subota, 05.09.2009.

NRJ Francuska radio Intervju

VIVA tv intervju 3 dio


Ehm imali ste poseban nastup na VMAs, i imam osjećaj da je to bila "prekretnica" u vašoj karijeri, jer su vas ljudi prepoznali nakon toga. Da li ste nakon toga postali svjesniji sebe?

Tom and Bill: EMAs!
Bill: Moram reći, u takvim situacijama kada vas ljudi izviždaju, niste nervozni. Kažete sami sebi "Ok, moramo dati više od sebe". Tada ste motivirani za nastup. EMAs je bila jako velika stvar za nas. Znali smo da će padati "kiša", sjetili smo se toga, s uzbuđenjem smo čekali reakcije. Nakon svega zadovoljni smo sa nastupom i ponosni, mislim da je to trenutak koji nećete zaboraviti. Kada sada vidim fotografije ili snimke pomoslim to je cool nastup! Definitivno.

Da li imate osjećaj da drugačije vide vaš band u drugim zemljama?

Bill: Daaa, ponekad. Moram reći da ima ekstremnih ljudi koji nas MRZE u svakoj državi! U svakoj državi. To dolazi automatski: prvi fan, prvi hater.
Tom: Ali nismo baš sigurni u to kako nas vide u drugim državama. Jer, također i iz Njemačke, primamo samo djeliće mišljena ljudi.
Bill: U nekim zemljama smo bili tek kao odrasli. Shvatili smo da smo Tom i ja već imali 18. Više nisu gledali na naše godine nego glazbu. Mogu razumjeti da neki ljudi ne žele priznati da slušaju glazbu petnaestogodišnjih freakova. Ne žele priznati istinu. Ali hatera ima svugdje.

U Švedskoj se vaše maijce mogu kupovati u punk-rock trgovinama. Tamo drugačije vide Tokio Hotel.

Bill: Da.

Tom: tako je. Drgačije je u svakoj državi. Kao što sam rekao mi vidimo damo djeliće toga. Mi ne razumijemo jezike zemalja u kojima smo uspješni, ne saznajemo što je u medijima. Ja nemam pojma što pišu u Italiji.

Gdje ste imali najluđe reakcije fanova?
Tom: Svugdje pozitivne.

Berliner Zeitung - Bill i Tom : "Nikada se nismo osjećali normalnima"

Bill, Tom, kada su Tokio Hotel imali svoj prvi internacionalni televizijski nastup, na European Music Awards prije dvije godine, neki od Njemaca izviždali. Neki od stranih novinara su me pitali zašto izviždavaju svoje zemljake. Što bi ste im vi odgovorili?

Bill: Ja bi im rekao da Tokio Hotel drugačije vide u Njemačkoj. Drugačije je jer smo mi ovdje živjeli i započeli sa 15, u drugim zemljama smo počeli dvije ili više godine kasnije. Nekim ljudima je teško reći "Da, nama se sviđa glazba petnaestogodišnjaka." Ali sa uspjehom dolazi i ljubomora.

Tom: Da. Nema uspjeha bez ljubomore.

Zar to nije tipično Njemački?

Bill: Da, ali mislim da se (situacija) razvija u smjeru gdje ljudi mogu biti sretni za nas. Vidimo taj trend. Uzbudljivo je. Ali grube reakcije nama nisu novost. Da budem iskren, to je izazov, kada se takvo nešto dogodi. Kada sam na pozornici i ljudi me izviždaju, na prvi pogled to je poticaj. ne postanem nervozan ili tužan. pomislim: OK, pokažimo im onda više od 100%, i natjerajmo ih da nas zavole.

Bubnjar Foo Fighters-a je trebao potapšati vašeg bubnjara po ramenu, nakon nastupa te iste večeri.

Tom: Nekoliko ljudi nam je prišlo te večeri i reklo "Bilo je super" .

Bill: Da, tako je. Ima bandova koji ne znaju što se događa u Njemačkoj i njima se odmah svidimo. Jay-Z je bio na našem nastupu u L:A.-u i otišao s nama u restoran kasnije. U takvim trenutcima se osječaš počasćeno.

Javni interes za vaš band također ima i loše strane. Da li se bojite da će uspjeh još više smanjiti vaš slobodni prostor?

Tom: Pretpostavljam da je već toliko mal da se ne može više smanjiti.

Bill: Da, to je ono što dolazi uz uspjeh. Ali mi smo također malo opsjednuti uspjehom. Uvijek poželiš više

Kada ste zadnji puta uživali u tome da ste nepoznati?

Bill: Kada smo bili u Americi početkom 2008 i prošetali se u javnosti (prije Scream albuma). Bilo je cool izaći van bez tajnosti. Ali u isto vrijeme govoriš sam sebi: "Želim da ljudi ovdje znaju za mene. Nekako. Želim da poznaju moj band i mene. Želim da me prepoznaju."

Gdje bi mogli otići na odmor a da vas ne prepoznaju?

