The ferris wheel
|
||
The ferris wheel, the wheel of fate caught her eye. And it became the dream of her whole life. Beautiful illusions Opis
Online diary since 13/12/2008 Where to?
Jobs fill your pocket. Adventures fill your soul.
Live each moment like your last!..^^
"I never think of the future. It comes soon enough." credits
Design: balloonsAdjustment: murderscene |
..a kod mene ništa novo nema :)
Što se biologije tiče... Ma ne želim se hvaliti, makar eto, znam da vas zanima, pa ću vam ipak reći da sam bila...predzadnja xD Bože moj! Koji blam xD Nego, ljuta sam! Prošle godine je test bio 10 puta lakši. Čime smo mi ovakav zaslužili? :) Ah, pa kaj sad :) Važno je sudjelovati, jel Uglavnom, sad čekam taj 06.03., žrtvujem sve ostale predmete radi tog natjecanja, valjda se neću osramotiti... Nakon toga 12.03. županijsko odbojka i tako. Svaki tjedan se željno iščekuje vikend, pa praznici, maturalac! Imam osjećaj da će biti odlično. Dobar smo razred, iako ima pojedinaca koji to (namjerno ?) upropaštavaju. Pa zašto? Čemu? Fakat ne kužim... Uglavnom, mislim da nam je dobra zabava zagarantirana. :) Inače, putujemo u Prag i Berlin. ^^ Bolje vjerovatno nismo mogli izabrati :D Mislila sam da će ovo biti kraj posta, ali eto... upravo me frendica naživcirala. Ne kužim čemu ponovo ta s*anja! Uglavnom, postoji jedan lik s kojim sam se upoznala prije kojih godinu dana i postali smo super frendovi. Neko je vrijeme kao izgledalo da će nešto biti, ali eto, to je bila neka prolazna faza i ostali smo frendovi. Sad me opet pili s tim da smo kao par ili tako nešto...pa zašto?? Ajme, kako mi to digne tlak! U sekundi! Ne, NISMO ZAJEDNO! isudklfjhnesduklfhjeilsdfhjkn!!!!!!! Pa ostavite me na miru s tim glupostima više! Bit ću s kim ja hoću, a ne s kim vi mislite da bi super izgledala. Ajme meni, tlak na 250! Ne mogu vjerovati. I to mi još reče jedna od najboljih frendica... Je, super. Fakat si mi najbolja. Slobodna sam kao ptica! A sad se bacam na učenje, ponovo. :) Valjda ćemo se čuti uskoro. :* Valentine's day <3
Nego, želim vas sretno Valentinovo, da ga provedete lijepo s osobama kojima volite i uživate :) Sad će možda neki reći da se voli svaki dan - pa da, voli se. Ali ne možete reći da Valentinovo nije nešto posebno za one koji se osjećaju voljeno i onima koji vole :) Na Valentinovo svi poklone neki znak pažnje svojim boljim polovicama i to je baš lijepo. :) Užasno me živciraju statusi na fejsu tipa 'Jebeš Valentinovo' i slično. Da, da god imate nekoga tko bi vam poklonio ružu ili posebnu energiju ili pažnju na taj dan, ne bi tako govorili. Imam još puno misli vezanih uz ovo, no neću sad o tome. Želim i sretan imendan svim Valentinama i onima koji ga danas slave. :) Inače, dobila sam jako lijep poklon za svoj imendan danas - brat mi je završio s faksom. :) Pametnica moja, haha :) Mora da je i njemu to odlično jer, eto, baš sutra (15.02.) slavi svoj 22. rođendan. Super poklon dao sam sebi. Baš sam ponosna na njega. <3 Volite se, uživajte, zabavljajte :* Čujemo se uskoro :) Verona report
