Tisuću zašto - tisuću ne znam
19.04.2007., četvrtak
Zen bajka
|
U godinama sam kad se od mene očekuje neke odluke. Takozvane životne odluke. Mislim smiješno – od čovjeka koji je od izbjegavanja napravio filozofiju, oni očekuju da se odjednom promjeni, because you can do it in a fairy tale, i odluči. Odluči biti drugačiji. Svašta. Moj život se odvija u kratkim intervalima koji nalikuju jedan na drugog ko kinezi. Ponedjeljkom mrzim sve. U srijedu sam već poslovično nasmijan, a do petka sam spreman potpisati da je svijet vrića smija, kao što to pesnik reče. Vikend je predivan. Birtija je tamo gdje je, hvala bogu, i ja sam u njoj. A odluke? - odluke mogu čekati neko bitnije, sudbonosnije vrijeme. Vikend bude kakav bude, s obzirom na unos mogli bi reći da je unosan. Nedjelja služi za zakletve koje do srijede ishlape u magli novopronađenog optimizma (a davno je Fromm napisao da je optimizam neuroza onih koji su izgubili nadu). I tako. Gubitak vremena je neminovan kao i prolazak istog. Ima li nade? Na ovo pitanje je odgovor uvijek isti – da! Pa nisam ja jebeni neurotik. Tek ponekad, srijedom, kad prethodni vikend lagano kopni u zaboravu, a sljedeći se naslućuje kao obećanje, spreman sam si priznati da će sve to vrag odnijeti. Jer čovjek je slab, a i ja sam čovjek. Da li s manama koje su prerasle u navike, ili s navikama koje su prerasle u mane – ni bog ne zna. I sad se vraćam na početak. Često donošenje životnih odluka je luzerski modus vivendi. Ne postoji niti jedan luzer koji se nije barem troznamenkasti broj puta zakleo da će se promijeniti. Mudar čovjek zna da nema odluka nego samo delanje (zagorski za rad, a ne srpski kako bi neupućen netko mogao pomisliti). Donositi odluke može svatko. Decision-making u vlastitom životu nema smisla ako istovremeno niste sposobni biti i izvršitelj. I zato, u skladu s nikad većom svijesti o vlastitim sposobnostima, decidirano tvrdim: Ne donosim odluke. Život će ih donijeti. A ja ću ih nastojati izvršiti jer, pizdalimumaterina, tako sam ja odlučio! Zeno posvećeno mom esencijalnom prijatelju |
- 09:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #
13.04.2007., petak
Proljetne napomene o ljetnom provodu
|
...iliti Kako provesti ljeto – opći i praktični savjeti s jeftinom dosjetkom na kraju Iako bi, shodno dosadašnjim nagovještajima, preoptimističan netko mogao očekivati da bi se na stranicama ovog jedinstvenog bloga mogao pojaviti tekst tipa Kako provesti život – ništa od toga – pa tek smo počeli djecu praviti... No ne brinite djeco, doći će i to – radimo na spoznajama ubrzano, ne štedeći ni sebe ni njih - ali o tom-potom. Za sad ćemo se zadržati na jednoj četvrtinki tog života - onoj u kojoj je najlakše zaboraviti u kakvu su nas muljevitu rijeku bacili bez našeg prethodnog odobrenja. Vrijeme leti, ljeto stiže, oj radosti, oj mladosti... Nećete stići ni tri put opsovati stanje na tekućem, a ljeto će već doći. Stoga ćemo vam pokušati objasniti kako se dobro provesti na moru. Naime, ljudi odu na more nepripremljeni i onda se pitaju zašto im nije dobro. I nama se to jednom-dvaput dogodilo. No, postali smo pravi majstori. Naša ljeta su gotova podnošljiva – baš poput željenih životnih družica. Zašto i vaša ne bi takva bila? 1. Idite na more s ljudima koji vam odgovaraju. Varaju se svi oni koji misle da jedva podnošljivi poznanici postaju super ok na moru. Ne – tamo su upravo nepodnošljivi. Dijeliti mjesto i provoditi vrijeme na moru s osobom koja vam baš ne leži je greška na kvadrat. A morski kvadrat je skup i kratkotrajan. Odjebite sve koji vam ne pašu. 2. Prijateljima unaprijed najavite posuđivanje novaca. Tada će to ukalkulirati i neće si dozvoliti bahaćenje na uštrb vas. Ako nemate prijatelje počnite štedjeti. Jebiga – nemati prijatelje je luksuz koji se mora kompenzirati samostalnošću. 