|
Provodi li se doista ZERP?
Od znanstvenog skupa "ZERP-gospodarski pojas" održanog u Splitu 17. 12. 2007. pa sve do danas, dakle više od mjesec dana ZERP i njegova provedba ne silaze sa naslovnica medija.
Kao inicijatoru prve rasprave o proglašenju gospodarskog pojasa daleke 2001. drago mi je što postoji ovakav interes medija, odnosno što vlada ne uspijeva medijskim spinom prikriti temu provedbe ZERP-a nečim drugim. Ovakav medijski pritisak je potreban, jer je očito da nova/stara vlada ne čini ništa ako na to nije prisljena medijskim pritiskom. Stvari ipak nisu jednostavne, iz niza razloga:
1. Ekološki dio ZERP ne spada u Acquis, o njemu se ne provode pregovori sa EU, niti treba dopuštenje EC. Msteriozno je zašto su Račanova i Sanaderova vlada pristajale na pregovore sa Italijom i EU o tome smiju li proglasiti ekološki dio gospodarskog pojasa - uostalom Italija, Finska i Francuska učinile su to jednostrano, ne pitajći ni EU ni susjede. No jednako je misteriozno zašto je Hrvatska svih ovih godina odbijala provedbu proglašenog ekološkog dijela ZERP-a? Naime, proglašenjem gospodarskog pojasa obalna država stječe obavezu očuvanja i zaštite morskog okoliša, tj. preuzima odgovornost za taj dio mora. Sloboda plovidbe ostaje ista kao u međunarodnim vodama, ali Hrvatska na području ZERP mora primjenjivati vlastite zakone i propise radi sprečavanja i nadziranja onečišćenja sa brodova. Za posebna područja unutar ZERP važna radi svoje bioraznolikosti može se donijeti i strože propise. Ali ih mora primjenjivati i o tome mora obavijestiti glavnog tajnika UN, te Međunarodnu pomorsku organizaciju (IMO)! Najvažnije je pravo prevencije onečišćenja sa tankera - naime u režimu otvorenog mora obalne države mogu intervenirati tek nakon što se dogodi havarija, niti može tražiti naknadu štete; za razliku od toga, u gospodarskom pojasu može nametnuti pravila plovidbe da spriječi havariju, može intervenirati odmah i (u skladu s Konvencijom o odgovornosti od onečišćenja uljima iz 1992.) može utužiti štetu od vlasnika tankera!
U ove 4 godine nije poduzeto baš ništa u vezi toga - niti je izrađena pripadna regulativa za područje ekološke zaštite ZERP, niti su o tome poslane upute Obalnoj straži, niti je o tome obaviješten glavni tajnik UN, niti IMO. Što znači da se provedba ZERP-a nakon 1. 1. 2008. pripremala "sa figom u džepu"!
2. Država koja proglasi gospodarski pojas dužna je (u skladu s člankom 61. Konvencije UN o pravu mora) voditi računa o očuvanju živih bogatstava u tom dijelu mora. To znači određivanje ekološki održivog maksimuma ribolova, da se taj dio mora ne uništi prekomjernim ribolovom. Pored toga, u skladu sa člankom 62. dužna je osigurati optimalno iskorištavanje živih bogatstava. Dakle, ako Hrvatska sama ne može iskoristiti sav raspoloživi riblji fond do tog ekološki održivog maksimuma, onda je dužna ustupiti eventualni višak ulova ribarskim brodovima drugih zemalja, ali samo na temelju međudržavnih sporazuma sporazuma i uz naknadu.
Koliko je poznato nikakvi pregovori o tome nisu vođeni. Nikakav sporazum sa Italijom o tome nije sklopljen. Ali jednako tako nije jasno obznanjen ni ekološki održiv maksimum izlova za ribe i druge morske organizme u ZERP-u. I tu se dakle pristupilo provedbi ZERP-a "sa figom u džepu".
U skladu sa člancima 69. i 70. Konvencije prvenstveno pravo iskorištavanja viška ulova imaju susjedne države bez morske obale (u našem slučaju: Austrija, Češka, Mađarska, Makedonija, Slovačka, Srbija) i one u nepovoljnom zemljopisnom položaju (one koje nemaju pravo na gospodarski pojas, u našem slučaju: Slovenija i BiH), pa tek onda Italija. Drugim riječima, Hrvatska višak svog ulova ne mora pripustiti nikome bez naknade (a pogotovo ne razvijenim zemljama) i nema stranog ribolova u ZERP bez međudržavnog sporazuma o tome.
