Klub Toastmastera Zagreb

Večerašnji 36. sastanak prošao je u znaku svojevrsnog "sučeljavanja". Gordan je održao svoj drugi govor, i to na temu "Zašto smo nezaposleni", dok je pak naslov Kruninog trećeg govora bio "Zašto smo zaposleni". Time je sasvim spontano ostvarena ideja tematskog sastanka, s više govora posvećenih jednoj temi. Šuška se da će se uskoro dogoditi još jedan takav, s putopisnom tematikom, ali više o tome nešto kasnije.

Mirjana je pobijedila u prilično neizvjesnom natjecanju za najbolji odgovor stolnih tema. Čak je sedmero natjecatelja govorilo između jedne i dvije minute (što je uvjet za sudjelovanje u izboru najboljeg), a Mirjanin odgovor dobio je najviše glasova publike. I to samo jedan više od dvojice drugoplasiranih. Na prethodnom, 35. sastanku dogodilo se bitno drugačije, samo je Maja Laura dala odgovor traženog trajanja pa je time automatski i pobijedila. Čestitke objema. :-)

Nisam bio na tom prethodnom sastanku jer se moja bolja polovica požalila da je počinje hvatati TOD. (Toastmasters overdose -- čini se da plaćam danak svakotjednim sastancima. ;-))
Mirjana je na tom sastanku održala svoj četvrti govor i baš mi je žao da sam to propustio. Pogotovo jer sam naknadno imao prilike pročitati jako zanimljiv tekst njenog govora, pod naslovom "Priče kojima se zavaravamo dok komuniciramo s drugim ljudima".

Na prošlom je sastanku bilo pet gostiju, večeras još jedna gošća, a na svakom od sastanaka primljen je još po jedan član (Goran), odnosno članica (Nikolina). Klub sad trenutno ima 22 aktivna člana, a ima dovoljno mjesta za još barem toliko.

Dino, CC

Iz pouzdanog izvora do mene je doprla vijest da je ovaj blog nedavno izazvao pažnju članova udruge "Roda" (RODitelji u Akciji). Konkretno zanimanje nastalo je zbog posta u kojem se spominju platnene pelene.

Naime, među svojim brojnim pohvalnim aktivnostima Roda se bavi i promoviranjem korištenja platnenih pelena umjesto onih jednokratnih. Kako je upravo to bila tema mojeg desetog govora, i pošto sam to spomenuo u jednom od prethodnih postova, bilo je to sasvim dovoljno da Rode uoče ovaj blog.

Kad već čitaju, želio bih im ovim putem zahvaliti na informacijama iz njihovog promotivnog letka koje sam također koristio u pripremi govora. Dapače, inspiraciju za tu temu dobio sam upravo na nedavnoj proslavi petog rođendana Rode. :-)

Otići ću i korak dalje, i pozvati članove Rode da posjete Klub Toastmastera Zagreb. U svojem djelovanju Rode često istupaju u javnosti i nije nimalo nevažno kakav dojam pri tome ostavljaju. Oslobađanje od straha od javnih nastupa i vježbanje govorničkih vještina sasvim bi sigurno pomoglo barem nekim Rodama da budu još uspješnije u svojim hvale vrijednim akcijama.

Više o Rodi pročitajte na njihovim stranicama.

Dino, CC

U prethodnom sam postu spomenuo konferenciju koja se prije osam dana održala u Beču. Bila je to konferencija na razini Area D1, koja pokriva područje Austrije i Mađarske. Naš je klub trenutno u statusu Undistricted, odnosno spada u red klubova koji nemaju dovoljno bliskih susjednih klubova da bi bilo koristi od organiziranja na nekoj višoj razini. Austrija i Mađarska zajedno imaju četiri kluba (tri u Beču i jedan u Budimpešti), i njihovo je djelovanje koordinirano kroz Area D1 u sklopu Districta 59 koji pokriva veći dio Europe.

Konferencija se sastojala od kombinacije edukativnih radionica, natjecanja u govorima i neobaveznog druženja. Bilo je to jedno novo iskustvo za mene jer tamo su svi bili već dugogodišnji Toastmasteri. Neki među njima skupili su već i po dvadeset godina Toastmasters staža. No čak i tako iskusne Toastmastere oduševljavala je činjenica da smo osnovali klub isključivo na temelju onoga što smo pročitali na webu i u edukacijskim materijalima, a bez da je itko od nas vidio kako u stvarnosti izgleda tipičan sastanak u nekom drugom Toastmasters klubu.

