Subota, 23.12. - Božićno-novogodišnji domjenak. U 15 sati je počelo okupljanje djece i mladeži DVD-a Zaprešić, koji su se skupili u 80%-tnom broju. Nitko od njih nije znao što ih čeka, i za zahvalu za ovogodišnji doprinos radu Društva počašćeni su skromnim domjenkom. Na radu im je zahvalio u ime Društva predsjednik, gosp. Zdravko Vnučer i zaželio da se iduće godine skupi još veli broj mladeži. Uz domjenak organizirana je i jedna igra-pitalica o vježbama sa brentačama i vježbi za seniore (tko što radi i što je što), u ćemu su cure (iako ih je manje) nadmoćno pobijedile.
U večernjim satima, istoga dana, druženje su imali "stariji" članovi Društva. Tu nam se pridružilo i nekoliko prijatelja DVD-a, Zapovjednik VZG Zaprešić - Franjo Priščan, dopredsjednik VZG - Damir Legvart, zapovjednik JVP Zaprešić - Josip Jandras... Na kraju je predsjednik Društva svima zaželio sretnu i uspješnu Novu 2007-u sa što manje požara i više druženja!
U četvrtak, 21.12. u Zaprešićkom ribičkom domu održan je Božićni i Novogodišnji domjenak Vatrogasne zajednice Zagrebačke Županije s početkom u 17h.
Domjenku su nazočili: predsjednik VZZŽ - gosp. Stjepan Ptiček, zapovjednik VZZŽ - gosp. Vladimir Domin, tajnik gosp. Josip Novosel, Vatropromet - gosp. Nenad Radojčić, gradonačelnik grada Zaprešića gosp. Željko Turk i izaslanstva iz većine gradova i općina Zagrebačke Županije, i ako sam nekoga slučajno ispustio, ovim putem se ispričavam!
No dobro, za one koji ne znaju tko piše interwjue, evo malo i o njima!
Zovem se Barbara Čuk , rođena sam 21.10.1990. Živim u Bobovcu, pitomom Zagorskom kraju, nedaleko od Zaprešića. Pohađam srednju ekonomsku školu u Zagrebu.
Za novinarstvo sam se počela zanimati u osnovnoj školi kada je bila osnovana novinarska grupa, koja je pisala i uređivala školski list.
Kao osnovnoškolka i jako mlada imala sam priliku posjetiti sa novinarskom grupom Večernji list i njegovu glavnu urednicu sa kojom sam ugodno popričala, a ujedno je i moj tekst bio objavljen u Večernjaku.
Osim obilaska i posjete Večernjem listu bila sam gost u Krapini, točnije na radio Kaju, gdje sam uređivala taj dan jednu od njihovih emisija i napravila inrerview sa novinarkom radija Kaj.
U poslijednjih godinu dana pišem za Prigorski kaj, a ujedno se moji neki tekstovi nalaze i na tomekovom blogu kako bi mu malo olakšala posao a time i informirali javnost malo o našem kraju.
U slobodno vrijeme se bavim folklorom i vatrogastvom.
Ja sam Tomislav Cerinski. Član sam DVD-a Zaprešić, od daaavne 2001. godine.
Od travnja 2004. godine uređujem web stranicu DVD-a Zaprešić, a od prije nekih 2 mjeseca imam i svoj blog.
Vatrogasce sam prvi puta pošteno zapazio kada je DVD-a Zaprešić slavio 100-godišnjicu rada i djelovanja, pa sam tada i ja poželio postati vatrogasac. U DVD Zaprešić sam se učlanio na nagovor prvog susjeda, sadašnjeg predsjednika DVD-a Zaprešić, gosp. Zdravko Vnučec. Iako mi je i prije bila želja učlaniti se u vatrogasce, zbog raznoraznih obaveza nisam, ali nikad nije kasno.
Od vatrogasnih uzora, mogu istaknuti gosp. Franju Priščana koji me naučio vjerojatno najviše od svih i na tome sam mu vrlo zahvalan. U vatrogastvu, trenutno obnašam dužnost voditelja mlade muške i ženske ekipe u Društvu koje su osnovane ove godine, a uz to sam i tajnik VZG Zaprešić.
