Tisucu x ja
Ne citam novine, ne gledam vijesti
... dakle, potpisujem gore navedeno. Znam hrpetinu ljudi koji fino ujutro ustanu, sjednu za stol uz kavicu i sirom otvore novine. Pa za lijepi pocetak dana citaju gdje, kad, kako i koliko je ljudi umrlo ili bilo ubijeno. I onda se, niti ne znajuci, ti isti ljudi sekiraju oko toga cime se svakodnevno filaju (neki svjesno, a neki bas i ne), pa su nervozni, zabrinuti, anksiozni......
Nisu nista pametniji niti oni koji ukljuce radio/tv nataste. Pa opet iste katastrofe, ubojstva, nesretni slucajevi. Nisu nista pametniji, ne zato sto su glupi, nego sto sami sebe truju. Ljudi moji, zar ZBILJA morate znati u 7 ujutro da je manijak u Iraku upao u skolu i bombom raznio 30 djece?! Da je nocas na autoputu u Portugalu bila stravicna prometna nesreca u kojoj su se lancano sudarili kamion, autobus i 7 osobnih automobila, a zrtve se jos prebrojavaju? Da je u Indoneziji bio tajfun koji je zbrisao s lica Zemlje XY ljudi i njihovih domova? Itd, itd, itd, itd I TAKO DALJE.
Ma nemojte mi reci da ne biste bili mirniji i opusteniji da takve podatke ne znate? A opet, neki vrag vam ne da mira, pa trcite pred tv tocno u 19:30 da niste slucajno propustili koju dnevnu katastrofu. A jos je socnije kad se dogodi prometna tu u kvartu, pa svi istrcavaju na ulicu, stoje s rukama u dzepovima i bulje u skrsene automobile, unakazena ljudska tijela i krv na podu.
Meni je osobno zastrasujuca spoznaja, kako smo od te silne kolicine negativnih informacija toliko oguglali na ljudsku patnju i bol, da recimo, kada kazu da je bio sudar i jedna mrtva osoba, prakticki odmahnemo rukom i kazemo "a dobro je, SAMO jedan"... impresionira nas tek kad na primjer padne avion i pobije svih 360 putnika s posadom, a bonus je ako padne na naselje pa skrsi jos 123 stanovnika...
Nikad nisam imala morbidnih sklonosti te vrste, pa nisam slusala babe tracare kad su saputale kako Marko tuce zenu a imaju 6 - ero djece... dok recimo, moja rodjena mama obavezno stane pred osmrtnice kad ide u kupovinu i s "gustom" ih cita. Kad sam je upitala zasto to cini, odgvorila mi je da "samo trazi poznate"!!! Kao ono: "Lijep je dan, idem malo prosetati, pa usput pogledati koji mi je prijatelj umro..."
A ljudi s cudjenjem odmahuju glavom i govore mi "kako mozes, pa nisi u toku s nicim, pa di ti zivis" i slicno. E tu se varate - recimo, ja znam u kojoj drzavi zivim, tko je trenutno predsjednik i premijer i kako cekamo ulazak u taj nesretni EU. A usput znam i ostale stvari koje se dogadjaju u svijetu, a ne spadaju pod senzacionalizam i nece biti vec sutra zaboravljene. Znam i tko je recimo bio Shakespeare i sto je napisao, ali to ocito nije vrijedno spomena, kad ne znam da je jucer u strasnom pozaru u lokalnoj bolnici u Bangladeshu izgorjelo 47 pacijenata i 8 doktora ... Pametnomu dosta.
Prvi dojam
Prvi dojam nije bitan... prvi je dojam najvazniji... prvi dojam je vazan, ali ne i presudan... prvi dojam nikad ne vara....
Koliko posve proturjecnih izjava za jednu te istu stvar!
Danas sam bas uocila nesto u vezi tog famoznog prvog dojma:
jedna sam od fanatika koji slobodno ( a bome i ono drugo) vrijeme ubija raznoraznim kvizevima. Ima jako zgodnih online stranica, samo se treba registrirati i imas pristup svemu i svacemu. A da bi se registrirao, trebas naravno napraviti profil. Mozes pisati sto hoces, a predvidjen je i prostor za sliku. I sad, kako mi je glupo predstaviti se i ostaviti prazan sivi kvadratic, ja stavljam slike. I naravno, dok rjesavam testove, netko pogleda moj profil i ne javi mi se (sto necu nikad saznati) ili mi se odluci javiti.
E, tu dolazimo do prvog dojma - primijetila sam da, ovisno o tome koju sliku stavim, mi se javljaju razliciti tipovi ljudi.