3. Pregovore o ribolovnoj komponenti ZERP Hrvatska treba voditi u sklopu poglavlja 13. "Ribarstvo", radi pristupanja Common Fishing Policy (CFP) EU. "Zajednička ribolovna politika" znači da su pitanja iskorištavanja viška dopustivog ulova iz gospodarskih pojasa prebačena na zajednička tijela EU, jer tamo (u teoriji) mogu loviti ribari iz svih zemalja EU, pri čemu Vijeće ministara donosi za svaku iduću godinu uredbu o ukupno dopuštenom izlovu (do granice najvišeg održivog prinosa) i o kvotama ribolova za svaku zemlju.
Međutim, EU kroz CFP potiče proglašenje gospodarskih pojasa ili ribolovnih zona, jer se time područja mora stavljaju pod kontrolu EU i nisu više podložna nekontroliranom i neograničenom ribolovu i uništavanju ribljeg fonda. Proglašenje gospodarskog pojasa ili ZERP je nedvojbeno pro-europski čin, jer se s jedne strane štiti taj dio mora po preporuci CFP, a s druge strane osigurava se kontrolirana ribolovna zona za članice EU onog dana kad Hrvatska pristupi EU.
Što nas prije prime u EU, to će prije područje ZERP biti uključeno u zajedničko ribolovno more EU. Zapanjujuće je da EU kao potpisnica Konvencije o pravu mora brani Hrvatskoj prava koja joj jamči Konvencija. Još je čudnije kad EC na zahtjev Italije traži od Hrvatske da ne postupa prema odredbama CFP. A najčudnije je da od 2003. do danas hrvatska vlada o tome nije obavijestila glavnog tajnika UN (kao depozitara Konvencije), niti je upozorila Bruxelles na apsurdnost tih zahtjeva. Ako pristanemo na odricanje od CFP po pitanju ZERP, moguće je da to sutra bude nova kočnica u pregovorima!
Da je itko iz EU imao išta protiv ZERP u smislu CFP bili bi to rekli na Ministarskoj konferenciji EU o održivom ribarstvu na Mediteranu u Veneciji 2003.. Konferencija je u svojim zaključcima potakla proširenje gospodarskih pojasa i ribolovnih zona, uz regionalno usuglašavanje o njihovoj primjeni, izuzimajući postojeće presedane tj. španjolsku ribolovnu zonu i hrvatski ZERP!
4. Hrvatska ispod ZERP-a ima i epikontinentalni pojas. Ne treba ga proglašavati, nego ga država ima ako ispred svog teritorijalnog mora ima međunarodne vode. Država u tom području ima suverena prava iskorištavanja svih živih i neživih bogatstava morskog dna i podzemlja – riblje vrste na dnu, nafta i plin. U Jadranu je crta sredine kao granica epikontinentalnih pojasa Italije i Hrvatske određena ugovorom Italije i SFRJ iz 1968. i potvrđena razmjenom nota vlada Hrvatske i Italije 2005..
Tzv. vrste od dna ne spadaju u režim gospodarskog pojasa nego u režim epikontinentalnog pojasa, i njihov ribolov je rezerviran samo za hrvatske ribare! Te vrste dakle ne spadaju u režim viška ulova i kvota koje raspoređuje EU. Sve te kvote za strani ribolov iz gospodarskog pojasa ili ZERP-a odnose se samo na plavu ribu, dok koćarska riba u pravilu ne spada u taj režim, nego je rezervirana samo za naše ribare!
Nažalost Hrvatska od 1968. do danas (ili barem od 1992. do danas!) nije uredila korištenje svog epikontinentalnog pojasa, tj. tek nedavno su pravilnikom riješena pitanja postavljanja podmorskih instalacija, dok još nije načinjen popis vrsta od dna, niti je riješena njihova zaštita od stranog ribarenja! I tu smo već 15 godina "sa figom u džepu"!
5. Naravno, moguće je da vlada nastavi djelovati po dobrom starom običaju - da jedna priča vrijedi za domaću upotrebu (dakle: "ZERP se primjenjuje!"), a druga za vanjsku tj. u EU (dakle: "žmiriti ćemo na sve što činite u ZERP-u").