Bilo je tako zanimljivo razgovarati o njihovim iskustvima s Toastmasters klubovima i edukacijskim programima, jer mi smo ovdje tek zagrebali po površini i bavimo se ponajviše osnovnim priručnikom, odnosno elementarnim govorničkim vještinama. Istina, nekolicina nas počela se baviti i Leadership priručnikom, a odnedavno je u upotrebi i jedan napredni priručnik. No, osim toga postoji još cijeli niz zasad nedodirnutih programa kao što je na primjer "The Better Speaker Series".

Kod takvih programa riječ je o već gotovim lekcijama (slajdovi + tekst) koje netko od članova prezentira ostalim članovima u obliku seminara. Radi se o vrlo edukativnom događaju, i za publiku koja sluša lekciju, a još i više za onog tko je lekciju proučio, pripremio i zatim je prezentirao ostalima. Vjerujem da će se vrlo uskoro i u našem klubu početi održavati i takvi programi, jer sigurno će se između nas dvadeset članova (koji smo trenutno aktivni) naći i oni koji bi bili zainteresirani za takav način učenja, pripremanja i vježbanja. Za razliku od osnovnog priručnika, ovdje nije potrebno smišljati originalan sadržaj govora, već se više pažnje može posvetiti samoj izvedbi.

Kako je i ovaj blog sve čitaniji tako je sve veća i vjerojatnost da se zainteresira i netko tko još nije postao članom. A lako je učlaniti se, dovoljno je za početak doći na sastanak kao gost ili gošća i uživo vidjeti kako izgleda jedan naš sastanak. O govorništvu ne trebate znati ništa, dovoljna je samo želja da se oslobodite straha od javnog nastupa, ili da poboljšate vještine koje već posjedujete. U klubu ćete dobiti znanje, sredstva i mogućnost da vježbom to i postignete.

Dino, CC

Na sastanku na kojem je tek primljena u članstvo Irena je pokazala da se ne šali i odmah je u majstorskoj maniri osvojila sad već tradicionalno natjecanje za najbolji odgovor tijekom stolnih tema. Bravo!

Pošto nas je posjetilo čak četvero gostiju bili smo opasno blizu da gosti brojčano nadjačaju članove, ali to se ipak nije dogodilo. :-)

Hrvoje je odradio svoj sedmi govor (drugi dio trilogije o Iranu) i već se sasvim približio završavanju svih deset vježbi osnovnog priručnika i stjecanju naziva Competent Communicator. Ujedno je time sustigao Gorana pa sad njih dvojica dijele treće i četvrto mjesto po broju održanih govora. Odmah iza njih nalaze se Franjo sa šest i Sanja sa pet govora, a zatim slijedi preostalih 20 članova (što aktivnih, što neaktivnih) od kojih je čak osam zapelo nakon svog drugog govora.

Čini se da treća vježba predstavlja svojevrsnu barijeru koju je nešto teže probiti. No, već nas je 12 uspjelo svladati je, dakle može se.

Inače, u subotu sam prisustvovao Toastmasters konferenciji u Beču, no to je tema koja za sebe zaslužuje barem jedan cijeli, a možda i više budućih postova. Stay tuned.

Dino, CC

Na 33. sastanku skupilo nas se šestoro članova i jedna gošća. Govor je bio iz jednog od naprednih priručnika (po prvi put!), jer govornik je bio Davor, CTM, koji je osnovni priručnik već odradio. Vježba je bila iz priručnika "Speeches by management", pod nazivom "Briefing".

Tema govora bilo je obraćanje upravnom odboru, i publika je bila u ulozi upravnog odbora koji je saslušao govor od 8-10 minuta, a zatim je sljedećih 5 minuta postavljala pitanja na koja je govornik odgovarao. Predavanje je bilo izuzetno zanimljivo i svojim sadržajem, kao i dosad neuobičajenom formom, a Davor je sjajno demonstrirao svoje govorničke vještine koje brusi tako marljivo, predano i nezaustavljivo.

Prije govora, po prvi je put održano i natjecanje za najbolji odgovor tijekom tema za stolom. Nije toliko važno tko je odnio pobjedu (moja malenkost ;-)) koliko je važno da su odgovori općenito bili kvalitetniji nego inače. Usudio bih se čak reći da su bili ZNATNO bolji nego inače, a to se najvjerojatnije može pripisati samom natjecanju i dodatnoj motivaciji za što kvalitetniji odgovor.

S obzirom da je natjecanje imalo tako pozitivan efekt potpuno je opravdano da nastavimo s njegovim održavanjem i na budućim sastancima, a prvi sljedeći bit će već u ponedjeljak 16.10.