Osim vatrogastva, bavim se još i fizikom i informatikom – student 4. godine PMF-a, smjer fizika i informatika, što mi ide poprilično dobro.
I pošto mi je informatika dobro potkovana strana, već neko vrijeme pokušavam informatizirati vatrogasnu zajednicu grada Zaprešića, iako ide sporo, ipak se vide neki pomaci.
Uza sve to, od početka osnovne škole se bavim, doduše amaterskim, sviranjem klavijatura, ali ide mi poprilično dobro, samo kaj me se loše čujeJ
A od sportova – biciklizam. Svaki dan nekih 5km, a najduža relacija mi je bila 100 km u jednom danu (Zaprešić – Jastrebarsko - Sv. Jana i nazad)
Iako bi se nekome sve ovo možda moglo učiniti i puno obaveza, ako se dobro organizira i sa dobrom potporom ništa nije teško. Samo treba imati volje i želje za radom!
Ako nekog još nešto zanima, znate gdje sam!!
I na kraju, želim svim vatrogascima, PMF-ovcima i svima ostalima čestitati Sretan Božić i Sretnu Novu 2007. godinu!!!
U petak, 15.12. održan je tradicionalni Božićni domjenak Vatrogasne zajednice Grada Zaprešića, u društvenom domu u Pojatnu sa početkom u 17h.
Domaćini su bili direktor Zaprešićanke d.o.o. gosp. Tomo Karaula i gosp. Stjepan Ptiček, predsjednik VZG Zaprešić.
Na početku je gosp. Tomo Karaula podijelio zahvalnice za spašavanje skladišta Zaprešićanke od velikog požara, koji je bio 13.7.2006. Zahvalnice su dobili: JVP Zaprešić, DVD Hruševec Kupljenski, DVD Kupljenovo, DVD Ivanec, DVD Pojatno i DVD Zaprešić, dok će ostale zahvalnice biti naknadno podijeljene (DVD Brdovec, DVD Dubravica, DVD Bistra)
Na kraju je gosp. S. Ptiček podijelio prigodne Božićne poklone - kalendare, i svim vagrogascima zaželio sretnu i uspješnu Novu 2007-u!
Rukovodstvo našeg Društva je spoj iskustva i mladosti. I to je formula dobrog uspjeha!
Za zagrijavanje: nešto o sebi..
Pa eto, za početak zovu me Tomislav, a kad uz to stoji i prezime Abramović, znam da ljudi zovu mene…Živim u Deanovcu još od prošlog stoljeća točnije od 1978 godine. Da bi zaradio koju kunu svaki dan ujutro odlazim put Ivanić Grada, točnije u Gradsko poglavarstvo, gdje sam zaposlen.
Kako to da si odlučio postati vatrogasac?
Vatrogasac…ajme meni, cijela moja obitelj je u vatrogastvu, bilo je samo pitanje dana kad ću ja krenuti putem svog starog…eto nije trebalo dugo čekati…U vatrogasce sam se službeno uključio još prije nekih 18 godina! Bio sam klinac, negdje 7 razred Osnovne škole….jednom riječju vatrogastvo mi je u krvi….
Ako imaš, koga bi nazvao svojim vatrogasnim uzorom?
Moj uzor…pa kakav bi ja to bio sin kad ne bi imao svog oca kao uzor…on mi je najbliži i najvećim djelom je i zaslužan što sam i ja uvijek tu negdje u vatrogastvu.
Možeš li nam reći nešto o povijesti i sadašnjosti DVD-a Deanovec?
DVD Deanovec na radost i veselje svih nas danas, postoji još od 1932 godine. Upravo sljedeće godine ćemo obilježiti 75 godina neprekidnog rada. Naravno, društvo je kroz povijest imalo svojih uspona i padova, čak je i prijetila opasnost gašenja Društva, no zahvaljujući dobrim dušama koji su i danas važni kamenčići zida zvanog DVD Deanovec, Društvo je zadnjih 10-ak godina doživjelo pravi procvat…aktivnosti, rezultata, povećanja članstva…Danas je to Društvo sa 90 aktivnih članova, od kojih 2 viša vatrogasna časnika, 10 vatrogasnih časnika i 6 vatrogasnih dočasnika. Imamo oko 160 podupirajućih članova, a posebno veseli brojka od 30 članova djece i mladeži
Zapovjednik si DVD-a Deanovec. Od kada? Je li teško obnašati dužnost zapovjednika?