3. Pažljivo birajte mjesto. Šta vam vrijedi super ekipa ako nemate privatnosti. Ako gradite/iznajmljujete kuću ne činite to u naselju u kojem već ima pet stotina vaših dosadnih sugrađana, koji misle da neograđeno dvorište znači poziv (Vir). Samostojeće kuće rulaju, odbijanje poziva šalje jasnu poruku, a mrgodno lice konačnu. Ako nekome niti to nije dovoljno – «nema mjesta za tebe» will do. A što se tiče posljedičnog ogovaranja – pljunite na to. 4. Izbjegavajte kafiće u kojima sjede velike purgerske ekipe. Ti stvorovi dižu nesnosnu dreku, govore isto tako, a način plaćanja im je toliko iritantan da počinjete suosjećati s konobarima, što stvarno nije normalno. Osim toga – kafići prepuni purgera gube domaći štih. Konkretno – u Trogiru purgeri sjede u bircevima na Rivi, a vi na Radovanovu trgu. 5. Ne izbjegavajte Hvar. Usprkos antireklami purgerskih tiskovina – Hvar je raj na zemlji. To što si purgeri ne mogu priuštiti taj isti Hvar je čisti rezultat njihove nedovoljno opjevane škrtosti. Hvar je zato prepun lijepih hvaranki i splićanki, te pijanih, a ponekad i zgodnih američkih klinki. (ovim opservacijama nipošto ne dajemo naslutiti da su svi imali neke koristi od gore navedenih – mojo se nekima, naime, vratio tek na jesen) 6. Idite u Bašku na Krku. Bašku kao da je projektirao Gaudi, prije megalomanske faze. Naherene i čudno zaobljene kućice se nadvijaju nad vas, a uske uličice i mali trgovi kao da su izašli iz slikovnica koje prikazuju netaknute španjolske gradiće. Konobu na španjolskom trgu (koji se tako ne zove, ali kad ga vidite, lako ćete ga prepoznati) koja nudi domaću žlahtinu, mir i ugodu, a sve po prikladnoj cijeni, ćete zasigurno zavoljeti. 7. Plivajte i sunčajte se. Koliko god popili dan prije priuštite si jutarnje more. A ako vam je teško ustati – manje pijte. More liječi, a sunce nadahnjuje. Dane provoditi umirući zbog prethodne noći je neoprostivo. Smrditi cijeli dan u zatvorenom prostoru možete i u svojoj kontinentalnoj zabiti. 8. Jedite ribu i blitvu, čak i ako navijate za NK Osijek. Svakodnevno peći i ždrokati masne roštilje na moru je glupo i nezdravo. 9. Ne prigovarajte zbog gužvi, manjka parkirnih mjesta i loše usluge. Prigovaranje povećava kiselinu u želucu, a to nije zdravo. Sjetite se da ste sami birali mjesto na kojem ćete provesti godišnji. Sjetite se da nekad nismo imali sve te silne ceste i autoceste. Sjetite se koliko putujete na posao. Sjetite se koliko si i sami imate za prigovoriti. 10. Ponesite si nešto za čitati – čak i s najboljom ekipom čovjeku ponekad treba mir – a gdje neće s vašom. Neka štivo bude lako, ali bistro. Baš poput naše strane jadranskog mora. 11. Ne propustite priliku jebat. Ko zna kada ćete opet. Budite i tolerantni te im oprostite manjak vanjske ljepote (ne zaboravite da ste se s manjkom unutarnje već davno pomirili). Pojebati ne pretjerano privlačnu curu iz pukog milosrđa i Onaj gore posebno honorira! 12. Pri povratku kući zračite suptilnom mješavinom pozitivne energije i «u koje sam se ja sranje vratio» stava. Tako ćete drugima najbolje dati do znanja da je vama bilo bolje nego njima. A kako vam je doista bilo - nije niti bitno. Ako vam ni ovo tuce zrnaca mudrosti ne pomogne, sjetite se da uvijek može biti gore. Sjetite se, u krajnjoj liniji, rodnog vam grada. Majstori s mora |
- 09:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||