Znači, oko jedan u noći smo krenuli s busom i vozili se do otprilike 10 sati ujutro. Smjestili smo se u hotel i kak to obično biva, prvo smo išli u obilazak soba, malo smo izvidili situaciju i zaključili da će jedna soba biti taman za feštu kasnije. :) Zatim smo otišli na ručak (o kojem ću malo kasnije), a onda na mjesto zbog kojeg smo i došli tamo - karneval. Nikad nisam uživo vidjela takav karneval, to je kao jedan od onih koje možemo vidjeti na TV-u, nešto predobro. :) Ljudi po ulicama hodaju zamaskirani, konfeti i šarenilo na sve strane, uz 'puteljak' kojim smo hodali na stotine ljudi... Hodali smo i svirali tri i pol sata, a prošli smo otprilike 6 km. Mislim da ću ovo pamtiti još dugo, dugo :) Nego, tako mi hodamo i sviramo, a ludi klinci sa strane mučki čekaju... Onda, kad si dovoljno blizu, zamahnu ko da bacaju lopticu na bejzbolu i gađaju te ravno u facu s tim konfetima, hahah...kasnije sam ih imala i u košulji, hlačama, čizmama... ma svuda! Najzanimljiviji dio, ipak, im je bio bacati svakakve gluposti u instrument. Moj se u jednom trenutku zaštopao pa sam provela dobar dio vremena u vađenju svega i svačega iz njega da bi uopće mogla nastaviti svirati. Navečer smo došli na večeru (o kojoj također uskoro), a kasnije smo bili svuda po hotelu, no ipak najviše u onoj sobi :) Svačega je bilo, jedna lijepo provedena večer s ekipom. :) Drugi dan ujutro doručak, napuštanje hotela pa razgled Verone (nije da smo ga dan prije prošli kak je dug i širok, al' ono ). Nakon toga vožnja do jednog šoping centra, pa povratak doma. Inače, sviram ovaj instrument (bariton): A sad dojmovi... Što se tiče jela, mogu reći da mi se talijanska kuhinja ne sviđa. Svatko ima svoj ukus, a njihova jela definitivno nisu po mom. :) Nisam bila tamo toliko dugo da bih mogla isprobati sva jela, naravno, no ono što i jesam probala bilo je bez nekog okusa i mirisa. Bilo da imate ručak, doručak ili večeru, dobit ćete začinjene makarone koji su bezukusni. Mislila sam da će, budući da je 'pasta' njihovo jelo, biti odlični i na neki poseban način pripremljeni, no nije tako. Moja baka radi bolje :))) Meso isto tako, kao da jedeš nešto što jednostavno nema okusa, ne mogu to čak ni opisati. Krumpir, salata...ma sve isto. Jedino je doručak bio malo drugačiji jer je bilo obične salame, sira, pahuljica i tako. Dakle, kuhinja nije ostavila dojam na mene. Što se tiče ljudi, pa ono... Ne znam. Ima baš onih za zezanciju, sve ok, a ima i neugodnih, kao i svagdje. Bilo je fora kad su bacali te konfete po nama, no svejedno, neki su to valjda radili s namjernom da mi otkinu glavu ili iskopaju oko. I onda im još njihove mame daju podršku i smješkaju se kada gledaju kako vadim konfet iz oka i ne mogu gledati. Ocjena: prolazno. Što se tiče samog grada, apsolutna petica. :) Prije tri i pol godine mi nije tamo bilo ništa posebno, ali sad mi je grad apsolutno prekrasan. Od onog famoznog Julijinog balkona, onih tipičnih uskih ulica, zgrada, spomenika... ne znam što mi se više sviđa. Topao grad, dosta velik, ima čak i Megić :D (koji btw. nije toliko dobar koliko ovi naši), dućani, ma svee... Baš sam se začudila koliko mi se mišljenje od tada promijenilo. Dakle, jedan od najljepših gradova koje sam ikada posjetila. :) Zaključna ocjena: 4.8 :)) Nisam kupovala nikakve suvenire jer više ne znam kuda s njima, ali sam morala kupiti magnet - inače, to mi je postala tradicija. Magnet iz svakog europskog grada koji sam posjetila stoji na mom frižideru. :) ..ali sam zato tamo kupila lokot, napisala imena bratića i njegove cure čije će vjenčanje biti ovog svibnja i ostavila ga tamo na onim vratima punim lokota. Nadam se da će im stvarno značiti sreću u ljubavi. :) P.S. natjecanje iz geografije je prošlo solidno, iako je moglo bolje. Ako nešto mrzim, onda je to kada gubim bodove na glupostima. Bila sam na druga sa 84% točno riješenog. Hvala vam svima na lijepim komentarima! ♥ Da se mogu k'o nekad vratiti na početak...
