Verona report - Show must go on...:)

Verona report

nedjelja, 10.02.2013.

Značii, u noći sa četvrtka na petak smo krenuli na putovanje u Veronu (puhački orkestar). Ovo mi je bio drugi put da sam tamo, ali je ovaj grad na mene ostavio potpuno drugačiji dojam nego prije 3,5 godine. Pa eto, 'ukratko'...:)

Znači, oko jedan u noći smo krenuli s busom i vozili se do otprilike 10 sati ujutro. Smjestili smo se u hotel i kak to obično biva, prvo smo išli u obilazak soba, malo smo izvidili situaciju i zaključili da će jedna soba biti taman za feštu kasnije. :) Zatim smo otišli na ručak (o kojem ću malo kasnije), a onda na mjesto zbog kojeg smo i došli tamo - karneval. Nikad nisam uživo vidjela takav karneval, to je kao jedan od onih koje možemo vidjeti na TV-u, nešto predobro. :) Ljudi po ulicama hodaju zamaskirani, konfeti i šarenilo na sve strane, uz 'puteljak' kojim smo hodali na stotine ljudi... Hodali smo i svirali tri i pol sata, a prošli smo otprilike 6 km. Mislim da ću ovo pamtiti još dugo, dugo :)
Nego, tako mi hodamo i sviramo, a ludi klinci sa strane mučki čekaju... Onda, kad si dovoljno blizu, zamahnu ko da bacaju lopticu na bejzbolu i gađaju te ravno u facu s tim konfetima, hahah...kasnije sam ih imala i u košulji, hlačama, čizmama... ma svuda! Najzanimljiviji dio, ipak, im je bio bacati svakakve gluposti u instrument. Moj se u jednom trenutku zaštopao pa sam provela dobar dio vremena u vađenju svega i svačega iz njega da bi uopće mogla nastaviti svirati.

Navečer smo došli na večeru (o kojoj također uskoro), a kasnije smo bili svuda po hotelu, no ipak najviše u onoj sobi :) Svačega je bilo, jedna lijepo provedena večer s ekipom. :)

Drugi dan ujutro doručak, napuštanje hotela pa razgled Verone (nije da smo ga dan prije prošli kak je dug i širok, al' ono smijeh

). Nakon toga vožnja do jednog šoping centra, pa povratak doma.

Inače, sviram ovaj instrument (bariton):

A sad dojmovi...

Što se tiče jela, mogu reći da mi se talijanska kuhinja ne sviđa. Svatko ima svoj ukus, a njihova jela definitivno nisu po mom. :) Nisam bila tamo toliko dugo da bih mogla isprobati sva jela, naravno, no ono što i jesam probala bilo je bez nekog okusa i mirisa. Bilo da imate ručak, doručak ili večeru, dobit ćete začinjene makarone koji su bezukusni. Mislila sam da će, budući da je 'pasta' njihovo jelo, biti odlični i na neki poseban način pripremljeni, no nije tako. Moja baka radi bolje :))) Meso isto tako, kao da jedeš nešto što jednostavno nema okusa, ne mogu to čak ni opisati. Krumpir, salata...ma sve isto. Jedino je doručak bio malo drugačiji jer je bilo obične salame, sira, pahuljica i tako. Dakle, kuhinja nije ostavila dojam na mene.

Što se tiče ljudi, pa ono... Ne znam. Ima baš onih za zezanciju, sve ok, a ima i neugodnih, kao i svagdje. Bilo je fora kad su bacali te konfete po nama, no svejedno, neki su to valjda radili s namjernom da mi otkinu glavu ili iskopaju oko. I onda im još njihove mame daju podršku i smješkaju se kada gledaju kako vadim konfet iz oka i ne mogu gledati. Ocjena: prolazno.

Što se tiče samog grada, apsolutna petica. :) Prije tri i pol godine mi nije tamo bilo ništa posebno, ali sad mi je grad apsolutno prekrasan. Od onog famoznog Julijinog balkona, onih tipičnih uskih ulica, zgrada, spomenika... ne znam što mi se više sviđa. Topao grad, dosta velik, ima čak i Megić :D (koji btw. nije toliko dobar koliko ovi naši), dućani, ma svee... Baš sam se začudila koliko mi se mišljenje od tada promijenilo. Dakle, jedan od najljepših gradova koje sam ikada posjetila. :)

Zaključna ocjena: 4.8 :))

