... dakle, potpisujem gore navedeno. Znam hrpetinu ljudi koji fino ujutro ustanu, sjednu za stol uz kavicu i sirom otvore novine. Pa za lijepi pocetak dana citaju gdje, kad, kako i koliko je ljudi umrlo ili bilo ubijeno. I onda se, niti ne znajuci, ti isti ljudi sekiraju oko toga cime se svakodnevno filaju (neki svjesno, a neki bas i ne), pa su nervozni, zabrinuti, anksiozni......
Nisu nista pametniji niti oni koji ukljuce radio/tv nataste. Pa opet iste katastrofe, ubojstva, nesretni slucajevi. Nisu nista pametniji, ne zato sto su glupi, nego sto sami sebe truju. Ljudi moji, zar ZBILJA morate znati u 7 ujutro da je manijak u Iraku upao u skolu i bombom raznio 30 djece?! Da je nocas na autoputu u Portugalu bila stravicna prometna nesreca u kojoj su se lancano sudarili kamion, autobus i 7 osobnih automobila, a zrtve se jos prebrojavaju? Da je u Indoneziji bio tajfun koji je zbrisao s lica Zemlje XY ljudi i njihovih domova? Itd, itd, itd, itd I TAKO DALJE.
Ma nemojte mi reci da ne biste bili mirniji i opusteniji da takve podatke ne znate? A opet, neki vrag vam ne da mira, pa trcite pred tv tocno u 19:30 da niste slucajno propustili koju dnevnu katastrofu. A jos je socnije kad se dogodi prometna tu u kvartu, pa svi istrcavaju na ulicu, stoje s rukama u dzepovima i bulje u skrsene automobile, unakazena ljudska tijela i krv na podu.
Meni je osobno zastrasujuca spoznaja, kako smo od te silne kolicine negativnih informacija toliko oguglali na ljudsku patnju i bol, da recimo, kada kazu da je bio sudar i jedna mrtva osoba, prakticki odmahnemo rukom i kazemo "a dobro je, SAMO jedan"... impresionira nas tek kad na primjer padne avion i pobije svih 360 putnika s posadom, a bonus je ako padne na naselje pa skrsi jos 123 stanovnika...
Nikad nisam imala morbidnih sklonosti te vrste, pa nisam slusala babe tracare kad su saputale kako Marko tuce zenu a imaju 6 - ero djece... dok recimo, moja rodjena mama obavezno stane pred osmrtnice kad ide u kupovinu i s "gustom" ih cita. Kad sam je upitala zasto to cini, odgvorila mi je da "samo trazi poznate"!!! Kao ono: "Lijep je dan, idem malo prosetati, pa usput pogledati koji mi je prijatelj umro..."
A ljudi s cudjenjem odmahuju glavom i govore mi "kako mozes, pa nisi u toku s nicim, pa di ti zivis" i slicno. E tu se varate - recimo, ja znam u kojoj drzavi zivim, tko je trenutno predsjednik i premijer i kako cekamo ulazak u taj nesretni EU. A usput znam i ostale stvari koje se dogadjaju u svijetu, a ne spadaju pod senzacionalizam i nece biti vec sutra zaboravljene. Znam i tko je recimo bio Shakespeare i sto je napisao, ali to ocito nije vrijedno spomena, kad ne znam da je jucer u strasnom pozaru u lokalnoj bolnici u Bangladeshu izgorjelo 47 pacijenata i 8 doktora ... Pametnomu dosta.
Post je objavljen 18.11.2007. u 12:40 sati.