Tisucu x ja
Kritička zapažanja jezične cjepidlake
Naslov je mogao glasiti i "Kritičke observacije lingvističke cjepidlake" recimo. Ali nije - jer sam jezična cjepidlaka. A pod tim podrazumijevam da se uredno zgražam nad nepismenošću velike većine ljudi. To je još nekako normalno i oprostivo u svakodnevnom govoru, ali kad voditelj na tv - u ne zna govoriti (a navodno imaju nekakve jezične savjetnike), ili u dnevnim novinama ima toliko grešaka da bih ih i ja bolje napisala... joj.
Dakle, čemu tuđice ako imamo savršeno normalne riječi koje su odavno u upotrebi? Zato ne observiram, nego zapažam i zato nisam lingvistička cjepidlaka, nego jezična. A opet, nisam jezična čistunka pod svaku cijenu i nije mi normalno recimo helikopter zvati zrakomlatom jer se, eto, netko dosjetio da bi to bila zgodna riječ. Sve mi se čini da je to ono što ja volim nazivati "liječnički kompleks". To vam je ono kad neka bakica dođe k liječniku, a on se počne razbacivati učenim riječima da je impresionira, pa joj kaže nešto poput: " Na temelju vaše anamneze dijagnosticirao sam Vam laringitis", (a jadna starica jedva hrvatski priča). MOGAO bi reći: "Gospođo, pošto Vas boli grlo, zaključio sam da imate upalu grla."
Pa gutanje slova, nema mi ništa odvratnije. Svaka druga reklama najavljuje neki ORGINALNI proizvod. Riječ je ORIGINALNI, sa slovom I ispred G.!
Jučer sam baš na radiju čula novi biser: reklama za Mercator; kaže čovjek akcija kuhinjske krpe samo toliko i toliko, junetina samo toliko i toliko, ŠIPAK NAR toliko i toliko!? Možda tamo prodaju i patike tenisice, baš bi mi dobro došle jedne nove...
Bolje da ije/je i č/ć niti ne spominjem, tu griješi hrpa ljudi. To i nije toliko za zamjeriti, ali ponavljam, kad vam dnevne novine pišu o "ljepoj svećanosti", to je da ti pamet stane!
Pa uključim televizor. A ima onih, koji uključe televiziju. Pa pitaju: "Što je na televizoru?" kod mene doma tv vodič i nekakav podložak protiv prašine. Televizor = aparat na kojem gledamo televizijski program.
A na programu - svašta. Ali stvarno svašta. Evo ide predizborna kampanja, pa se naši političari razbacuju ne samo obećanjima, već i dubokoučenim riječima kojima će na nas ostaviti dojam. I njih 80% obično kaže: "No međutim". Divna jezična konstrukcija. Kao da, recimo, kažete: "Pjevao sam, te i plesao", ili "On Martin je rekao...". Nadam se da shvaćate o čemu se tu radi. "No" i "međutim" su dvije različite riječi, ali imaju istu funkciju. Ne treba pisati, niti izgovarati jednu za drugom. To valjda zvuči zgodno i učeno, pa se često koristi - a nitko neće reći "No ali"...
I naglasci su mi super. Potpuno se otkačim kad netko kaže ozbiljnim glasom da je bio u KANAAADI. Ne Kanadi s naglaskom na prvom slogu, nego s razvucenim krajem. Ili u AMERICI. S kratkim naglaskom na slovo A. I onda normalno da se tamo govori AMERIČKI. Pretpostavljam da mi onda ne živimo u Hrvatskoj, nego u HRVAAATSKOJ.
Upravo sam se sjetila još jedne - kad voditelj vremenske prognoze kaže kako nas očekuje ZAHLADNJENJE! MA dajte ljudi, tko vam piše te najave?! Zaposlite mene kao lektora, barem ću biti sposobna povući paralelu između iznenaditi - iznenađenje i zahladiti - zahlađenje!
I jedna koja bi mogla ispasti lokal patriotska, ali navodim je kao primjer samo zato, što je najviše žargonizma na televiziji iz zagrebačke regije. Odnosno, kaže voditelj emisije gostu "Sjednite se". Sa stopostotnom sigurnošću mogu tvrditi kako glagol sjesti nije povratni glagol, pa nećeš sjesti sebe, nego ćeš jednostavno - sjesti. Jednako bi me smetalo dalmatinsko ili slavonsko razvlačenje - da ga ima u tolikoj mjeri. I onda gospođa sjedne, a voditelj je dalje pita: "Da li ste nervozna?" Ako je upotrijebio Vi iz poštovanja (a čini se tako), nema rodova! Ne pita se ženu "Da li ste nervozna?", odnosno muškarca "Da li ste nervozan?" Pitanje je UVIJEK: "Da li ste nervozni?", bez obzira o kome se radi. A kad uvodne ljubaznosti prođu, gospođa recimo kaže kako je ronioc. Definitivno nije, ako priča hrvatski. Može biti samo ronilac (ili ronitelj po pravilu, samo i ne zvuči baš nešto). I nije sigurno čitaoc, nego čitatelj(ica) ili čitalac. Kao što nije niti dobrovoljni davaoc/darivaoc krvi, već davatelj/darivatelj. Ovo je vjerujem dovoljno jasno.
Lista bi se mogla nastaviti i dalje, ali mislim da je ovo sasvim dovoljno.
Opravdanja nema. Jer ako ja kao običan laik (istina, cjepidlaka, ali svejedno laik) mogu znati sve ove stvari, mogli bi se potruditi oko toga i oni koji dobivaju novac od tih istih stvari - prevoditelji, lektori, urednici, logopedi i njima slični.
I pazite kad vozite SVOJ (nikako SVOJE) auto:p
