Znaš...
Ponekad u tvom oku
Zateknem uspomenu u boji
Između crno-bijelih slika
Svakodnevice
Dok stojiš
Zagledana u daljine
I smiješiš se
Davno zaboravljenom liku
U svojoj glavi
Slutim ti riječ
Zaustavljenu na usnama
Izgovorenu tek negdje
U mislima što putuju
Između onog nekad
I ovog sad
Znam...
Slutiš da bih umočila
Prste u plavetnilo
I nacrtala svijet po svom...
Onaj u kojem
Opet sanjaš otvorenih očiju
I hodaš bezbrižnim korakom
Djevojčice
Koja gleda svijet naopačke
I opet bih
Ušuškala u stihove
Nemire prve ljubavi
Drhtaje mjesečine
Pogled u sunce kroz krošnju
S polja tratinčica...
Rado bih
Prebojala
Monokromatski odraz
Tvog pogleda u staklu,
Znaš...
Ti nisi tu
U nijednoj riječi
Nijednom slovu
Moje priče
I sve misli
Što vežu me za tebe
Samo naizgled
Ti sliče
Ti ne postojiš
U mojoj javi
Nema ni traga
Tvojeg lika
Kad zatvorim oči
U dubinama sjećanja
Samo se nazire
Tvoja slika
... a nisam jer vrijeme prolazi brže no što zamišljamo i ono što nam se nekad činilo dalekim sad je samo prošlost. Zato... dio misli ostavljam na ovim stranama... neka žive. Jer ako ne zapišem, kao da i nije postojalo.

Blog.hr
Blog servis
Dnevnik jednog sna...
Zalutam ponekad...
dvadesetiveljace@gmail.com
1) Jednom sam imala san na lijevom dlanu ili Mojih prvih sto
2) Plava uspomena
3) Cvijeće sjećanja
4) Daljinama... tragom n(e/i)čijih stihova
5) Horizonti
6) Zlatovez
7) Trag tvojeg sjaja
8) Sjećanja na Cordobu
9) Nevjernica
Miroslavu Antiću jedno veliko hvala što je napisao ovu pjesmu:
Besmrtna pesma
Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
...
Copyright ©2009-2023 by
Dvadeseti veljace
Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora