DVD Zaprešić

Trebamo biti spremni da će se požar dogoditi sada, a moliti Boga da ga ne bude nikada!!



Blog: Za početak, nešto o sebi:
T.H. Teško je pričati i reći nešto o sebi to bi vam lakše rekao netko drugi ali evo
nešto kratko rođen sam 1980. godine, živim u Bobovcu.

Blog: Od kada ste vatrogasac?
T.H. Vatrogasac sam od 1990. godine.

Blog: Koje vatr. zvanje imate i planirate li daljne školovanje?
T.H. U vatrogastvu imam čin vatrogasnog dočasnika 1. klase. Imam želju nastaviti daljnje školovanje i usavršavanje, a naročito što se tiče specijalnosti, a također imam želju postati vatr. sudac.

Blog: Zašto ste postali vatrogasac?
T.H. Živim za vatrogastvo i vatrogasac sam u srcu. Smatram da je to humana djelatnost, i to me privlačilo od malih nogu.

Blog: Nešto o svom djelovanju u matičnom društvu..
T.H. U matičnom društvu, DVD Bobovec, sam već 16 godina. Od toga sam u posljednje 3 godine bio zapovjednik, do prije mjesec dana, kada sam podnio neopozivu ostavku. Prije toga sam obnašao dužnost dozapovjednika 2 godine.
Kada sam izabran za zapovjednika 2003. godine, stavio sam pred sebe veliki cilj koji sma ostvario: Sanjao sam da Bobovec ima puno mladih vatrogasaca. Taj san mi se ostvario i tada smo osnovali 2 ekipe djece i mladeži od 6 - 16 godina, koji su imali toliku volju za vatrogastvo da to nije bilo uopće za povjetovati. Nisu znali raspoznati cijevi, što je sitka ili povezica za cijev, a kamo li nešto drugo o vatrogastvu. Dao sam si truda da im prenesem svoje znanje, a oni su toliko upijali da su od 3. mjeseca 2003. godine pa do 7. mjeseca dosta toga naučili i iste smo godine prisustvovali na nekoliko natjecanja i izvodili vježbu 3-1-A iako su bili mali i krhki.
Postizali su, i još uvijek postižu vrhunske rezultate, i jako sam ponosan na njih.
Želim im poručiti da iako nisam više zapovjednik i njihov voditelj uvijek i u svako doba me mogu zatražiti savjet i mogu računati na moju pomoć jer to su mladi ljudi koji su mi toliko dragi da sam spreman dati sve za njih.Takvu dobru i vrijednu mladež i djecu ne možete nigdje vidjeti nego samo kod nas u Bobovcu.
2005. godine oformili smo 2 ekipe djece za vježbu sa brentačama. I jedno smo od rijetkih društava koje broji 35 mladih i aktivnih vatrogasaca.
Za njihov trud i zalaganje nagrađeni su ove godine, time što su prisustvovali kampu vatrogasne mladeži u Fažani.
Društvo iduće godine obilježava 60 godina postojanja nadam se da će nas neki od vas posjetiti i provesti ugodne trenutke u našem društvu.

Blog: Rad u Vatrogasnoj zajednici?
T.H. Tajnik sam VZO Dubravica od 15.2.2003.godine. i mogu reći da sam vrlo zadovoljan radom VZO. Puno se ulaže u mladež, opremu, što je, po meni, jako važno.
Mišljenja sam da se treba što više ulagati u nabavku opremu da se nabave i programi za vođenje evidencija i da se ulaže u školovanje i osposobljavanje vatrogasaca.
U VZO djeluju 4 vatrogasna društva: Bobovec, Dubravica, Prosinec i Vučilčevo sa oko 200 vatrogasaca svih kategorija. Općina nas financijski podupire prema financijskim obvezama i van samog financiranja nam dodjeljuje financijska sredstva za dobrobit vatrogastva. Sloga i zajedništvo su najači aduti u VZO Dubravica. Svake godine održavamo mnoge manifestacije a jedna od najdražih mi je liga mladeži gdje se izvode vježbe s brentačama. Iduće godine obilježit ćemo deset godina postojanja.