No ako tako žele "provoditi" ZERP, onda su ga tako mogli "provoditi" već 4 godine - kroz kontrolu i kroz povremeno uhićenje neke talijanske ribarice. Da su tako "provodili" ZERP od 2003. mogli su smanjiti pritisak iz EU i u međuvremenu polako stiskati Italiju sa pregovorima o ribarstvu. Svako kašnjenje u pregovorima - novi probem na moru za ribokradice. Vjerujem da bi pregovori bili gotovi za 2 godine! I tu nije problem u mogućnostima Obalne straže, nego samo u političkoj volji da se uhiti ribarica koja u ZERP-u lovi bez papira i da se poštuje odluka Sabora!
6. Upravo zato je u Šibeniku 15. 1. 2008. od strane “Plavog foruma”, mreže ekoloških i zavičajnih udruga sa Jadrana, ribarskih organizacija i nezavisnih znanstvenika osnovan Odbor za praćenje provedbe ZERP-a. Njegovi članovi su:
- Vjeran Piršić, predsjednik savjeta udruge “Eko-Kvarner”;
- Petar Baranović, predsjednik Sindikata ribara;
- dr.sc. Alen Soldo, znanstvenik s Fakulteta za ribarstvo Sveučilišta u Splitu;
- Danilo Latin, predsjednik Ceha ribara Bujštine iz Umaga,
te moja malenkost kao predsjednik ovog Odbora.
Cilj Odbora je praćenje provedbe ZERP-a kroz komunikaciju prema Vladi RH i Saboru RH, a uz uključivanje javnosti, kako se ne bi odustalo od prihvaćenih odluka o proširenju jurisdikcije RH na Jadranu. Smatramo da u zaštiti Jadrana politika treba slijediti naputke znanosti, dok je do sada bilo posve suprotno, unatoč činjenici da je Jadran ugrožen nekontroliranim ribarenjem i neodgovornim brodarstvom.
Kako se provedba ZERP-a ne bi svela na puku kazališnu predstavu za unutarnje-političku uporabu, Vlada RH trebala bi hrvatsku javnost izvijestiti i odgovoriti na tri skupine pitanja:
A) Zašto je Zakon o Obalnoj straži donesen tek u listopadu 2007.? Kada će biti doneseni pravilnici i drugi provedbeni akti koji omogućavaju provedbu ovog Zakona i dosljedan nadzor Jadrana?
B) Zašto je od 2003. do danas odgađana primjena ekološke komponente ZERP-a, koja ne spada u pregovore s EU i nije dio Acquisa? Zašto do 1.1.2008. nisu doneseni pravilnici o plovidbi brodova s naftom i drugim opasnim teretom kroz ZERP te pravilnici o nadzoru ispuštanja stetnih tvari ili otpada s brodova u ZERP-u?
C) Koje je stanje ribljeg fonda na području ZERP-a, odnosno koji je ekološki održiv maksimum izlova morskih organizama na području ZERP-a? Koje su tzv. vrste od dna na području ZERP-a, koje spadaju pod režim epikontinentalnog pojasa tj. ne spadaju pod režim gospodarskog pojasa ili ZERP-a?
|
-
11:26
- Komentari (
10
) - Isprintaj - #
ZERP ili kako je sve počelo
Razgovor sa Mikijem
Poticaj za proglašenje gospodarskog pojasa dobio sam na neočekivani način. Početkom 2001. na Tri kralja šetao sam Jelsom u društvu ribara Mikija Gamulina, mog prijatelja iz gimnazijskih dana. Pričali smo o problemima ribara, sve dok Miki nije izjavio: "Ti kao saborski zastupnik bi trebao pokrenuti proceduru za gospodarski pojas!", te napomenuo da o tome znaju sve u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. U veljači sam otišao u Split i na Institutu razgovarao s Pericom Cetinićem i Alenom Soldom, koji su me upoznali sa tragičnim stanjem na Jadranu, te sa odnosom našeg i talijanskog ribarstva. I njih dvojica kao i direktorica Instituta, gđa. Ivona Marasović bili su složni da treba proglasiti gospodarski pojas. Uručili su mi zbornik radova sa simpozija "Treba li proglasiti gospodarski pojas", održanog u organizaciji Instituta 9. 11. 2000., prepun argumenata u prilog proglašenja gospodarskog pojasa. Odlučio sam pripremiti odluku o proglašenju gospodarskog pojasa.