Dino, CC

Na prekjučerašnjem sastanku bilo nas je sedmero, bez gostiju, a sastanak je za mene osobno bio vrlo značajan. Prekjučer sam, naime, održao svoj deseti govor, time odradio sve vježbe iz osnovnog priručnika, i tako ispunio uvjete za dobivanje nagrade "Competent Communicator". Tu nagradu Toastmasters International dodjeljuje onima koji odrade svih deset vježbi iz osnovnog priručnika.

Donedavno se ta nagrada zvala "Competent Toastmaster", i nju je prvi u Hrvatskoj osvojio Davor. Kako je nagrada ubrzo nakon toga promijenila ime, Davor je ostao i posljednji koji ju je osvojio u Hrvatskoj, a ja sam eto postao prvi koji je nagradu ovdje osvojio pod novim imenom. Da ne bude zabune, sigurno ima još Hrvata koji su već osvojili tu nagradu u proteklih 82 godine postojanja organizacije Toastmasters International, no to su činili u jednom od preko 10.000 klubova u inozemstvu, dok su tamo studirali, radili i živjeli.

Ovo je vjerojatno dobar trenutak da pojasnim i što je to osnovni priručnik, u originalu poznat pod nazivom "Competent Communication Program". Svaki član Toastmasters kluba dobija jedan "Welcome Kit" u kojem se među ostalim obrazovnim materijalima nalazi i dotični osnovni priručnik. U priručniku se nalazi deset "projekata", tj. vježbi za vježbanje govorničkih vještina, u kojima su dani opisi vještina i naputci kako ih koristiti u praksi.

Vježbe se odrađuju držanjem jednog pripremljenog govora u trajanju od 5-7 minuta na jednom od sastanaka kluba. Govornik sam bira temu o kojoj će pričati, a tijekom govora treba demonstrirati korištenje zadane vještine. Govornik nakon toga od svog ocjenjivača dobija povratnu informaciju (u usmenom i pismenom obliku), s ciljem da dobije što realniju sliku o tome koje su mu vještine jake, što radi dobro, a na čemu još treba poraditi.

Tako je prekjučer moj zadatak u desetoj vježbi bio inspirirati publiku. Kao temu izabrao sam korištenje platnenih dječjih pelena umjesto uobičajenijih jednokratnih. Jasna je prekjučer bila moja ocjenjivačica i odlično je primijetila da je gotovo cijeli moj govor bio baziran samo na racionalnim argumentima. Bilo je nedovoljno priča, anegdota i/ili citata kojima sam trebao potkrijepiti svoju poruku.

I u tome leži prava snaga Toastmasters programa. Naime, prije nego što mi je Jasna iznijela svoja zapažanja nisam uopće bio svjestan tog propusta. OK, vjerojatno i zato jer sam napravio možda još i veći propust pregazivši predviđeno trajanje govora za više od dvije i pol minute (deseti govor treba trajati između 8-10 minuta, a moj je trajao 12 minuta i 36 sekundi -- i da, štopericom se mjeri trajanje svakog govora). No, činjenica je da sam od sebe nikad ne bih uočio nijedan od ta dva velika propusta. Pogotovo jer je nekoliko ljudi iz publike izjavilo da ih je moj govor potaknuo da koriste platnene dječje pelene sljedeći put kad dođu u priliku da o tome odlučuju. To je bio pokazatelj da je govor ispunio svoju svrhu.

Ali, da nisam dobio vrlo objektivnu povratnu informaciju o ipak velikim propustima u pripremi, bio bih uljuljkan u blještavi dojam uspjeha, i ne bih bio svjestan koliko još imam prostora za poboljšanje. Ovako sam to ipak doznao, i znam na što ću u sljedećim govorima trebati obratiti posebnu pažnju. Na sljedećem ću govoru vrlo vjerojatno demonstrirati da sam otklonio ili umanjio te nedostatke, a sigurno ću otkriti i nova područja za poboljšavanje. Tako je bilo svih proteklih deset puta. Svaki sam put osjećao da sam sve bolji, i svaki sam put osjetio da mogu biti i još bolji. A ako već mogu biti bolji, zašto onda ne bih i bio bolji. :-)

A ako mogu ja, onda sigurno može svatko. Prvi je korak lako napraviti: dođite jedan ponedjeljak na sastanak kao gosti, bez obaveze, i uživo vidite kako funkcionira to o čemu sam pisao. Sljedeći sastanak je u ponedjeljak 9.10.2006. Vidimo se tamo. :-)

Dino