Dakle, u prvom srednje sam mislila kako će mi naredne 4 godine bit' čista koma...Koma razred, koma ljudi, profesori, ma sve... Bila sam očajna i plakala sam za osnovnom školom, haha. A onda sam, između ostalih, upoznala nju. Uživo. Prije početka škole smo saznali popis ljudi koji će bit' u našem razredu i svi smo se međusobno dodali na fejs. S njom sam pričala prvi put baš preko fejsa i u prvih pola sata 'razgovora' sam skužila da imamo hrpu toga zajedničkog. Prvi dan škole, kad smo se prvi put vidjele uživo, nismo ni riječ progovorile, haha. :) To mi je baš smiješno bilo...doma pak, na fejsu opet, pričale smo i smijale se tome kako uopće nismo razgovarale. I tako je sve počelo. Pronašla sam osobu kojoj vjerujem u svemu, mogu joj reći apsolutno sve, tu je kada nitko drugi nije i zna ono najružnije o meni...bez obzira na to, nikada me nije gledala s odbojnošću u očima, bila mi je podrška i darovala mi riječi koje su neki puta djelovale ko lijek na sve, nakon svega što mi je znala reći nisam se više osjećala ko zadnje smeće, nego kao osoba koja vrijedi. Nakon škole smo često odlazile na čips i kavu, haha..:) "Kaj je izrečeno u Pubu, ostaje u Pubu" :') Imale smo svoju klupicu na kojoj je također svašta izrečeno, ali i ostavljeno tamo, da lebdi u zraku i da nas čeka kad se vratimo. Rekli su da se u srednjoj rađaju prijateljstva za cijeli život, a u to sam se tada uvjerila. A onda sam sjebala. Izrekla sam stvari koje si sad ne mogu oprostiti. Bila sam ljuta, povrijeđena i samo je izletjelo iz mene. Dok sam ju gledala taj dan na stanici, još sam razmišljala o tome da prešutim i odspavam doma, da će jednostavno proći...ali jezik nije šutio. Povrijedila sam ju na vjerovatno sve moguće načine koje od mene ni na koji način nije očekivala i sekundu nakon što sam napravila korak dalje, skužila sam da sam pregazila samu sebe više nego nju. Pokajala sam se iste sekunde, ali je bilo gotovo. Plakala sam prije spavanja, ali sam se drugi dan pravila da mi je apsolutno svejedno dok sam gutala gorak okus sranja koje sam napravila. Nismo pričale apsolutno predugo, iskreno ni ne znam koliko, samo znam da je trajalo cijelu vječnost. A onda mi je prva poslala poruku. Ona meni. I pričale smo dugo. Drugi dan u školi smo se zagrlile i samo tako stajale jedno vrijeme. Mislila sam da ću plakati. Mislile smo da će od tog dana bit sve po starom, ali nakon nekog vremena smo se udaljile i dosegle točku vjerovatno najdalje moguće udaljenosti. Ona je našla nove frendice, ja sam ostala sa svojim starim... Bilo mi je i više nego jasno da sam ju izgubila, pa sam pustila da sve ide svojom tokom... ...ali ona opet nije. I opet mi je poslala poruku. Kao i u prvom razredu, kad je vidjela da nije nešto uredu sa mnom, poslala mi je poruku jer se brinula i jer joj je stalo. Opet smo se zagrlile u školi, opet smo dugo pričale i odlučile ne pustit opet sve kvragu. Ovo je post za tebe. Ne mogu ti riječima opisati koliko mi je žao! Da mogu vratiti vrijeme i samo još jednom promislit prije svega, samo jednom... Znam da nikakav glupi post ne vraća sve što se dogodilo, ali samo želim da znaš da te volim i da se osjećam ko apsolutno smeće dok sve ovo pišem i prisjećam se onoga što sam napravila. Uništila sam ono što mi je bilo sveto, slomila tebe i sebe, prekinula sve, 'cijeli razred' je nestao zbog mene, sve četiri ispaštamo zbog mene... Bila sam glupa! Oprosti mi! I znam da imaš svoje cure, ali daj mi još jednu šansu. Trebaš mi...toliko toga imam na duši, toliko toga mogu samo tebi reći. I koliko god da sam izgledala ravnodušno, hladno...e pa nisam bila! Boli me, i pucam i eto, plačem ko kreten dok pišem sve ovo. I apsolutno mi i nemoguće fali i Pub, i čips i klupica i gluposti o kojima smo pričale i sve što ide uz tebe. I opet samo želim da znaš da te volim zato što si uvijek bila tu, zato kaj mi se ne smiješ, kolko god ja glupa bila, zato kaj si mi vječna podrška, iako ja tebi nisam bila, zato što si nakon svega imala snage poslati poruku i reći mi stvari koje ja nikad ne bi mogla, zato što nisi odustala i onda kad ja jesam i zbog milijun drugih razloga... Ne znaš koliko mi je trebalo ono danas! Iako osjećam da to nisam zaslužila, hvala ti...sretna sam, opet zbog tebe. Ne znam kak ću ti to ikad nadoknaditi! ♥ |