Nisam kupovala nikakve suvenire jer više ne znam kuda s njima, ali sam morala kupiti magnet - inače, to mi je postala tradicija. Magnet iz svakog europskog grada koji sam posjetila stoji na mom frižideru. :) ..ali sam zato tamo kupila lokot, napisala imena bratića i njegove cure čije će vjenčanje biti ovog svibnja i ostavila ga tamo na onim vratima punim lokota. Nadam se da će im stvarno značiti sreću u ljubavi. :)

P.S. natjecanje iz geografije je prošlo solidno, iako je moglo bolje. Ako nešto mrzim, onda je to kada gubim bodove na glupostima. headbang

Bila sam na druga sa 84% točno riješenog. bang

Hvala vam svima na lijepim komentarima! ♥

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

The ferris wheel
The ferris wheel, the wheel of fate caught her eye. And it became the dream of her whole life. Beautiful illusions Opis Online diary since 13/12/2008 Sreća? :) Sloboda Knjige Muzika Obitelj Prijatelji Putovanja Ples Sport Priroda Sunce Ljeto Plaža Where to? Jobs fill your pocket. Adventures fill your soul. Fouras, Francuska Lyon, Francuska Torino, Italija Milan, Italija Verona, Italija (2) Široki Brijeg, BiH Međugorje, BiH Ohrid, Makedonija (2) Csepreg, Mađarska Kőszeg, Mađarska Klagenfurt, Austrija Zürich, Švicarska (2) Luzern, Švicarska Prag, Češka Češky Krumlov, Češka Dresden, Njemačka Berlin, Njemačka Nürnberg, Njemačka Beograd, Srbija Târgoviște, Rumunjska Bukurešt, Rumunjska Constanta, Rumunjska Sofija, Bugarska Çorlu, Turska Istanbul, Turska Edirne, Turska Herceg Novi, Crna Gora Beauvais, Francuska Saint Aubin en Bray, Francuska Balagny sur Terrain, Francuska Sokobanja, Srbija Cork, Irska Bled, Slovenija Bohinj, Slovenija Cannes, Francuska Agen, Francuska Ljubljana, Slovenija Budimpešta, Mađarska Live each moment like your last!..^^ "I never think of the future. It comes soon enough." *"Life has no limitations, except the ones you make."* "Anyone who has never made a mistake has never tried anything new." *"Gravitation is not responsible for people falling in love."* "Peace cannot be kept by force. It can only be achieved by understanding." "We can't solve problems by using the same kind of thinking we used when we created them." Nobody can go back and start a new beginning, but anyone can start today and make a new ending. Life is an opportunity, benefit from it. Life is beauty, admire it. Life is bliss, taste it. Life is a dream, realize it. Life is a challenge, meet it. Life is a duty, complete it. Life is a game, play it. Life is a promise, fulfill it. Life is sorrow, overcome it. Life is a song, sing it. Life is a struggle, accept it. Life is a tragedy, confront it. Life is an adventure, dare it. Life is luck, make it. Life is too precious, do not destroy it. Life is life, fight for it. People are usually afraid to say what's on their mind. BELIVE IN YOURSELF! Never take life too seriously. Nobody gets out alive anyway. Don't be afraid to see what you see. Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo. You never really stop lovin someone, you just learn to try to live without them. Voli me kada to ne zaslužujem, jer tada mi je ljubav najpotrebnija. "Since I was a kid, I've been a dancer, and, of course, I'll always be a dancer till the day I die." The right thing to guide us is right here inside us. There are so many people out there who will tell you that you can't do it... What you got to do is turn around and say: WATCH ME! *Ako pogriješiš put, možeš se vratiti; ako pogriješiš riječima, ne možeš.* Blato može uprljati biser, ali ga ne može pretvoriti u blato. Bolje je jednom vidjeti nego stoput čuti. Ako se suzdržiš u trenutku srdžbe, izbjeći ćeš stotinu dana žalosti. Junaci pobjeđuju suze. Govorili su kako imaš prekrasne oči, zavodljive usne, a tek stas.. Sve sam to, eto, imala, a u sjećanju mi ostala samo tvoja leđa. Na njih me nitko nije upozorio, a najbolje ih pamtim. I nisu najteže prve riječi, već posljednje. credits Design: balloons Adjustment: murderscene	Verona report nedjelja, 10.02.2013. Značii, u noći sa četvrtka na petak smo krenuli na putovanje u Veronu (puhački orkestar). Ovo mi je bio drugi put