Blog: Smatrate li vatrogastvo hobijem ili nečim više?
T.H. Može se reći da je vatrogastvo hobi, ali nije tako. Vatrogastvo je ozbiljna stvar, i tako ga treba shvaćati. Hobijem se može smatrati samo izvođenje vatrogasnih vježbi i vatrogasna natjecanja. A ako vatrogasci nekome zatrebaju, to se ne ide iz hobija, nego da se čovjeku pomogne i time vatrogasci stavljaju na kocku čak i svoj život. I to je onda vrlo ozbiljno, a ne samo hobi.

Blog: Smatrate li da se vatrogascima posvećuje dovoljno pozornosti?
T.H. Ne, vatrogascima i vatrogastvu se ne posvećuje dovoljno pozornosti. Sve je dobro dok se nekome nešto ne dogodi. Trebalo bi posvetiti više vremena, pažnje, financijskih sredstava za nabavku opreme i za školovanje, osigurati ljude, i dati im da rade. Premalo je profesionalnih, a i dobrovoljnih vatrogasaca.

Blog: Što mislite o vatrogasnim natjecanjima?
T.H. Vatrogasna natjecanja su zanimljiva i uvijek na njima ima nešto novo. Nijedno natjecanje nije isto, kao ni požar. Svako je zanimljivo na svoj način. Ovakvih susreta kao što je Kup bana Jelačića trebalo bi biti više. To je jedno od natjecanja koje svima ostaje u lijepom sjećanju. Ove godine je bilo vrhunsko, meni će ostati zauvijek u sjećanju. Svaka čast VZG Zaprešić, svim njenim članovima i članicama koji su uložili toliko truda da ova manifestacija uspije. Mišljenja sam da bi trebalo proširiti Kup bana Jelačića na međunarodno natjecanje.

Blog: Imate li još kakve "aktivnosti"?
T.H. Imam. Lov mi je najdraža aktivnost. Lovac sam od 1998. godine u LD "Vidra" Dubravica.
Lovac se ne postaje nego se rađa tako sam i ja lovac od rođenja a na papiru od punoljetnosti, aktivni sam član u LD Vidra Dubravica. U lovu se opustim jer volim prirodu i divljač neki krivo doživljavaju lov i lovce ali vjerujte lov se ne svodi na odstrel nego na brigu o životinjama i prirodi. Ima li što ljepše od toga da kad je zima i snjeg ne sjediš prekriženih ruku nego odneseš hranu prekrasnim srnama, zečevima,
fazanima ... i oni moraju živjeti.


Blog: Kako na to sve reagira Vaša obitelj?
T.H. Moja obitelj razumije moju aktivnost i volju za vatrogastvom i lovom. Puno je obaveza koje treba ispunjavati, i jako malo sam kod kuće, ali me u tome svi podržavaju, a posebno moja mala nećakinja Nikolina koja također namjerava postati vatrogasac kao i njen ujak.
Osim obitelji podršku mi pruža još jedna osoba čija mi podrška jako puno znači i ovim putem pozdravljam najljepše smeđe oči Hrvatskog zagorja, a ona će se prepoznati.

Blog: Nešto za kraj?
T.H. Na kraju moram svim mladima poručiti da uđu u svijet vatrogasaca jer biti vatrogasac je nešto lijepo, i time se čovjek mora ponositi jer nema ljepšega nego kad nekome učiniš uslugu i u njemu najtežim trenucima ga spasiš.
Vatrogastvo treba mlade ljude, jer neke VZO i VZG imaju dostatna financijska sredstva i opremu, ali nemaju mlade ljude koji bi mogli tu opremu primiti u ruke i raditi sa njom kada će zatrebati jer požara će uvijek bilo i bit će, i trebamo biti spremni da će se požar dogoditi sada, a moliti Boga da ga ne bude nikada!!


T. Cerinski