Tisuću zašto - tisuću ne znam
23.12.2005., petak
Welcome to the club
|
Nakon posla često svratim u jednu birtiju u kvartu. Neugledna je to gostiona, baza lokalnih pijanaca. No, odgovara mi njezina mračna atmosfera, nenametljiva Tetamara u borosanama i mir koji posjeduju samo takva mjesta. -Dobro večer – pozdravih, ulazeći u uvijek zadimljeni lokal. Sjednem za stol u kutu i namignem Tetamari, na što mi ona bez riječi donese kriglu točenog svijetlog. Dan na poslu bio je skroz sjeban, k tome me je mučila i nekakva oteklina na guzici koja je toliko boljela da sam jedva sjedio. Birtija je bila prazna, osim što je za stolom malo dalje sjedilo čudno društvance, njih četvero. Jedan je muškarac bio bez ruku, žena njemu desno imala je dva nosa- jedan veći, drugi manji, a drugoj je ženi rasla kita posred čela. Ne kitica, nego kiturina kakve se ne bi posramio ni Ron Jeremy. Bijahu mojih godina otprilike, možda malo stariji. Pijuckali su svaki svoje piće i gledali u prazno. Dvonosa je povremeno ulijevala pivo u usta bezrukom momku. Rogatoj je, pak, organ na čelu smetao prilikom cuganja, pa ga je stalno morala nadrkavati, da bi ostao uspravan. Kad se umorila od drkanja, samo ga je povila iza uha, zajedno s pramenom kose. Četvrti iz družine, muškarac okrenut meni leđima, bez vidljivih izraslina ili nedostataka, najednom ustane i započne govor. Pričao je strastveno, ali sasvim tiho. Zainteresiran za sadržaj, naćulim se što sam mogao bolje, istovremeno se trudeći da ne primjete da ih promatram. -…nismo drugačiji od ostalih… u ovim vremenima…ostatak života…dostojanstvo…godine…neispunjena obećanja…vrijeme za promjene…zato smo ovdje…vjeru i nadu…- razumio sam tek poneku riječ monologa. Iznenada, govornik se okrene, pogleda me sekundu- dvije kao da nešto dvoji, pa mi priđe. Iz unutrašnjeg džepa izvadi posjetnicu, bez riječi je stavi na stol i vrati se natrag. Sav u čudu pogledam karticu na kojoj je plavim slovima pisalo UDRUŽENJE SJEBANIH OSOBA a ispod, sitnije, dva telefonska broja- jedan s predznakom 091, drugi 098. Koji će to kurac MENI? Zar IZGLEDAM sjebano?Ili on dijeli posjetnice svakom kome stigne? Možda me samo podjebava, jer je skužio da ga prisluškujem? I zašto nije rekao ni riječi, kakva je to kultura? Platim pivo i krenem doma, razmišljajući istom o čudnoj klapi. Onda mi odjednom sine! Čim sam ušao u stan, skinem gaće i naguzim se pred velikim ogledalom u predsoblju. Imao sam što i vidjeti – nasred lijevog guza izrastao mi nekakav kurac. Kako ću sad ovako unakažen pred svijet? Hreno |
- 10:23 - Komentari (31) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||