Poticaj za proglašenje gospodarskog pojasa dobio sam na neočekivani način. Početkom 2001. na Tri kralja šetao sam Jelsom u društvu ribara Mikija Gamulina, mog prijatelja iz gimnazijskih dana. Pričali smo o problemima ribara, sve dok Miki nije izjavio: "Ti kao saborski zastupnik bi trebao pokrenuti proceduru za gospodarski pojas!", te napomenuo da o tome znaju sve u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. U veljači sam otišao u Split i na Institutu razgovarao s Pericom Cetinićem i Alenom Soldom, koji su me upoznali sa tragičnim stanjem na Jadranu, te sa odnosom našeg i talijanskog ribarstva. I njih dvojica kao i direktorica Instituta, gđa. Ivona Marasović bili su složni da treba proglasiti gospodarski pojas. Uručili su mi zbornik radova sa simpozija "Treba li proglasiti gospodarski pojas", održanog u organizaciji Instituta 9. 11. 2000., prepun argumenata u prilog proglašenja gospodarskog pojasa. Odlučio sam pripremiti odluku o proglašenju gospodarskog pojasa.
Kava sa Deganom i Kandareom
Nakon povratka u Zagreb, o svemu sam razgovarao sa dr. Borisom Kandareom, saborskim zastupnikom i kolegom iz Kluba zastupnika HSP, ekspertom za međunarodno pravo. Početkom ožujka 2001., na kavi u "Lenucciju" predložio mi je da ne improviziramo, nego da zatražimo pomoć od Vladimira Đure Degana, direktora Jadranskog instituta HAZU (Kandare i Degan su zajedno radili na Pravnom fakultetu u Rijeci). Otišli smo tako do Jadranskog instituta, pozvonili i zatražili razgovor sa profesorom Deganom. Nakon srdačnog rukovanja razgovor je tekao ovako:
Kandare: "Đuro, mi bismo proglasili gospodarski pojas".
Degan: "Izvrsna ideja! Marina, molim vas isprintajte mi tekst prijedloga Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa" (radi se o dr. Marini Vokić Žužul)
Ja (zaprepašteno): "Pa vi to već imate pripremljeno?!"
Degan: "Da, imam to gotovo već par godina, pa čekam da se pojavi netko iz Sabora!"
Spomenuti materijal smo uskladili sa zahtjevima saborskog Poslovnika i dali u proceduru 30. 3. 2001. Tiskovna konferencija o tom prijedlogu novinare je posve zbunila: po Hrvatskoj prosvjedi branitelja, u Splitu braniteljski Stožer izdaje priopćenja, Sanader drži vatrene govore, Milinović se vezuje lancima za spomenike, a Kandare i ja baš navalili govoriti o gospodarskom pojasu, ekologiji Jadrana i ribljem fondu?!
Đurđa Adlešić ili gospodarski pojas u vojarni Dračevac
Prije rasprave u Saboru o mojem prijedlogu za proglašenje gspodarskog pojasa, u utorak istog tjedna (3. 7. 2001.) održana je rasprava o na saborskom Odboru za pomorstvo, promet i veze. Dvorana br. 149 bila je prepuna zastupnika, a uz nas predlagatelje, tu su bili i predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, te osobno Ministar pomorstva Alojz Tušek. No, nije bilo nijednog novinara! Naime, svi novinari su pobožno čekali na hodniku ispred susjedne dvorane (br. 133) u kojoj je iza zatvorenih vrata vijećao Odbor za nacionalnu sigurnost na čelu sa Đurđom Adlešić. No nisu raspravljali o gospodarskom pojasu, nego o nečemu za njih daleko važnijem - tko je zviždao Stipi Mesiću u splitskoj vojarni Dračevac!?
Kronologija 2001. - 2007.
30. 3. 2001. Prijedlog Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa (na temelju materijala Đure Degana) uputio sam u saborsku proceduru. Tražimo proglašenje gospodarskog pojasa, trenutnu primjenu ekološkog dijela, a pregovore o ribarstvu kroz 2 godine
7. 6. 2001. Koalicijska Vlada SDP-a, HSS-a, HSLS-a i HNS-a bila je protiv gospodarskog pojasa s argumentima: "Jednostrano proglašenje gospodarskog pojasa moglo bi narušiti percepciju RH kao pouzdanog partnera međunarodne zajednice i čimbenika stabilnosti u ovom dijelu Europe", a odnosno "Treba pažljivo analizirati potrebu hrvatske odluke s cjelinom hrvatskih interesa u svjetlu odnosa sa EU i Italijom".
6. 7. 2001. Sabor je po prvi put u povijesti na raspravljao o proglašenju gospodarskog pojasa, upravo na temelju našeg prijedloga. Načelnu potporu dobili smo od HDZ-a, HSS je sve odšutio, SDP je bio suzdržan, a HNS i IDS su bili oštro protiv.
