Znaš...
Ponekad u tvom oku
Zateknem uspomenu u boji
Između crno-bijelih slika
Svakodnevice
Dok stojiš
Zagledana u daljine
I smiješiš se
Davno zaboravljenom liku
U svojoj glavi
Slutim ti riječ
Zaustavljenu na usnama
Izgovorenu tek negdje
U mislima što putuju
Između onog nekad
I ovog sad
Znam...
Slutiš da bih umočila
Prste u plavetnilo
I nacrtala svijet po svom...
Onaj u kojem
Opet sanjaš otvorenih očiju
I hodaš bezbrižnim korakom
Djevojčice
Koja gleda svijet naopačke
I opet bih
Ušuškala u stihove
Nemire prve ljubavi
Drhtaje mjesečine
Pogled u sunce kroz krošnju
S polja tratinčica...
Rado bih
Prebojala
Monokromatski odraz
Tvog pogleda u staklu,
Znaš...
Post je objavljen 10.06.2025. u 20:37 sati.