Tako je, po funkciji sam Zapovjednik DVD-a u drugom mandatu, s time da sam prije toga jedan mandat bio dozapovjednik Društva. Ja inače imam jednu filozofiju, da sam ja samo prvi među jednakima, tako da i obnašanje navedene dužnosti podređujem toj filozofiji…jer danas je teško ljude dobiti da rade, pogotovo ako se radi o nekom volonterskom radu…Uvijek u svemu, pa tako i u Vatrogasnom Društvu postoje osobe koje ''vuku'', i oni koji to podržavaju. Ja eto imam sreću da su se poklopile generacije koje imaju volju za vatrogastvo, a unutar tih generacija našlo se nas 5-6 koji ''vučemo'', tako da mogu reći da mi je dosta olakšan posao u odnosu na neke druge sredine. Tragom toga, mogu reći da je rukovodstvo našeg Društva spoj iskustva i mladosti. I to je formula dobrog uspjeha!
Imaš li još koje dužnosti?
Osim dužnosti Zapovjednika, član sam zapovjedništva VZG Ivanić Grad i član Zapovjedništva zaštite i spašavanja Grada Ivanić Grada, predsjednik savjeta mladeži VZG Ivanić Grad, član savjeta za mladež VZŽ Zagrebačke, te član tima predavača VZG Ivanić Grad.
Takmičiš se u natjecateljskoj ekipi DVD-a Deanovec. Što možeš reći o tome?
Da, sad koliko je to uspješno i neznam, no još uvijek sam aktivni natjecatelj, trenutno na dobro znanoj ulozi Vodnog 2. Tu je također nemoguće bilo šta napraviti po pitanju rezultata, ak nemaš podršku ostalih…spomenuo sam da su se poklopile generacije koje vole vatrogastvo, i gledajući ekipe DVD-a Deanovec kroz zadnjih 10 godina, mogu reći da smo napravili veliku stvar. Pogodovalo nam je i to što kod nas u Deanovcu nema nogometa, košarke, rukometa…tako da su mladi mogli izabrati ostanak kod kuće, ili uključiti se u vatrogasce. Mislim da svaki onaj koji se uključio u rad ekipa nije zažalio jer, neki ne bi nikad bili dalje od Zagreba da nije bilo ekipe. Spomenuti ću i veliki odaziv mladih u rad Društva, i to takvom brzinom da im nismo mogli u Društvu osigurati toliko priprema i odlazaka na natjecanje, koliko su oni imali volje. Naravno organizirali smo se i evo trenutno imamo dvije ekipe djece, ekipu mladeži, mušku A ekipu i mušku B ekipu. I upravo moj angažman u A ekipi je prepreka da se posvetim ovim ostalima, no preraspodjelom dužnosti i obaveza unutar Društva uspijevamo to sve držati pod kontrolom.
Također si i vatrogasni sudac. Pa se ovdje nameće pitanje: je li bolje suditi ili se takmičiti?
Lakše mi je suditi, no moram priznati da mi je suđenje u drugom planu u odnosu na natjecanje.
Sa VZG Ivanić Grad sudjelujete u organizaciji vatrogasnog natjecanja Memorijal Đ. S. Deželić. Je li teška organizacija takvog natjecanja? Koliko ima ostalih obaveza oko same organizacije natjecanja?
Tomek, mislim da ti najbolje znaš koliko ta organizacija čovjeka iscrpi. Najveći teret organizacije padne na leđa DVD-a Deanovca, no kad imaš ljude sve je lakše. Evo već 9 godina smo uključeni u organizaciju tako da su nam neke stvari ušle u rutinu.
Također, uređuješ i blog DVD-a... Kako to da si odlučio uređivati blog?