Bill: Možda u Australiji. Tamo još nismo bili.

Tom: Dobili smo rekcije iz skoro svih zemalja. I iz Australije i Japana, gdje nismo izdali ništa.

Vaš novi album se zove "Humanoid". Da li živite humanoidnim životom?

Tom: Mi smo odrasli u najdubljoj provinciji. Nikada se zapravo nismo osjećali normalnima, maksimalno nešto kao humanoid. Danas se na rijetkim mjestima možemo opustiti. Takav osjećaj imamo samo kaod kuće. što znači oko 20 dana u godini. Inače se osjećaš, kuda god otišao, nekako strano.

pomalo tužno, zar ne?

Bill: Da, ponekad. Ali...

Tom: ...opet mi smo potpuno navikli na to. Kao što smo rekli to je osjećaj koji nas je pratio i prije početka naše karijere.

Vaš menager David Jost je jednom rekao, Bill, ti si mračni melankolik banda. Da li su usamljene noći razlog tomu?

Bill: One su to pogoršale. Ali mislim da sam ja oduvijek bio takav...(pogleda u brata)

Tom: Da, definitivno!

Bill: Ali ja se također ne želim pretvarati da je sve prelijepo! Posebno tijekom protekle godine (misli na stalkerice) svi su mogli vidjeti kako izgleda naš privatni život. Kakve stvari se mogu dogoditi. Tada moraš razmisliti da li je sve to vrijedno toga. Za mene je bilo vrijedno. I još uvijek je. Zato što još uvijek ima onih trenutaka, kada sam u studiju, snimam pjesmu i kažem sam sebi: "Wow, tvoj posao je pjevanje! tako zarađujem svoj novac. I ne moram raditi posao koji ne želim." Ne može puno ljudi reći isto. Ja imam puno sreće.

A život u pećini vam ne donosi nedostatke kakve imaju druge zvijezde?

Bill: Kada saznam za druge zvijezde koje su ovisnici o tabloidima ili boluju od depresije, tada mogu to bolje razumjeti od onih koji nisu slavni i ne moraju živjeti ovakav život. Meni je uvijek drago što imam Toma. Tako da je član moje obitelji uvijek uz mene. A i mi kao članovi banda poznajemo jedni druge jako dobro, nakon 10 godina. Pretpostavljam da je slavnim osobama kao Michael Jackson ili Britney Spears puno teže nego meni.

Koliko su velike šanse da upoznate ženu svojih snova u supermarketu?

Bill: Naravno nadaš se. Ja uvijek kažem: to je zapravo jedini razlog za ustajanje ujutro. Želiš biti voljen! I želiš pronaći ljubav, jer: u suprotnom ništa nema smisla! Mi imamo svoju obitelj i prijatelje koji nam postaju sve važniji i važniji! Ali još uvijek se nadam da će mi se dogoditi ljubav. Ali u isto vrijeme smatram da je to najnerealnija stvar koja mi se trenutno može dogoditi. U zadnjih nekoliko mjeseci sa Tokio Hotel-om nisam imao nikakvih veza, nije bilo ničega u tom smjeru. Nadam se velikoj šansi.

Tom: općenito moramo priznati, ne izlazimo van..

Niste se povezali sa nikakvim Hollywoodskim ljepoticma u L.A.-u?

Tom: telefonskih brojeva nam ne nedostaje. Ja imam toliko brojeva u svom mobitelu da ih ne bi mogao sve nazvati u jednom danu.

Bill: Problem je što ih ne upoznate dovoljno dobro. Sve je usputno. I gotovo je odmah. Monogi kažu da mi visimo na zabavama sa drugim zvijezdama ali to nije tako. Svi su u svom filmu, svi pokušavaju uskladiti svoj raspored. Kada se kamere maknu svi odu u svoj backstage prostor i gotovo je.

Tom: Razmjenite brojeve ali to je to. Bill ne želi takvo nešto. Ali ja imam vremena možda za jednu noć. Ćak i da želiš vezu nemaš priliku za to. Jedan dan sam u jednom gradu drugi u drugom.

Bill: Ja bih trebao djevojku koja bi se odrekla svog života. I bila spremna živjeti moj uz mene.

Ali onda bi bila nekako nezanimljiva?

Bill: Ne upoće. Ona naravo mora imati svoju osobnost, ali i biti spremna živjeti u ovoj ludnici u kojoj ja živim cjeli dan. Mislim da je to teško. Koliko god bi ja to htio.

Tom: To se mora dobro razmotriti, kada netko nije navikao na ovakav naćin života, napraviti ovo nekome.

Kaže se da "androgynous" pop zvijezde žene obožavaju zato što nisu opasni. Ti nisi opasan, Bill?

Bill: Ne znam, možda. Ali također se kaže da žene vole seronje. A sa svojim bratom ja uvijek shvatim da je to istina

Blizanci 1.09.009


Tokio Hotel, Pariz 4.09.009



UPDATE
Tokio Hotel, Pariz 4.09.009