Tko Boga ljubi
srijeda, 30.01.2008.
Još malo...
Službeno, još 9 dana do poroda.
Dakle, može biti već danas, sutra...
Nervoza, bolovi, nemir... sve to me prati intenzivno već par dana. Torba za bolnicu je spakirana, iako svaki dan shvatim da mi još nešto treba, da ne smijem zaboraviti ovo ili ono... Kao da idem na Sjeverni pol. Brinem se da li će moja dvočlana škvadra biti dobro doma, kako će se spremati u školu, pisati zadaće... Dobro, gladni neće biti, zna tata nešto i skuhat 
Iako sam već prošla to iskustvo, sada mi je nekako teže, jer prvi put sam išla u nepoznato, a bila sam "mlađa i luđa"...
Uzdam se u Gospodina. To je jedino što me tješi i smiruje. A Njegovoj svetoj Majci se utječem, da bude uz nas u tim teškim trenucima, kao i uza sve druge buduće mame koje prolaze ovo (iako pod zadnje dane teško), divno iskustvo.