Recimo, stavim svoju sliku, ne akt, ne neku za osobnu. Recimo normalnu. I vec pomislim, javljat ce se normalni, ali neeeee, javljaju se brojni napaljeni Arapi i ocajni Crnci i hoce me zeniti. A sve samo zato, sto sam blijede puti i imam plave oci.
Pa onda, stavim sliku svoje obitelji. Sad mi se javljaju obiteljski ljudi, majke s malom djecom, srednjovjecni ljudi.......
Slika psa - ljubitelji zivotinja (najcesce klinci) - "Heeeeej!!!!! Bas ti je sladak pas!!!!! Imam i ja jednog i zove se Fifi!!!!! Obozavam ga i spava sa mnom u krevetu!!!!!!"......
Anime slika - naravno, ljubitelji animea (najcesce muski klinci) - "Yo, bas ti je cool slika, samo ja vise volim Orochimarua jer je zakon, a Sasuke je papak".........
Jos nisam uspjela otkriti na sto trzaju normalni... na normalne slike?
A kakve su to?
Mozda nisam normalna, pa je ono, sto se meni cini normalnim, drugima nenormalno?
Toliko o prvom dojmu iz mog kuta.
I moj bi izgledao ovako...
... da se kojim slučajem selim u Kanadu
Kanada - useljenički dnevnik
12.08. Uselili smo u našu novu kuću u Kanadi. Jako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo! Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14.10. Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće je poprimilo sve one divne nijanse žute i narančaste boje. Vozio sam se krajolikom i ugledao par jelena - tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11.11. Dan sjećanja - kanadski državni praznik. Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu zamisliti da netko može ubiti tako divnu životinju. Nadam se uskoro snijegu. Prekrasno je.
02.12. Noćas je pao prvi snijeg. Kad sam se probudio, već je sve bilo prekriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razglednica. Izašli smo iz kuće, očistili stepenice i prilazni put i onda se grudali (ja pobijedio). Kad je prošla grtalica morali smo ponovno očistiti ulaz. Koja divna zemlja - volim Kanadu!
12.12. Noćas opet pada snijeg. Opet je prošla grtalica i zatrpala ulaz. Ovdje je prekrasno.
19.12. Noćas opet pada snijeg. Nisam mogao izvesti auto niti otići na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22.12. Opet je ono bijelo govno padalo cijelu noć. Dobio sam žuljeve od lopatanja i križa me bole, onaj majmun s grtalicom kao da se krije iza ugla i samo čeka mene da očistim ispred ulaza.
01.01. Sretna jebena i usrana Nova godina! Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi grtalicu, ubit ću ga. Mater im j..., što ne posipaju više soli po cesti pa da se snijeg brže topi?
02.01. Noćas opet pada snijeg. Ne izlazim iz kuće već tri dana, samo čistim snijeg kad god prođe grtalica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred ulaza a hladno je. Kažu da će noćas pasti novih 30 cm tih govana.
03.01. Prognoza je bila loša - palo je pola metra! Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj je šupak došao k meni tražiti lopatu!? Rekao sam mu da sam šest lopata slomio čisteći to sranje koje on nabaca sa svojom grtalicom i umalo mu nisam sedmu lopatu slomio o glavu.
04.01. Najzad sam izašao iz kuće. Otišao sam do trgovine da kupim nešto i kad sam se vraćao udario sam autom jelena. Šteta na autu 3000$. Treba poubijati te jebene nemani. Svugdje ih ima. Što ih lovci jesenas nisu potamanili?
03.05. Odvezao sam auto mehaničaru. Nevjerojatno kako je zahrđao od te jebene soli koju tako nemilosrdno rasipaju.
10.05. Bježim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako netko normalan može živjeti u toj jebenoj Kanadi!
Pozdrav dijaspori!
Kritička zapažanja jezične cjepidlake
Naslov je mogao glasiti i "Kritičke observacije lingvističke cjepidlake" recimo. Ali nije - jer sam jezična cjepidlaka. A pod tim podrazumijevam da se uredno zgražam nad nepismenošću velike većine ljudi. To je još nekako normalno i oprostivo u svakodnevnom govoru, ali kad voditelj na tv - u ne zna govoriti (a navodno imaju nekakve jezične savjetnike), ili u dnevnim novinama ima toliko grešaka da bih ih i ja bolje napisala... joj.
Dakle, čemu tuđice ako imamo savršeno normalne riječi koje su odavno u upotrebi? Zato ne observiram, nego zapažam i zato nisam lingvistička cjepidlaka, nego jezična. A opet, nisam jezična čistunka pod svaku cijenu i nije mi normalno recimo helikopter zvati zrakomlatom jer se, eto, netko dosjetio da bi to bila zgodna riječ. Sve mi se čini da je to ono što ja volim nazivati "liječnički kompleks". To vam je ono kad neka bakica dođe k liječniku, a on se počne razbacivati učenim riječima da je impresionira, pa joj kaže nešto poput: " Na temelju vaše anamneze dijagnosticirao sam Vam laringitis", (a jadna starica jedva hrvatski priča). MOGAO bi reći: "Gospođo, pošto Vas boli grlo, zaključio sam da imate upalu grla."