Pa najviše zahvaljujući curama iz DVD-a Staro Čiče, no smatrao sam da bi možda netko imao interesa pročitati što se to kod nas događa. Imajući u vidu i naše aktivnosti, jednostavno sam zaključio da imam ''štofa'' o čem pisati, i eto hvala bogu još malo i godina dana bloga je tu.
Odakle nadimak "drug"?
Drug? Pa, nametnulo se samo po sebi, jer najčešće kad nekog želim dozvati u ekipi, oslovim ga sa Druže..tako da su svi ostali mene nazvali Drug, a ja sam to prihvatio kao svoj nick…
Koji ti je dan u vatrogastvu u najljepšem, a koji u najlošijem sjećanju?
…pa bilo bi dana za nabrajanje, no izdvojiti ću Državno natjecanje u Varaždinu 2000. godine, kada smo osvojili 2 mjesto i osigurali odlazak na Olimpijadu u Finsku…nezaboravni događaj, a najlošiji dan…pa eto Državno natjecanje u Osijeku gdje smo podbacili, najvećim dijelom mojom krivnjom…
Kako obilježavate dan sv. Florijana? Imate li neku posebnu tradiciju u Deanovcu?
Kod nas se dan sv. Florijana obilježava na nivou Vatrogasne zajednice Grada, tako da mi u Deanovcu aktivno sudjelujemo u povorci vatrogasnih vozila po ulicama Grada, a centralni događaj je odlazak na misu u crkvu sv Petra gdje se nalazi oltar Sv.Florijana.
Imaš li još nekih aktivnosti?
Vjeruj mi i ovo što sam ti nabrojao je više nego dovoljno da me gotovo nikad nema kod kuće…
Podržava li te obitelj u vatrogastvu?
Hvala bogu, iako nisu aktivno uključeni u rad Društva, apsolutno me podržavaju.
Ima li još nešto što te nisam pitao, a želiš nam svima reći?
Pa možda bih samo spomenuo tri osobe…Dragutin Kezerić, Zdravko Filipaj i Miroslav Abramović…to su osobe koje ću uvijek istaknuti kao najzaslužnije za osnivanje muške A ekipe DVD-a te za uzlet Društva unazad već spomenutih 10 godina…naravno uz podršku svih ostalih članova DVD-a.
Da nisi vatrogasac, bio bi...
Političar…no za to ima vremena!
I još, za cure, jesi li zauzet?
Ha-ha…da zauzet! Oženjen sam i imam malu curicu.
Poruka za kraj...
Pa složiti ću se s prijateljom Rangerom koji ti se zahvalio što si dozvolio da malo zabrljamo tvoj blog. Pozdrav svima!
Razgovor s gospodinom Ivanuš Josipom, tajnikom DVD-a Bobovec
42 GODINE ČLAN – 28 GODINA TAJNIK
Gospodin Josip Ivanuš u DVD-u Bobovec je gotovo od samog početka. Kao mlad bio je velik zaljubljenik u vatrogastvo i zanimalo ga je sve o njegovom osnivanju.
Evo što nam je ispričao o nastanku DVD-a Bobovec.
B.Č.: Na pitanje kako je došlo do osnivanja vatrogasnog društva gospodin Ivanuš prisjetio se svojih mladenačkih dana i ispričao nam ovako:
g. Ivanuš: Neki mještani Bobovca bili su članovi DVD-a Dubravica i tako se na inicijativu gospodina Ivanuš Franje, Radenović Josipa i Horvat Franje u privatnoj kući Stiperski Adama i Franje(Pečnika) razradila ideja o osnivanju vatrogasnog društva Bobovec. Uz podršku nekadašnjeg Kotarskog Vatrogasnog Saveza Klanjec održana je osnivačka skupština 31.03.1947. u privatnoj kući Ivanuš Franje. Godišnja skupština učlanila je velik broj aktivnih i podupirajućih članova. Prvi upravni odbor činili su: Vukić Josip-predsjednik, Fabijanec Franjo-zapovjednik, Stiperski Adam- blagajnik i Ivanuš Franjo-tajnik. Tada je potreba za osnivanjem društva bila velika jer je i životni standard bio lošiji nego danas. Kuće su bile drvene i prekrivene šopom, pa su često izbijali požari.
