Na prekjučerašnjem sastanku bilo nas je sedmero, bez gostiju, a sastanak je za mene osobno bio vrlo značajan. Prekjučer sam, naime, održao svoj deseti govor, time odradio sve vježbe iz osnovnog priručnika, i tako ispunio uvjete za dobivanje nagrade "Competent Communicator". Tu nagradu Toastmasters International dodjeljuje onima koji odrade svih deset vježbi iz osnovnog priručnika.
Donedavno se ta nagrada zvala "Competent Toastmaster", i nju je prvi u Hrvatskoj osvojio Davor. Kako je nagrada ubrzo nakon toga promijenila ime, Davor je ostao i posljednji koji ju je osvojio u Hrvatskoj, a ja sam eto postao prvi koji je nagradu ovdje osvojio pod novim imenom. Da ne bude zabune, sigurno ima još Hrvata koji su već osvojili tu nagradu u proteklih 82 godine postojanja organizacije Toastmasters International, no to su činili u jednom od preko 10.000 klubova u inozemstvu, dok su tamo studirali, radili i živjeli.
Ovo je vjerojatno dobar trenutak da pojasnim i što je to osnovni priručnik, u originalu poznat pod nazivom "Competent Communication Program". Svaki član Toastmasters kluba dobija jedan "Welcome Kit" u kojem se među ostalim obrazovnim materijalima nalazi i dotični osnovni priručnik. U priručniku se nalazi deset "projekata", tj. vježbi za vježbanje govorničkih vještina, u kojima su dani opisi vještina i naputci kako ih koristiti u praksi.
Vježbe se odrađuju držanjem jednog pripremljenog govora u trajanju od 5-7 minuta na jednom od sastanaka kluba. Govornik sam bira temu o kojoj će pričati, a tijekom govora treba demonstrirati korištenje zadane vještine. Govornik nakon toga od svog ocjenjivača dobija povratnu informaciju (u usmenom i pismenom obliku), s ciljem da dobije što realniju sliku o tome koje su mu vještine jake, što radi dobro, a na čemu još treba poraditi.
Tako je prekjučer moj zadatak u desetoj vježbi bio inspirirati publiku. Kao temu izabrao sam korištenje platnenih dječjih pelena umjesto uobičajenijih jednokratnih. Jasna je prekjučer bila moja ocjenjivačica i odlično je primijetila da je gotovo cijeli moj govor bio baziran samo na racionalnim argumentima. Bilo je nedovoljno priča, anegdota i/ili citata kojima sam trebao potkrijepiti svoju poruku.
I u tome leži prava snaga Toastmasters programa. Naime, prije nego što mi je Jasna iznijela svoja zapažanja nisam uopće bio svjestan tog propusta. OK, vjerojatno i zato jer sam napravio možda još i veći propust pregazivši predviđeno trajanje govora za više od dvije i pol minute (deseti govor treba trajati između 8-10 minuta, a moj je trajao 12 minuta i 36 sekundi -- i da, štopericom se mjeri trajanje svakog govora). No, činjenica je da sam od sebe nikad ne bih uočio nijedan od ta dva velika propusta. Pogotovo jer je nekoliko ljudi iz publike izjavilo da ih je moj govor potaknuo da koriste platnene dječje pelene sljedeći put kad dođu u priliku da o tome odlučuju. To je bio pokazatelj da je govor ispunio svoju svrhu.
Ali, da nisam dobio vrlo objektivnu povratnu informaciju o ipak velikim propustima u pripremi, bio bih uljuljkan u blještavi dojam uspjeha, i ne bih bio svjestan koliko još imam prostora za poboljšanje. Ovako sam to ipak doznao, i znam na što ću u sljedećim govorima trebati obratiti posebnu pažnju. Na sljedećem ću govoru vrlo vjerojatno demonstrirati da sam otklonio ili umanjio te nedostatke, a sigurno ću otkriti i nova područja za poboljšavanje. Tako je bilo svih proteklih deset puta. Svaki sam put osjećao da sam sve bolji, i svaki sam put osjetio da mogu biti i još bolji. A ako već mogu biti bolji, zašto onda ne bih i bio bolji. :-)
A ako mogu ja, onda sigurno može svatko. Prvi je korak lako napraviti: dođite jedan ponedjeljak na sastanak kao gosti, bez obaveze, i uživo vidite kako funkcionira to o čemu sam pisao. Sljedeći sastanak je u ponedjeljak 9.10.2006. Vidimo se tamo. :-)
Dino
Post je objavljen 04.10.2006. u 08:20 sati.