This is the first (thing I remember)
Now it's the last (thing left on my mind)
Afraid of the dark (do you hear me whisper)
An empty heart (replaced with paranoia)
Where do we go (life's temporary)
After we're gone (like new years resolutions)
Why is this hard (do you recognize me)
I know I'm wrong (but I can't help believing)
I'm so lost I'm barely here I wish I could explain myself
But words escape me

Norma Jean. (Sex is part of nature. I go along with nature.)

- profil na fejsu

- msn: ovo.nije.adresa@hotmail.com

- imam godina koliko se broji od mog rođenja.

- New Delhi. ha ha

- perverznost, ekscentričnost, nekrofilija ♥


Image and video hosting by TinyPic


Mi smo se sreli na ovoj zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kada se opet rastanemo i pođemo na naše
tajne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se nekada ljubili na nekoj zvijezdi
što se zove Zemlja?


- Apsurdno je dijeliti ljude na dobre i zle. Oni su ili zanimljivi ili dosadni.

- A dreamer is one who can only find his way by moonlight, and his punishment is that he sees the dawn before the rest of the world.

(Oscar Wilde)

- Ljepotu svatko lijepom drži,
baš u tom je rugoba njena.

(Lao - tse)

- Ja svakako nisam htio ništa drugo no da pokušam da proživim ono što je samo od sebe naviralo iz mene. Zašto je to bilo toliko teško?!
(Harry Heller)

- Kako si glup, kako si ohol dragi moj, sudiš o mojim osjećajima. Kako si ružan u svojoj nezrelosti dragi moj. Izvještačen, bijesan, neshvaćen. Na tvom licu praznuje veliko ništa. I da živiš tisuću godina nećeš uspjeti. Daleko si ti od istine.

(Azra)

- Smiješan osjećaj, to što tražiš da te ljubim tu pred svima. Je li to što te grize neuspjeh?


- Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda
I bol što pali i peče.
Bila je sanja, bila je priča
U jedno najljepše veče. ♥


credits
Design: murderscene
Help: nic96ole
Maglovit mir nam nosi ova zora, od bola Sunce svoju glavu skriva
nedjelja, 30.05.2010.

" O ljupka mržnjo, mrka ljubavi!
O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno! "


Prvi čin, Prvi prizor, Romeo i Julija




Još jedan kraj. Crvenih očiju, umorna lica i vrućih usana skidaš moje prste sa svoje kože. Govoriš kako je sve varka. Ponavljaš moje ime poput kakve greške. Smežuranim usnama po zadnji put prelaziš sve što se do maloprijašnjeg trenutka moglo nazvati tvojim, a odbacuješ to samo zato jer nisi bio jedini kojeg sam grlila, nisi bio jedini kojem sam šaptala prije sna... Kroz more plahti koje su mu sad već gušile šaptom se borim za tebe, zar tvoj ego ne podnosi mene kao osobu, zar ne shvaćaš da me ima i prije tebe, a za poslije ni ne želim znati...?

Ostavljaš sve zbog slobode. Kuneš se da je to u ime ljubavi, kaljaš moje ime, smiješ se i okrivljuješ me. Bespomoćno sjedim na kraju kreveta, pitam se dal' snovi mogu imati tako stvaran i gorak okus. Oteti jecaj. Pitam te voliš li me. Ironijom osmijeha odgovaraš pitanjem što znači voljeti? Tek sam tad shvatila kako su tvoje riječi bile isprazne, puka navika il' sredstvo da me privučeš sebi... Nikad nisi ni okusio ono što si nazivao samo našim.
Zalupljena vrata lecnula su me i pozvala suze na obzor duge tuge.

Da se borim? Čemu, kad je sve vrijedno borbe upravo izašlo i ostavilo me?
Da zaboravim? Kako, kad me njegova odsutnost podsjeća na njega? Još je miris njegovih ruku na mom licu, još uvijek me zove jedinom...
Da se ustanem? Zašto, kad više nemam cilj prema kojem bi koračala? Ostala sam sama i hladnoća nagriza svaki dio mog tijela. I suze me izdaju. Polako se povlače, nemaju ni same snage.






| 01:40 | Komentari (16) | On/Off | Print | # |