Kava sa Deganom i Kandareom
Nakon povratka u Zagreb, o svemu sam razgovarao sa dr. Borisom Kandareom, saborskim zastupnikom i kolegom iz Kluba zastupnika HSP, ekspertom za međunarodno pravo. Početkom ožujka 2001., na kavi u "Lenucciju" predložio mi je da ne improviziramo, nego da zatražimo pomoć od Vladimira Đure Degana, direktora Jadranskog instituta HAZU (Kandare i Degan su zajedno radili na Pravnom fakultetu u Rijeci). Otišli smo tako do Jadranskog instituta, pozvonili i zatražili razgovor sa profesorom Deganom. Nakon srdačnog rukovanja razgovor je tekao ovako:
Kandare: "Đuro, mi bismo proglasili gospodarski pojas".
Degan: "Izvrsna ideja! Marina, molim vas isprintajte mi tekst prijedloga Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa" (radi se o dr. Marini Vokić Žužul)
Ja (zaprepašteno): "Pa vi to već imate pripremljeno?!"
Degan: "Da, imam to gotovo već par godina, pa čekam da se pojavi netko iz Sabora!"
Spomenuti materijal smo uskladili sa zahtjevima saborskog Poslovnika i dali u proceduru 30. 3. 2001. Tiskovna konferencija o tom prijedlogu novinare je posve zbunila: po Hrvatskoj prosvjedi branitelja, u Splitu braniteljski Stožer izdaje priopćenja, Sanader drži vatrene govore, Milinović se vezuje lancima za spomenike, a Kandare i ja baš navalili govoriti o gospodarskom pojasu, ekologiji Jadrana i ribljem fondu?!
Đurđa Adlešić ili gospodarski pojas u vojarni Dračevac
Prije rasprave u Saboru o mojem prijedlogu za proglašenje gspodarskog pojasa, u utorak istog tjedna (3. 7. 2001.) održana je rasprava o na saborskom Odboru za pomorstvo, promet i veze. Dvorana br. 149 bila je prepuna zastupnika, a uz nas predlagatelje, tu su bili i predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, te osobno Ministar pomorstva Alojz Tušek. No, nije bilo nijednog novinara! Naime, svi novinari su pobožno čekali na hodniku ispred susjedne dvorane (br. 133) u kojoj je iza zatvorenih vrata vijećao Odbor za nacionalnu sigurnost na čelu sa Đurđom Adlešić. No nisu raspravljali o gospodarskom pojasu, nego o nečemu za njih daleko važnijem - tko je zviždao Stipi Mesiću u splitskoj vojarni Dračevac!?
Kronologija 2001. - 2007.
30. 3. 2001. Prijedlog Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa (na temelju materijala Đure Degana) uputio sam u saborsku proceduru. Tražimo proglašenje gospodarskog pojasa, trenutnu primjenu ekološkog dijela, a pregovore o ribarstvu kroz 2 godine
7. 6. 2001. Koalicijska Vlada SDP-a, HSS-a, HSLS-a i HNS-a bila je protiv gospodarskog pojasa s argumentima: "Jednostrano proglašenje gospodarskog pojasa moglo bi narušiti percepciju RH kao pouzdanog partnera međunarodne zajednice i čimbenika stabilnosti u ovom dijelu Europe", a odnosno "Treba pažljivo analizirati potrebu hrvatske odluke s cjelinom hrvatskih interesa u svjetlu odnosa sa EU i Italijom".
6. 7. 2001. Sabor je po prvi put u povijesti na raspravljao o proglašenju gospodarskog pojasa, upravo na temelju našeg prijedloga. Načelnu potporu dobili smo od HDZ-a, HSS je sve odšutio, SDP je bio suzdržan, a HNS i IDS su bili oštro protiv.
10. 7. 2001. Radna skupina pod mojim predsjedanjem izradila je svoje zaključke, uz konsenzus svih klubova, koje je jednoglasno usvojio Sabor. Sabor dakle nije bio protiv gospodarskog pojasa, no glasovanje o našem prijedlogu je odgođeno je do ožujka 2002., a u međuvremenu je vlada trebala izraditi izvješća za Sabor o stanju ribljeg fonda, o stanju naše ribarske flote, o potrebama buduće Obalne straže, o problemima razgraničenja, itd.
