pa čak i rad, jer ni on nije ugodan.
Hipiji su se izdvajali i svojom odjećom i cjelokupnim izgledom. Obavezna je bila duga kosa s trakom oko čela. Odjeća je uvijek bila svijetlih čak kričavih boja kombinirana na najrazličitije načine što je ostavljalo prostor kreativnosti pojedinaca. Nosile su se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često indijske, široke haljine i suknje, a često se odjeća ručno izrađivala i bojila. Hipi ne traga za umjetnošću po sebi, već se njegova kreativnost odražava u svakom trenutku njegova života, u njegovoj odjeći, njegovu ukrašavanju, njegovim zanatskim proizvodima, poeziji, pjesmama i plesovima.
Kosa je simbol pobune, slobode, induividualnosti, ponosa. Duga je i lepršava, divlja i razbarušena, neukroćena i neukrotiva, baš kao i priroda. Nazvani su «Djeca cvijeća» zbog toga što su navedenu dugu kosu i vrat ukrašavali cvijećem. Obuća je također bila originalna, indijanske mokasine, minimalističke sandale i sl., međutim hipiji su najčešće hodali bosi što je značilo način povezivanja sa prirodom. Nakit se sastojao od perlica, raznih privjesaka-simbola kao peace-simbol, ying-yang, ali i ekscentričnih »ukrasa« kao npr. ovčja zvona. Hipi na mržnju odgovara razumijevanjem i ljubavlju, bacajući cvijeće svome neprijatelju. Cvijet simbolizira ljubav. Cvijet je lijep i prirodan, divlji i opojan. On označava i nježnost i otvorenost. Svijet koji počiva na grubosti i sili, grub je. Svijet koji počiva na pažnji i blagosti, lijep je.
Omiljeni hipi simbol, peace, predstavlja otisak nožice goluba i simbolizira mir, a jedan od poznatih hipi simbola je i tzv. smile. Tijelo nesmije biti mišićavo i jako, već upravo nježno, mlitavo i nenasilno. Beživotnost tijela i nespretnost pokreta dokazuju dosljednost nepripadanja grubom i okrutnom svijetu plastičnih straight-ova. Uostalom, duh je iznad materije, iznad tijela.
Glazba koja se vezuje uz hipi pokret uglavnom je acid rock. Rock nije više samo teenagrska plesna glazba, on je definitivno glazba revolucije. Slušali su Janis Joplin, Grace Slick, Boba Dylana, Beatlese, Rolling stonse, Who-ovce, Jefferson Airplane, The Greatful Dead, Big Brother and Holding Company...
Svojim »Sgt. Pappers Loney Hearts Club Band« Beatlesi su promovirali hipi pokret u cijelome svijetu. Najveći glazbeni događaji tog razdoblja bili su Woodstock festival ( 1969.) i Monterey Pop Festival ( 1967.). Mjuzikl »Hair« («Kosa») vjerno prikazuje način života hipija. Po tome je mjuziklu slavni režiser Miloš Forman snimio je istoimeni film.
Prvo hipijevsko okupljanje (Human Be-In) bilo je u siječnju 1967. u Golden Gate parku u San Francisku. Ovako nekako je glasio letak koji je pozvao zainteresirane na okup:...sjedinjenje ljubavi i aktivizma...konačno će se dogoditi kad se politički aktivisti s Berkleya i hipi zajednica...sastanu na ovom plemenskom skupu... Došlo je više od 50 000 ljudi. Još neka od okupljanja su i Human Love-In,Grand Canyon, lipanj 1967. i na otoku Wightu iste godine. Tu je i Human Smoke-In, Woodstock,kolovoz 1969. okupljeno preko 400.000 ljudi.
Pitanje ljubavi u hipi ideologiji nije samo pitanje seksualnih sloboda i ljudskih prava nego i slavlje života, ljudske topline, oslobađanje od tabua, poštivanje drugih i njihove volje, preispitivanje patrijahata... Ljubav je posebna vrsta moći. Ni jedna dotadašnja generacija nije tako naglo superiorno otkrila i oslobodila svoju seksualnost. No,neki su tvrdili kako je to nezreli oblik ljubavi, predgenitalni i predpubertetski. Iz hipijevskog ''otkrića sehsualnosti'' danas je ostalo mnogo spolno prenosivih bolesti...
Vrhunac cijeloga pokreta bilo je veliko zbivanje u Woodstocku. Ondje je bilo nekoliko tisuća ljudi, vjerojatno i cijeli milijun, tri dana glazbe, ljubavi, mira, golih grudi i seksa na otvorenom, a sve bez ijednog ozbiljnijeg incidenta. Nikad se ništa sličnog nije dogodilo u povijesti čovječanstva.
Višednevno okupljanje na festivalima, kao privremeni, a komune kao trajni pokušaj zajedničkoga života iskren su stav i jasna želja.
U hipija se pojavljuje stav:'' mi i oni. Mi smo, dakako, ljudi, a oni su (straight people) svinje i mi smo protiv njih. Čitav se svijet zapravo dijeli na prosvijećene (nas) i neprosvijećene (njih), ali, što je u svemu najbitnije, bez obzira na rasu i vjeru. Podjela je isključivo kulturna.''
Hipi pokret nije dugo trajao. Politička i gospodarska realnost, problemi s drogama kao i komercijalizacija pokreta potrošili su snove hipija o boljem društvu u samo nekoliko godina. Ovako je jedan hipi opisao večer kada je hipi poret umirao,kada je bilo najteže: «...sve je bilo pakleno...automobilske gume su gorjele, širio se zagušljivi dim...». U High Ashburryju, sada već zvanom Hushburry, 1969. je bilo 100.000 bjegunaca od kuće, nezaposlenih i zdravstveno nezaštićenih. Ekonomski razvijeno društvo to je još moglo podnijeti. Hipi komunu, kao jedan od oblika udruživanja, karakterizira idejno i kulturno zajedništvo, ali i individualnost ( na granici anarhizma ) te gotovo potpuno odsustvo ekonomskih interesa. Takav spoj, u uvjetima materijalno i tehnološki usmjerene civilizacije, ne obećava dugotrajnost. Kad se svemu tome pridoda još i nesposobnost članstva za odricanja, žrtvu ili fizički rad, kao i činjenicu da društvo iz kojeg su pobjegli ( i u koji se mogu vratiti ) ipak nudi dovoljno slobode i egzistencijalne sigurnosti, brzi kraj je neizbježan. Za najveći dio naraštaja, hipizam je bio prolazna moda. Istina, moda koja je ponešto promijenila i čiji odjeci još traju ali je zapravo samo trenutku prilagođena vječna potreba za otporom, slobodom i ugodom . Kao i svaka moda i ova je privukla mnoge kojima ništa nije bilo jasno, ali su željeli sudjelovati, u ovom slučaju napušiti se i pjevati. Čitav se flower power uljuljao u san o vlastitoj važnosti. Nisu ni počeli mijenjati svijet, a već su vjerovali da su stvorili novi. I to savršen. U konačnici, učinili su gotovo isto što i klinci pedesetih: uživali prije nego ostare.
Pretvaranje svijeta u umjetničko djelo, rada u igru,obveze u ugodu...pričekat će neka druga vremena i neke druge ljude