Tisuću zašto - tisuću ne znam
18.01.2006., srijeda
99
|
Bilo je to prije više od mjesec dana, kad mi je Debeli dao žuti karton. - Dobro, Hreno, pizdamumaterina, oćeš se ti više skinut s tog bloga? - Oću, šefe, evo odma se skidam, majkemimile.. Čak i vama, lijepe čitateljice, koje ste uvijek imale problema s matematikom, lako je izračunati da je od tada prošlo više od mjesec dana. I čak i vi, najdraže moje, zaključit ćete (ovaj put ispravno) - da Debelog nisam poslušao. Pola sam radnog vremena drkao po blogu, a pola se upucavao Maji iz računovodstva, otprilike s jednakim uspjehom. Nije da je Maja neki svjetski komad, ali je bila jedino žensko ispod pedeset u firmi, i kao takva – dobra, bez obzira na masnu kosu, debele cvike, požutjele zube i bez obzira što je kontni plan bio jedina sfera njezinog interesa. Maja je imala samo jednu ozbiljnu manu- bila je svježe zaručena i silno zaljubljena u tog svog. Govoreći figurativno – nije me jebala ni pet posto.Zato sam se, silom prilika, okrenuo već spomenutom drkanju i malo po malo, postadoh ovisan o blogu k'o prosječna plavuša o Cosmu. Dolazio sam prvi u firmu, a odlazio posljednji; po čitave dane kuckao po kompu, hvatao se teatralno za glavu, psovao tiho, živcirao se taman koliko treba. Svi su mislili da se ubijam od posla. Svi sem Debelog, starog majstora zabušavanja, doktora ulizivanja i profesora podmetanja, vrijednog uzora od kojeg sam i sam učio tajne zanata. - Vidim ja da je tebi isto, jal ja prdio il govorio.. - Ma nije, šefe, otkud bi mi to bilo isto. Oprostite što sam direktan, al nekako mi je draže kad prdnete. - Samo ti zajebavaj, mali.. Da ti stari nije taka ljudina, davno bi ti meni jaja na traci pakovo. U pogonu, na minus sedam. Debeli je pod ljudina mislio na «član Nadzornog odbora», a pod «pakovo jaja» na otkaz. Volio je metafore i bio pjesnička duša. - Slušaj, da se ja i ti dogovorimo nešto: vidim da se motaš oko Maje iz računovodstva. Nije ona nešto, ali se zapizdila u onog svog seronju. Bojim se da će mi na trudničko otić, a ko će to onda plaćat. Nego, imaš tjedan dana da je okreneš, a ja ću znat jel jesi il nisi. Ako ne budeš, pravac ti je u pogon, pa ti sad vidi.. - Ali šefe, moj tata je član Nadzornog...a to s Majom sam i bez vas probo..Ne ide, tvrda je ko brački kamen. - Ja sam svoje reko. Do petka ti je rok. A šta smo rekli da radimo petkom? - Znam, šefe. - Šta? - Ma, znam, ne morate me ispitivat opet.. - Pa reci, onda, šta se praviš mutav.. - Pa..."Petkom, zna se.. - ..dijeeeelimooo otkazeeee…" Vidiš da se može kad se hoće. Aj sad, marš na posao, i nemoj da te vidim više blizu tog gloga.. hreno |
- 09:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||