Dvadeseti veljače

utorak, 14.06.2011.

...il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama

P.S. 16.06.2011. 14.23
Mnogo je toga za reći..., ostalo je pregršt neispisanih stihova u mojem naručju... Čuvam ih brižno i njegujem kao nejaku dječicu dok ne dođe dan kad će sami stati na svoje noge i ugledavši veliki bijeli svijet jednostavno odlepršati ka nekim novim plavim visinama...

Do tad malo stajem na loptu. I činim predah... jer vidim da, koliko god žudjela da budem tu, u ovom mojem malom svijetu, ne uspjevam... Ipak, posjećujem vas... sve vas drage, kojima sam neizmjerno privržena... čak iako vrijeme ne dopušta da ostavim trag, ja sam ipak tu... i radujem se vašem osmijehu, smijeh na njega dodajem... i plačem s vašom tugom i dijelim ju, dragi moji...

Pokušat ću ostaviti trag tu i tamo... jer ipak... ne nismo „tu samo radi ravnoteže među zvijezdama“...
Neizmjerno vas grlim svim neizrečenim riječima... Do skora...


Update: 09.07.2011. 0:18

"Voleo bih da ipak negde sačuvaš sve moje daleke vrhove na horizontalama tvog dna. I da poneseš moje oči kroz tišinu svih tuđih očiju i tuđih stanova. I moj oktobar kroz sve tuđe aprile."
Miroslav Antić