Pa gutanje slova, nema mi ništa odvratnije. Svaka druga reklama najavljuje neki ORGINALNI proizvod. Riječ je ORIGINALNI, sa slovom I ispred G.!
Jučer sam baš na radiju čula novi biser: reklama za Mercator; kaže čovjek akcija kuhinjske krpe samo toliko i toliko, junetina samo toliko i toliko, ŠIPAK NAR toliko i toliko!? Možda tamo prodaju i patike tenisice, baš bi mi dobro došle jedne nove...
Bolje da ije/je i č/ć niti ne spominjem, tu griješi hrpa ljudi. To i nije toliko za zamjeriti, ali ponavljam, kad vam dnevne novine pišu o "ljepoj svećanosti", to je da ti pamet stane!
Pa uključim televizor. A ima onih, koji uključe televiziju. Pa pitaju: "Što je na televizoru?" kod mene doma tv vodič i nekakav podložak protiv prašine. Televizor = aparat na kojem gledamo televizijski program.
A na programu - svašta. Ali stvarno svašta. Evo ide predizborna kampanja, pa se naši političari razbacuju ne samo obećanjima, već i dubokoučenim riječima kojima će na nas ostaviti dojam. I njih 80% obično kaže: "No međutim". Divna jezična konstrukcija. Kao da, recimo, kažete: "Pjevao sam, te i plesao", ili "On Martin je rekao...". Nadam se da shvaćate o čemu se tu radi. "No" i "međutim" su dvije različite riječi, ali imaju istu funkciju. Ne treba pisati, niti izgovarati jednu za drugom. To valjda zvuči zgodno i učeno, pa se često koristi - a nitko neće reći "No ali"...
I naglasci su mi super. Potpuno se otkačim kad netko kaže ozbiljnim glasom da je bio u KANAAADI. Ne Kanadi s naglaskom na prvom slogu, nego s razvucenim krajem. Ili u AMERICI. S kratkim naglaskom na slovo A. I onda normalno da se tamo govori AMERIČKI. Pretpostavljam da mi onda ne živimo u Hrvatskoj, nego u HRVAAATSKOJ.
Upravo sam se sjetila još jedne - kad voditelj vremenske prognoze kaže kako nas očekuje ZAHLADNJENJE! MA dajte ljudi, tko vam piše te najave?! Zaposlite mene kao lektora, barem ću biti sposobna povući paralelu između iznenaditi - iznenađenje i zahladiti - zahlađenje!
I jedna koja bi mogla ispasti lokal patriotska, ali navodim je kao primjer samo zato, što je najviše žargonizma na televiziji iz zagrebačke regije. Odnosno, kaže voditelj emisije gostu "Sjednite se". Sa stopostotnom sigurnošću mogu tvrditi kako glagol sjesti nije povratni glagol, pa nećeš sjesti sebe, nego ćeš jednostavno - sjesti. Jednako bi me smetalo dalmatinsko ili slavonsko razvlačenje - da ga ima u tolikoj mjeri. I onda gospođa sjedne, a voditelj je dalje pita: "Da li ste nervozna?" Ako je upotrijebio Vi iz poštovanja (a čini se tako), nema rodova! Ne pita se ženu "Da li ste nervozna?", odnosno muškarca "Da li ste nervozan?" Pitanje je UVIJEK: "Da li ste nervozni?", bez obzira o kome se radi. A kad uvodne ljubaznosti prođu, gospođa recimo kaže kako je ronioc. Definitivno nije, ako priča hrvatski. Može biti samo ronilac (ili ronitelj po pravilu, samo i ne zvuči baš nešto). I nije sigurno čitaoc, nego čitatelj(ica) ili čitalac. Kao što nije niti dobrovoljni davaoc/darivaoc krvi, već davatelj/darivatelj. Ovo je vjerujem dovoljno jasno.
Lista bi se mogla nastaviti i dalje, ali mislim da je ovo sasvim dovoljno.
Opravdanja nema. Jer ako ja kao običan laik (istina, cjepidlaka, ali svejedno laik) mogu znati sve ove stvari, mogli bi se potruditi oko toga i oni koji dobivaju novac od tih istih stvari - prevoditelji, lektori, urednici, logopedi i njima slični.
I pazite kad vozite SVOJ (nikako SVOJE) auto:p