10. 7. 2001. Radna skupina pod mojim predsjedanjem izradila je svoje zaključke, uz konsenzus svih klubova, koje je jednoglasno usvojio Sabor. Sabor dakle nije bio protiv gospodarskog pojasa, no glasovanje o našem prijedlogu je odgođeno je do ožujka 2002., a u međuvremenu je vlada trebala izraditi izvješća za Sabor o stanju ribljeg fonda, o stanju naše ribarske flote, o potrebama buduće Obalne straže, o problemima razgraničenja, itd.
3. 10. 2003. Hrvatski sabor umjesto gospodarskog pojasa proglašava ZERP koji ima "sadržaj" gospodarskog pojasa, i to (propustom ili previdom) samo za morsku vodu;
primjena ZERP nije počela odmah, nego je u startu odgođena za godinu dana!
16. 4. 2004. Nota Italije glavnom tajniku UN u kojoj prosvjeduje protiv jednostrane odluke Hrvatskog sabora o proglašenju ZERP-a, te ne pristaje da se crta sredine kao razgraničenje epikontinentalnog pojasa iz 1968. primijeni kao razgraničenje ZERP-a, jer je ona "donesena u drugim okolnostima"
3. 6. 2004. Unatoč očekivanjima za primjenom ZERP-a barem u ekološkom dijelu, Sabor donosi odluku o odgodi primjene ZERP-a na članice EU sve do zaključenja Ugovora o ribarstvu sa EU, dok bi se ZERP odmah počeo primjenjivati na sve ostale članice UN.
4. 6. 2004. 4. Trilateralni susreti državnih tajnika za vanjske poslove Hrvatske, Slovenije i Italije u Bruxellesu, gdje Hido Biščević potpisuje čuveni rašomonski dokument zvan Usuglašena bilješka u Hrvatskoj, a Trostrani sporazum u svim dokumentima EU, obećavši u ime Hrvatske ono što je Sabor već usvojio 3. 6. 2004..
5. 8. 2005. Sanaderova i Berlusconijeva vlada razmjenjuju note kojima je potvrđena nova (točnija) izmjera crte sredine kao razgraničenja epikontinentalnih pojasa na morskom dnu Jadrana; pri tome Italija svjesno zaobilazi Sloveniju, smatrajući da su samo Hrvatska i Crna Gora sljednici epikontinentalnog pojasa SFRJ
2. 9. 2005. Hrvatska nota glavnom tajniku UN o postignutoj novoj izmjeri crte sredine
5. 10. 2005. Slovenski parlament protivno međunarodnom pravu donosi odluku o proglašenju slovenskog epikontinentalnog pojasa i slovenske ekološke zone zapadno od Istre, na području hrvatskog ZERP-a, tj. od Umaga do Vrsara
30. 1. 2006. Talijanski parlament donosi odluku o proglašenju talijanske zaštitne ekološke zone do crte sredine u Jadranu; Hrvatska zauzvrat nije aktivirala ekološki dio ZERP-a
15. 3. 2006. Nota Italije glavnom tajniku UN u kojoj se opet odbacuje mogućnost primjene crte sredine epikontinentalnog pojasa kao razgraničenja ZERP-a, radi "povijesnih prava ribarenja talijanskih ribara na istočnoj strani Jadrana"
30. 11. 2006. U Hrvatsku dolazi Olli Rehn, povjerenik EU za proširenje, te pred pokojnim Račanom i ostalim članovima Nacionalnog odbora izjavljuje da postoji Trostrani sporazum kojim se Hrvatska 4. 6. 2004. obvezala da neće primjenjivati ZERP, što izaziva buru u javnosti i lavinu međusobnih optužbi premijera Sanadera i šefa Misije EU u Hrvatskoj
13. 12. 2006. Da bi se spriječili daljnji negativni poeni za Sanaderovu Vladu, u ekspresnoj saborskoj raspravi potvrđen je vladin prijedlog da će primjena ZERP-a za članice EU ipak započeti 1. 1. 2008. (tj. uz još jednu odgodu)
Niz otvorenih pitanja
Zašto od 2004. do danas nije provođen ekološki dio ZERP-a?
Zašto već 2004. nije donesen Zakon o Obalnoj straži i plan njenog opremanja?
Zašto od 2004. do 2008. nije sagrađena barem polovica ribarske flote i veletržnica ribom?
Zašto nitko iz Vlade ne može jasno reći koliki je ekološki održivi maksimum izlova ribe u Jadranu i koje su vrste od dna?
Zašto glavni tajnik UN nije na vrijeme upozoren na neutemeljene pritiske iz EU, te na nelegalno slovensko proglašenje Zaštitne ekološke zone?
Zašto nije pronađeno trajno rješenje o morskom razgraničenju sa Crnom Gorom?
Jer bez svega toga je primjena ZERP-a od 1. 1. 2008. samo dobra kazališna predstava!
Post je objavljen 22.01.2008. u 14:08 sati.