Svakodnevno smo svjedoci svakojakih "vijesti" koje nas bombardiraju sa svih strana, no prilikom čitanja istih nužno je uzeti u obzir i činjenicu da je rastu broja "novinara", nažalost, također proporcionalan i rast broja dezinformacija. Sučeljavamo se tako sa stavovima pojedinaca, pojedinih grupa, a ponekad, imamo li sreće, pročitamo i poneki članak radi kojeg autoru dotičnog nije uplačena određena svotica na žiro. Ne šalim se, zapravo sasvim sam uvjeren da na takvo što nailazite konstantno, jer meni se sve češće događa da zapitam vlastiti zdravi razum razlikuje li se novinarova interpretacija događaja od zbilje, neovisno čitam li članak iz crne kronike, politike ili npr. sporta.

Sukladno tome, zahvaljujući sveopćoj "slobodi medija", moguće je podsvjesno utjecati na masu, čitatelje odnosno publiku koja na pladnju dobiva saznanja, tj. informacije koje na ruku idu određenim interesnim skupinama. Svi smo bili svjedoci kršenja HDZ-a tokom posljednje izborne godine, a taj događaj se niti nebi našao među mojim zaključcima da nisam zapravo blagi pobornik SDP-a. Kažem blagi jer sam tad "navijao" za dotičnu političku stranku, a i baš sam se u to doba nešto više bavio politikom i gospodarstvom. Danas mi se gade i crveni i plavi, i partija i zajednica, i lopovi i muljatori, ali važno je primjetiti da su čak i logika, pamet i svijest intelektualca podložni određenom zamućivanju. Hoću reći da se manipulira nama, našim stavovima i odabirom naočigled svima.

Strastveni sam navijač Real Madrida, nije me to sram spomenuti (kako i ne bih kad ima toliko raznih pobornika svega i svačega), pa sam tako živi svjedok da posljednjih 6-7 godina mediji sustavno šikaniraju klub u očima javnosti. Nije da sad ja tu pokušavam braniti omiljeni klub, ali žalosno je uočavati prezir i laži u članku koji govori o temi s kojom si detaljno upoznat svaki put kad izađe takozvana (samoprozvana) ekskluziva. Paralelno, dakle, s borbom "tko će nasamariti čim veći broj ljudi" lažnim objavama, traje i nemilosrdna bitka za pronalaskom istinitih vijesti iz uračunjivih izvora. Nažalost, sve je teže odabrati kome danas vjerovati, a taj problem je odavno pravazišao granice sportskih rubrika.

Postupno uništenje morala građana Republike Hrvatske dogodilo se najavom tadašnje "nove 2012. godine", a pomno sam pratio hoće li političari ove godine nastaviti staru taktiku. Nije ni bilo potrebe, svima je jasno da nas čeka preživljavanje i ovih dvanaest mjeseci, ali doista je krajnje nekorektno i bezobrazno iskoristiti svoj publicitet, ugled i dostupnost široj masi s ciljem omalovažavanja, laganja i nabijanja kompleksa manje vrijednosti običnom čovjeku.

Ovu godinu započeli smo nečim novim, popularno je postalo pljuvati Crkvu. Balavci koji su jedva dočekali firmu (ilitiga krizmu) da iz tatinog džepa iskeširaju tisuće krvavo zarađenih kuna sada se više ni ne ustručavaju javno vrijeđati religiju koja tisućama godina odolijeva zaboravu. Biskupi postaju ruglo, papa se ismijava, časne se kurvaju po samostanima, a svaki župnik je svodnik i obavezno pedofil s dosjeom. Da stvar bude gora za vrijeme dok svečenici "troše" naše mukotrpno zarađene milodare, na TV-u mi se ukazuje lik i djelo svakakvih "svetaca" Linića, Milanovića i Sanadera. Mladi su našli nove idole.