da sam tamo, ali je ovaj grad na mene ostavio potpuno drugačiji dojam nego prije 3,5 godine. Pa eto, 'ukratko'...:) Znači, oko jedan u noći smo krenuli s busom i vozili se do otprilike 10 sati ujutro. Smjestili smo se u hotel i kak to obično biva, prvo smo išli u obilazak soba, malo smo izvidili situaciju i zaključili da će jedna soba biti taman za feštu kasnije. :) Zatim smo otišli na ručak (o kojem ću malo kasnije), a onda na mjesto zbog kojeg smo i došli tamo - karneval. Nikad nisam uživo vidjela takav karneval, to je kao jedan od onih koje možemo vidjeti na TV-u, nešto predobro. :) Ljudi po ulicama hodaju zamaskirani, konfeti i šarenilo na sve strane, uz 'puteljak' kojim smo hodali na stotine ljudi... Hodali smo i svirali tri i pol sata, a prošli smo otprilike 6 km. Mislim da ću ovo pamtiti još dugo, dugo :) Nego, tako mi hodamo i sviramo, a ludi klinci sa strane mučki čekaju... Onda, kad si dovoljno blizu, zamahnu ko da bacaju lopticu na bejzbolu i gađaju te ravno u facu s tim konfetima, hahah...kasnije sam ih imala i u košulji, hlačama, čizmama... ma svuda! Najzanimljiviji dio, ipak, im je bio bacati svakakve gluposti u instrument. Moj se u jednom trenutku zaštopao pa sam provela dobar dio vremena u vađenju svega i svačega iz njega da bi uopće mogla nastaviti svirati. Navečer smo došli na večeru (o kojoj također uskoro), a kasnije smo bili svuda po hotelu, no ipak najviše u onoj sobi :) Svačega je bilo, jedna lijepo provedena večer s ekipom. :) Drugi dan ujutro doručak, napuštanje hotela pa razgled Verone (nije da smo ga dan prije prošli kak je dug i širok, al' ono ). Nakon toga vožnja do jednog šoping centra, pa povratak doma. Inače, sviram ovaj instrument (bariton): A sad dojmovi... Što se tiče jela, mogu reći da mi se talijanska kuhinja ne sviđa. Svatko ima svoj ukus, a njihova jela definitivno nisu po mom. :) Nisam bila tamo toliko dugo da bih mogla isprobati sva jela, naravno, no ono što i jesam probala bilo je bez nekog okusa i mirisa. Bilo da imate ručak, doručak ili večeru, dobit ćete začinjene makarone koji su bezukusni. Mislila sam da će, budući da je 'pasta' njihovo jelo, biti odlični i na neki poseban način pripremljeni, no nije tako. Moja baka radi bolje :))) Meso isto tako, kao da jedeš nešto što jednostavno nema okusa, ne mogu to čak ni opisati. Krumpir, salata...ma sve isto. Jedino je doručak bio malo drugačiji jer je bilo obične salame, sira, pahuljica i tako. Dakle, kuhinja nije ostavila dojam na mene. Što se tiče ljudi, pa ono... Ne znam. Ima baš onih za zezanciju, sve ok, a ima i neugodnih, kao i svagdje. Bilo je fora kad su bacali te konfete po nama, no svejedno, neki su to valjda radili s namjernom da mi otkinu glavu ili iskopaju oko. I onda im još njihove mame daju podršku i smješkaju se kada gledaju kako vadim konfet iz oka i ne mogu gledati. Ocjena: prolazno. Što se tiče samog grada, apsolutna petica. :) Prije tri i pol godine mi nije tamo bilo ništa posebno, ali sad mi je grad apsolutno prekrasan. Od onog famoznog Julijinog balkona, onih tipičnih uskih ulica, zgrada, spomenika... ne znam što mi se više sviđa. Topao grad, dosta velik, ima čak i Megić :D (koji btw. nije toliko dobar koliko ovi naši), dućani, ma svee... Baš sam se začudila koliko mi se mišljenje od tada promijenilo. Dakle, jedan od najljepših gradova koje sam ikada posjetila. :) Zaključna ocjena: 4.8 :)) Nisam kupovala nikakve suvenire jer više ne znam kuda s njima, ali sam morala kupiti magnet - inače, to mi je postala tradicija. Magnet iz svakog europskog grada koji sam posjetila stoji na mom frižideru. :) ..ali sam zato tamo kupila lokot, napisala imena bratića i njegove cure čije će vjenčanje biti ovog svibnja i ostavila ga tamo na onim vratima punim lokota. Nadam se da će im stvarno značiti sreću u ljubavi. :) P.S. natjecanje iz geografije je prošlo solidno, iako je moglo bolje. Ako nešto mrzim, onda je to kada gubim bodove na glupostima. Bila sam na druga sa 84% točno riješenog. Hvala vam svima na lijepim komentarima! ♥ \| 17:09 \| Komentari (16) \| On/Off \| Print \| # \| << Arhiva >> Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.