Saznali smo da je izgradnja doma započela na zemljištu koje je kupljeno od Stiperski Antuna te je 1955. godine sagrađeno spremište. Potpuno je dovršen tek 1997. kada je uoči 50. obljetnice uvedeno centralno grijanje, napravljena fasada i asfaltirano dvorište.
B.Č.: S obzirom na vatrogastvo u doba kada ste vi postali članom i danas koliko je napredovala tehnika gašenja požara i spašavanja imovine?
g. Ivanuš: Poznato je da je prije požara bilo više. Jedan od razloga je što se nisu provodile preventive, a ni vodovod nije bio izgrađen. Vatrogasci su morali intervenirati i u slučaju elementarne nepogode. Bio je drugačiji način življenja, nismo imali vode pa je zbog toga i način gašenja bio drugačiji.
B.Č.: Osim povijesti društva zanima nas i suradnja sa susjednim DVD-ima i udrugama.
Evo što nam je o tome rekao gospodin Ivanuš;
g. Ivanuš: Prije je bila mnogo veća suradnja jer je bilo, prije svega, više ljudi a i vremena. Surađivali smo sa društvima iz Zagreba, Slovenije i svih okolnih mjesta. Danas surađujemo sa gotovo svim susjednim društvima kao i mnogim udrugama.
B.Č.: Kako je došlo do vaše suradnje sa ''Prostovoljnim gasilskim društvom Mihalovec''?
g. Ivanuš: Posjećivali smo se na vatrogasnim natjecanjima i zabavama. Povelju o bratimljenju potpisali smo 22.03.1980. na inicijativu gospodina Adama Stiperski i Mihe Boranića . Već godinama surađujemo i međusobno se posjećujemo.
B.Č.: Kakva je edukacija vatrogasaca bila u Vaše vrijeme?
g. Ivanuš: Vatrogasci su polazili tečajeve koji su se održavali po kućama i za svako društvo se posebno organiziralo.
B.Č.: Prema zakonu vatrogastvo danas financira lokalna samouprava, kako se prije financiralo društvo?
g. Ivanuš: Organizirale su se vatrogasne zabave koje su imale veliko društveno i financijsko značenje. Od tog se novca kupila vatrogasna oprema i gradio se dom. Vatrogasci u to vrijeme nisu bili samo nosioci protupožarne zaštite već su pomagali u izgradnji prve asfaltne ceste i provotku struje kroz selo.
B.Č.: Znamo da mladi vatrogasci moraju učiti od stariji i iskusnijih. Na primjeru DVD-a Bobovec vidimo istinitost tvrdnje ''Na mladima svijet ostaje''. Kako komentirate zainteresiranost mladeži za vatrogastvo s obzirom na to da mladež DVD-a Bobovec broji 25 članova?
g. Ivanuš: To je nama starijima velik ponos što naš trud koji smo uložili u vatrogastvo u mladim godinama nije uzaludan. Drago nam je što se zanimaju za našu prošlost jer su to temelji za dobru budućnost.
B.Č.: Kako gledate na budućnost DVD-a?
g. Ivanuš: Dok imamo aktivnu mladež, a to nam je najveće bogatstvo, imamo i miran san našeg sela i Općine Dubravica. Treba vježbati i učiti jer je tehnika života takva da se neprestano moramo usavršavati. Za to moramo posebno zahvaliti zapovjedniku DVD-a Tomislavu Horvat koji je okupio našu mladež i s njima radi već nekoliko godina.
Prvo vozilo vatrogasnog društva Bobovec bio je vojni kamiončić u kojem se vozio materijal za izgradnju doma. Nakon njega 1975. DVD Bobovec kupio je IMV kombi kojim su se koristili do 2005. godine kada je nabavljen novi kombi marke Volkswagen.
Gospodin Ivanuš veoma je zadovoljan novim vozilom čiji se dolazak u garažu DVD-a Bobovec planirao već unazad 10 godina. Zadovoljstvo i veselje ne skrivaju ni oni najmlađi članovi u koje zapovjedništvo polaže velike nade i planove.