3. 10. 2003. Hrvatski sabor umjesto gospodarskog pojasa proglašava ZERP koji ima "sadržaj" gospodarskog pojasa, i to (propustom ili previdom) samo za morsku vodu;
primjena ZERP nije počela odmah, nego je u startu odgođena za godinu dana!
16. 4. 2004. Nota Italije glavnom tajniku UN u kojoj prosvjeduje protiv jednostrane odluke Hrvatskog sabora o proglašenju ZERP-a, te ne pristaje da se crta sredine kao razgraničenje epikontinentalnog pojasa iz 1968. primijeni kao razgraničenje ZERP-a, jer je ona "donesena u drugim okolnostima"
3. 6. 2004. Unatoč očekivanjima za primjenom ZERP-a barem u ekološkom dijelu, Sabor donosi odluku o odgodi primjene ZERP-a na članice EU sve do zaključenja Ugovora o ribarstvu sa EU, dok bi se ZERP odmah počeo primjenjivati na sve ostale članice UN.
4. 6. 2004. 4. Trilateralni susreti državnih tajnika za vanjske poslove Hrvatske, Slovenije i Italije u Bruxellesu, gdje Hido Biščević potpisuje čuveni rašomonski dokument zvan Usuglašena bilješka u Hrvatskoj, a Trostrani sporazum u svim dokumentima EU, obećavši u ime Hrvatske ono što je Sabor već usvojio 3. 6. 2004..
5. 8. 2005. Sanaderova i Berlusconijeva vlada razmjenjuju note kojima je potvrđena nova (točnija) izmjera crte sredine kao razgraničenja epikontinentalnih pojasa na morskom dnu Jadrana; pri tome Italija svjesno zaobilazi Sloveniju, smatrajući da su samo Hrvatska i Crna Gora sljednici epikontinentalnog pojasa SFRJ
2. 9. 2005. Hrvatska nota glavnom tajniku UN o postignutoj novoj izmjeri crte sredine
5. 10. 2005. Slovenski parlament protivno međunarodnom pravu donosi odluku o proglašenju slovenskog epikontinentalnog pojasa i slovenske ekološke zone zapadno od Istre, na području hrvatskog ZERP-a, tj. od Umaga do Vrsara
30. 1. 2006. Talijanski parlament donosi odluku o proglašenju talijanske zaštitne ekološke zone do crte sredine u Jadranu; Hrvatska zauzvrat nije aktivirala ekološki dio ZERP-a
15. 3. 2006. Nota Italije glavnom tajniku UN u kojoj se opet odbacuje mogućnost primjene crte sredine epikontinentalnog pojasa kao razgraničenja ZERP-a, radi "povijesnih prava ribarenja talijanskih ribara na istočnoj strani Jadrana"
30. 11. 2006. U Hrvatsku dolazi Olli Rehn, povjerenik EU za proširenje, te pred pokojnim Račanom i ostalim članovima Nacionalnog odbora izjavljuje da postoji Trostrani sporazum kojim se Hrvatska 4. 6. 2004. obvezala da neće primjenjivati ZERP, što izaziva buru u javnosti i lavinu međusobnih optužbi premijera Sanadera i šefa Misije EU u Hrvatskoj
13. 12. 2006. Da bi se spriječili daljnji negativni poeni za Sanaderovu Vladu, u ekspresnoj saborskoj raspravi potvrđen je vladin prijedlog da će primjena ZERP-a za članice EU ipak započeti 1. 1. 2008. (tj. uz još jednu odgodu)
Niz otvorenih pitanja
Zašto od 2004. do danas nije provođen ekološki dio ZERP-a?
Zašto već 2004. nije donesen Zakon o Obalnoj straži i plan njenog opremanja?
Zašto od 2004. do 2008. nije sagrađena barem polovica ribarske flote i veletržnica ribom?
Zašto nitko iz Vlade ne može jasno reći koliki je ekološki održivi maksimum izlova ribe u Jadranu i koje su vrste od dna?
Zašto glavni tajnik UN nije na vrijeme upozoren na neutemeljene pritiske iz EU, te na nelegalno slovensko proglašenje Zaštitne ekološke zone?
Zašto nije pronađeno trajno rješenje o morskom razgraničenju sa Crnom Gorom?
Jer bez svega toga je primjena ZERP-a od 1. 1. 2008. samo dobra kazališna predstava!
|
-
14:08
- Komentari (
6
) - Isprintaj - #
|
|
